Alma Prica: Nisam vjerovala da će me ikada primiti na glumu

Više od desetljeća prvakinja HNK i nagrađivana glumica Alma Prica nije istupala u medijima, ali na snimanju novog filma Arsena Antona Ostojića “Halimin put” prekinula je šutnju. Prisjetila se svojih početaka i borbe s govornom manom te otkrila kako je na audiciju za Ostojićev film došla kao i svi ostali glumci i amateri.

– Prije godinu dana nazvao me redatelj Arsen Ostojić i ponudio da pročitam “Halimin put”. Ne znam točno jesam li u prvom čitanju odmah uspjela sve povezati u priči, ali me emotivno dotaknula. Otišla sam na audiciju, obavila probna snimanja sa Slobodanom Trinićem i izbor je pao na mene. Na redateljsku odgovornost i moju glumačku radost. Radim s ekipom vrhunskih profesionalaca pa mi je veliki užitak doći na snimanje, čak i kad moram ustati u pet ujutro – rekla nam je 49-godišnja Alma Prica na setu filma “Halimin put” u Pisarovini.

Malo mjesto nedaleko od Zagreba zamijenilo je sela Bosanske krajine u kojemu se događa radnja priče o Haliminoj tužnoj i tragičnoj sudbini. Dirljiva priča o dvije žene koje dijele jedno majčinstvo. Halima pokušava pronaći nestalog sina, a jedini je način da pronađe nećakinju koja je nestala prije dvadesetak godina. Radnja filma proteže se u rasponu od 23 godine... Na seoskoj farmi filmska ekipa odlično se slaže, a scene snimaju bez problema i previše ponavljanja. No to i ne čudi kad je u glumačkoj postavi Mustafa Nadarević, Daria Lorenci Flatz, Mijo Jurišić, Dejan Aćimović, Minka Muftić, Marija Omaljev Grbić sa suprugom Mirajem Grbićem te brojni drugi.

– Samo ime Halima znači “blaga”, “pažljiva” i takav je moj lik. Osim tragične Halimine priče, takvi su i ostali likovi. Film je, naravno, po sebi fikcija, ali ova filmska priča inspirirana je, nažalost, jednom određenom, ali i mnogim sličnim istinitim pričama iz stvarnog života. Cijeli je scenarij protkan jakim emocijama – kaže glumica. Uz nju, drugu majku Safiju glumi Olga Pakalović.

– To je zapravo priča o dvije majke – Halimi i Safiji. Snažne su to ljubavi prema djetetu. Halima je požrtvovna, ali ima tu i neke posesivnosti i egoizma, no najviše od svega ima ljubavi – ističe članica glumačkog ansambla zagrebačkog HNK koja je zadnji film, “Svjedoci”, snimila 2003. godine.

– Da? Kako vrijeme brzo prolazi! – čudi se Prica dodajući da ne radi vrijednosnu razliku između rada u teatru i na filmu.

– Kazalište duboko osjećam i ono je razlog zbog kojega sam se zaljubila u umjetnost glume. Film je uzbudljiva i privlačna avantura. U kazalištu, srećom, imam kontinuitet rada i mogućnost preispitivanja. Film je izazovna, ali nesigurna priča. Ne znaš kad će doći, kakav će biti i hoće li uopće doći. Postoje neke razlike u načinu rada u kazalištu i na filmu. Druga je vrsta koncentracije i sasvim je različita priprema za uloge, ali i u jednom i drugom treba rezultirati istom uvjerljivošću – ističe dobitnica brojnih glumačkih nagrada. Prvakinja Drame HNK prošle je godine odigrala i ulogu barunice Castelli.

– Za tu ulogu pripremala sam se s određenim strahom i velikim zadovoljstvom. Ne znam što bi “uspjeh” predstave trebao značiti, ali rad na predstavi “Gospoda Glembajevi” s cijelom ekipom meni znači mnogo. Mislim da bi je i gospođa Castelli rado i sa zanimanjem pogledala. No kritički naravno – kroz smijeh dodaje Alma. A koliko je još kao djevojka bila zaljubljena u glumu i kazalište, govori njezin dvogodišnji trud, sve kako bi upisala Akademiju. Zbog govorne mane pohađala je i vježbe u SUVAG-u.

– To je već stara priča, ali i ja sam stara (smijeh). Da, istina je da sam imala govornu manu, tzv. francusko R, i na ispravljanju tog jednog slova radila sam dvije godine. Odlazila sam na govorne vježbe. Imala sam krasnu logopedicu, gospođu Đurđicu, i uspjela to ispraviti. Danas kad sam umorna nekad znam malo “zarrrolati”, ali tu grešku sada čujem samo ja – priča nam glumica. Iako po prirodi, kaže, nije uporna, tolika zanesenost kazalištem bila joj je motivacija. Ipak, mislila je da neće proći na prijemnom.

– Jako sam željela upisati glumu i biti dio te škole jer mi se činilo da s tim imaš mogućnost ulaska u neku drugu dimenziju. No nisam baš vjerovala da će me primiti. S druge strane, nisam se ni opterećivala time. Mislila sam, ako me i odbiju, pa što, ići ću opet. Danas nisam sigurna da bih u toj situaciji išla opet – priznaje nam Prica. Smatra da glumac cijelo vrijeme mora raditi na sebi, neprestano se nadograđivati.

– Onako kako gradiš sebe kao čovjeka, tako ćeš izgraditi u sebi glumca. Zvuči jednostavno, ali je vrlo složena priča o glumcima i glumi – dodaje samozatajna glumica. O privatnom životu i što radi u slobodno vrijeme ne voli govoriti medijima, pa ni sad nije učinila iznimku. Smatra da javnosti nije zanimljiva u tom smislu.

– Mogu govoriti o tome, ali nekom drugom prilikom – kaže Alma koja je na setu nosila prsten na lijevoj ruci, no to je, ističe, Halimin, dio je kostimografije, ne privatni.