"Karlovačke kiše" nova su pjesma glazbenika i kantautora Alena Slavice (57) koju je posvetio svojem rodnom Karlovcu. Na pjesmi je ugostio legendarnu pjevačicu Gabi Novak s kojom je ovoj emotivnoj pop-baladi dao jednu posebnu nježnu notu. Prekrasnoj melodiji koja se savršeno naslanja na iskrene emocije teksta pridonijeli su i gostujući glazbenici, jedinstveni Matija Dedić na klaviru i Miroslav Tadić na gitari. Pjesmu "Karlovačke kiše" Alen Slavica premijerno je izveo još u lipnju prošle godine na koncertu u svojem Karlovcu kojim je proslavio 40 godina karijere i kada mu je Croatia Records uručila dva priznanja, jedno za ovu okruglu obljetnicu, a drugo za platinastu nakladu albuma "Dao sam ti dušu" iz 1989. godine.
Alen je karijeru počeo još kao tinejdžer, a vrlo brzo postao je velika zvijezda za kojom su ludovale djevojčice iz cijele bivše Jugoslavije. Za uspjeh njegove karijere zaslužna je i suradnja s Đorđem Novkovićem koji mu je napisao neke od najvećih hitova. Slavica trenutačno živi u Los Angelesu sa suprugom Sandrom, kćeri velikog Arsena Dedića, i 11-godišnjom kćeri Emom.
Nedavno ste predstavili pjesmu "Karlovačke kiše" koju ste posvetili svom rodnom Karlovcu. Kako je nastala ova emotivna pjesma?
Pjesma "Karlovačke kiše" došla je kao kiša. Radni naziv bio je "Miris karlovačkih kiša". Malo poetično, ali Karlovac stvarno ima neki svoj miris. Kao što neki svoj miris imaju slapovi Krke. Igraš se za klavirom ili gitarom i ne nadaš se da će se roditi ideja. Često se i sam iznenadim na neku temu melodije.
Jeste li odmah imali ideju da Gabi Novak pjeva s vama u ovoj pjesmi? Kako je reagirala kada ste joj predložili?
Odavno sam htio njezin čarobni glas imati u svojoj pjesmi. Već sam imao neku vodilju pjesme kako bi to trebalo izgledati kad pjeva Gabi. Od tonaliteta nadalje. Imam sreću da je bolje poznajem. Kad je čula demosnimku, odmah je prihvatila. Iako joj je već 86 godina, ona pjeva nevjerojatno dobro. Te njene fraze i sloboda kod izražaja su fascinantne. Najveća diva u nas…
Na pjesmi sviraju i Matija Dedić i Miroslav Tadić, dakle okupili ste pravi dream team?
Miro i Matija su izvanserijski svirači. Pridonesu pjesmi ugođaj i toplinu. Sve se to snimi u jednom ili dva pokušaja. Nema tu puno snimanja. Tako rade najveći. Producent Milan Petrović također je genijalac.
Po čemu pamtite odrastanje u Karlovcu?
Karlovac je moj grad. Škole, odrastanje, prve ljubavi, prvi nastupi. Mali grad u kojem nema zvijezde. Rijedak grad s četiri rijeke i bezbroj parkova. Grad u kojem se osjećam dobro, izuzev klime i velike vlage ljeti. Grad koji ima puno umjetnika, sportaša. Na pamet mi dođu prvi nastupi i ovacije kao mladom tinejdžeru. Pamtim i rječni ribolov, veslanje, treniranje tekvondoa, nogometa, klizanje, dječje vratolomije, tehničku i muzičku školu, profesore, prijateljstva...
Na kakvoj ste glazbi odrasli, kako ste odlučili da ipak postanete pjevač, a ne nogometaš poput oca?
Hard rock je bio moj izbor i cijela plejada svjetskih rock-bendova. Kao punoljetnik otkrivao sam druge vrste glazbe. Prilično sam izbirljiv po tom pitanju, no uvijek sam volio dobro pjevanje. Trenirao sam nogomet u NK Karlovac i, kad je pala kiša, ostao sam doma za klavirom. Ocu je to bio šok. Ubrzo je uvidio da je moj muzički talent veći od nogometnog. Kad postoji neka strast prema nečem, tada to prevlada. Otac mi je bio nogometaš Šibenika i Karlovca i, da sam nastavio trenirati, vjerojatno bi bila moguća nogometna karijera jer dobro mi je išlo. Prirodno mi idu sportovi. Da se pohvalim, u vojsci sam imao vrijeme na sto metara 10,9. To je bilo četvrto vrijeme u cijeloj bivšoj državi.
Premda ste odrasli u Karlovcu, uvijek ponosno ističete i dalmatinske gene. Smatrate li da ste ipak dosta povukli od oca?
Gene sam povukao puno od oca, ali i od mame. Što se glazbe tiče pogotovo. Slušajući klape u Šibeniku kao dijete, istančao sam sluh. Kasnije sam mogao otpjevati cijelu klapu sam. Posložiti sve glasove. Čujem svakog posebno. Bakin brat u Šibeniku pjevao je u partizanima. S druge strane djed Francek bio je muzikalan u Karlovcu kao pilot hrvatske vojske. Kod mene se miješaju Mediteran i kontinentalni dio Hrvatske.. Čuje se to i u mojim pjesmama.
Trenutačno živite u Los Angelesu, ali ste svako ljeto u Hrvatskoj. Ove ste godine proslavili 40 godina na sceni koncertima u Karlovcu i Šibeniku, kako je bilo nastupati u vaša dva najdraža grada?
Akustični koncerti uz gitarista Branka Bogunovića Pifa u Arsenovu domu umjetnosti i u Karlovcu pokraj slatkovodnog akvarija Aquatice, jedinstvenog u Europi, bili su predivni. Arsenov dom je prostor u kojem se osjećaš na svjetskom nivou. Nisam u životu išao liftom na prvi kat do garderobe, a lift je odmah do scene. Fascinantno. Ekipa koja vodi klub je genijalna. Ti mladi ljudi toliko se trude da vam ni parkirati ne daju dalje od Doma. Zvuk, ugođaj, atmosfera koja je toliko pozitivna, rijetko je to. Isto je i u Karlovcu. Aquatica je malo izvan grada, ali na akustičnom koncertu koji sam radio bila je prepuna predivna terasa… Žao mi je sto nije bilo termina u kuli Kamerlengo u Trogiru, obožavam takve prostore koji su vrlo intimni.
Croatia Records lani je izdala ploču s vašim najvećim hitovima, je li to na neki način i kruna vaše karijere? Vjerujem da nije bilo lako izdvojiti sve pjesme koje će se naći na ploči?
Lijepo je imati ploču, vinil. Nije lako odabrati 12 pjesama s 14 albuma. Tu je mali miks starih i novijih važnih pjesama. Kruna karijere to ipak još nije. To je kao kad Nadal igra, iako ima bezbroj pehara, igra i dalje. Zasigurno ću do krune karijere snimiti još priličan broj pjesama. Imam još što reći. Iako, što se tiče broja pjesama, ne trebam više ni snimati. Jednom glazbar, uvijek glazbar, što bi rekao Arsen. Ne možeš pobjeći od toga…
Kako danas izgleda vaš život u Los Angelesu, je li se taj grad promijenio posljednjih godina?
Los Angeles se mijenja tajno, ha-ha… Zadnjih godina ima problem s puno beskućnika. COVID je to sve skupa poduplao. Živim u lijepom kvartu. Ema je krenula u šesti razred umjetničke škole Louis Armstrong. Ide i u plesnu školu gdje pleše pet dana u tjednu. Ja sam dežurni i stožerni. Sandra je logistika, ha-ha… Puno je obaveza, no lako se uskladimo.
Možete li usporediti život u Hrvatskoj i Americi? Koje su prednosti i nedostaci?
Kada kažete Amerika, ne možete generalizirati. Jedno je biti kauboj u Montani ili Teksasu, ili biznismen u Los Angelesu, surfer na Havajima ili konobar u New Yorku. Svaka država ima nešto svoje, čak i druge zakone, drugu klimu. Zajedničko svima možda bi bilo da nemaju naviku ogovaranja, tračanja, zamaranja nekog svojim problemima. Moje iskustvo je takvo da je lijepo biti okružen pozitivnim ljudima. Iskrenost u glazbi također mi je važna, kao i neopterećenost financijama. I kad se nema dovoljno novca, rijetko ćete to čuti od nekog. Sloboda i pravo svakog ovdje su važni, kao i poštivanje drugog, drugih vjera i nacija. Čini mi se da je Amerika odavno pobjegla svima najmanje desetak godina…
Vaša kći Ema ima 11 godina, je li naslijedila vaš talent za glazbu? Mislite li da bi uskoro i ona mogla zapjevati?
Ema je muzikalna i, kad pjeva, nema krive note. Čini mi se da je za sada vise zanima ples, mjuzikl, teatar. U svakom slučaju ide tim nekim putem. Već sad ima nešto iskustva nastupanja pred publikom zbog plesnih natjecanja. Teše zanat.
Kakvu glazbu Ema sluša, voli li tatine pjesme?
Voli moje pjesme i uvijek spominje "Lipe su masline" kao jednu od boljih. Ona ima u autu svoj kanal, radiostanicu 102.7 i tu je sve što je zanima. Od Billie Eilish pa do Eda Sheerana. Ja i ne znam imena pjevača, a ona zna svakog…
Pratite li vi situaciju na domaćoj i svjetskoj glazbenoj sceni, koga biste izdvojili?
Pratim uvijek pomalo i domaće i strano. Imam perioda kad ne slušam nikog, kad radim nešto svoje. Nijedan novi pjevač meni ne može zamijeniti Stevieja Wondera ili bend Toto. Kako da mi netko zamijeni Claptona, Framptona, Jeffa Becka, Stevea Lukathera, Stevieja Stevensa, Marka Knopflera? Što se tiče naših, instrumentalni album Branka Bogunovića je fantastičan. On je rame uz rame s Tommyjem Emanuelom. Matijin svaki album je savršenstvo. Gibo uvijek radi na nivou, zatim Miroslav Tadić i Vlatko Stefanovski. Naravno, i Zele je veliki svirač. Ima kod nas puno velikih svirača i talenata.
Namjeravate li se vratiti u Hrvatsku? Kako zamišljate svoju mirovinu, hoćete li pjevati dok god budete mogli?
Za sada ću dolaziti ljeti svojoj mami Đurđi i sestri Ivani. Puniti baterije mobitela u Karlovcu i Šibeniku, ha-ha. Naravno da mi je jezik zavičaj. Ne bi moglo drugačije nego tu dočekati neku starost, koja meni prilično polako ide.
VIDEO Nakon 25 godina braka Rocky se razvodi od 22 godina mlađe manekenke
"Sloboda i pravo svakog ovdje su važni, kao i poštivanje drugog, drugih vjera i nacija. Čini mi se da je Amerika odavno pobjegla svima najmanje desetak godina…" Kazes da zivis u finom kvartu, i izgleda mi da nisi nigdje krocio iz njega, a ni TV ne gledas? Cijeli svijet je gledao kako BLM horde postuju druge i drugacije! Svaki mjesec po milijun novih ilegalnih imigranata koji nakon mjesec dana boravka imaju pravo glasa! Ako nemaju osobnu iskaznicu onda moze i policijska prijava za pocinjeni kriminal! Izgleda mi da ti zivis u nekom paralelnom svijetu, a kad se vratis u stvarnost, mogao bi ti nazad u Hrvatsku mnogo prije nego sto si planirao...