Pokušala sam gledati novu američko-španjolsku seriju 'Land of Women' (Zemlja žena) na Apple TV-u. Privukla me priča o udruženom ženskom pothvatu u katalonskom vinorodnom kraju, u blizini Barcelone, s Evom Longorijom u glavnoj ulozi, toliko zabavnom u 'Kućanicama'. Osim toga, zaintrigiralo me što u američkoj seriji glumi Carmen Maura, velika, ozbiljna španjolska glumica aristokratskog podrijetla, u jednom periodu života velika Almodovarova muza. Ona glumi Longorijinu mamu. Carmen Maura se drži sjajno na pragu 79. godine i to je možda najljepše što mogu reći o ovoj seriji puno više nalik na naše sapunice nego nove, pametne, ambiciozne američke TV serije. Eva Longoria prisiljena je pobjeći iz New Yorka nakon što nestane njezin muž koji se zadužio kod mafijaša. Kako njega ne mogu pronaći, mafijaši gone Longoriju da im vrati novac, no njoj su svi računi blokirani, njezin skupocjeni nakit zapravo su kopije, ona je bez novaca, muž ju je opljačkao i pobjegao s ljubavnicom... Kud će, što će, ona iz staračkog pokupi mamu, pomalo izgubljenu u svijetu sjećanja, potom s kampusa i kćerku brucošicu te s njima bježi u majčinu rodnu Kataloniju, u malo mjesto koje nikada nije vidjela.
Majku, koja je u mladosti bila pustopašna djevojka koja je radila što želi bez straha od Boga i ljudi i spavala s pola gradića prije nego što je trudna nekako pobjegla u Sjedinjene države, sumještani nakon valjda pedeset godina dočekuju neprijateljski, naročito sestra koja je prodala njihovu roditeljsku kuću jako atraktivnom tipu koji vodi zadružni vinograd... On seksi, Longoria seksi... sve vam je jasno. No, kako je to posve nova američka, a ne hrvatska sapunica, tu je i ustupak 'demokratskoj' woke kulturi. Jedna od poteškoća koje u 'starom kraju' dočekuje razmažene Amerikanke nedostatak je hormona za kćerku, koja je u periodu tranzicije iz muškog u ženski rod. To je prikazano kao normalna, svakodnevna pojava u bogatim američkim obiteljima. Kćerku glumi meksička mlada glumica i manekenka Victoria Bazúa, rođena kao dječak. Carmen Maura je osamdesetih postala gay ikona jer je u Almodovarovu filmu 'Zakon žudnje' (1987.) glumila transseksualca, kako smo to nekad zvali. Naoko, sve je uredno posloženo kako treba. No, taj element tinejdžerice u rodnoj tranziciji toliko je u neskladu s laganom, bajkovitom pričom o španjolskoj provinciji kojom vladaju policajac i svećenik, bivši bakini ljubavnici, te buđenju strasti u zrelim godinama, da sam pomislila da se hitno moram vratiti novim knjigama Nade Gašić i Ozrena Žunca i američke serije zaboraviti na neko vrijeme.
No, kad se dogodio atentat na Trumpa, kad je senator J. D. Vance, o kojem sam pisala prije više od dvije godine osjetivši da će zasigurno postati važan u Republikanskoj stranci, shvatila sam da me te čudne, nove američke sapunice i melodrame prepune kontradikcija, bolje informiraju o američkoj svakodnevici od najpoznatijih i najuglednijih novina. Nije li američka politika katkad poput najdirljivije melodrame? Recimo, kad je Corey Comperatore, vatrogasac dobrovoljac, na republikanskom predizbornom skupu svojim tijelom herojski zaštitio svoju ženu da je ne pogodi zalutali metak atentatora na Trumpa i spremno dao svoj život samo da sačuva njezin, to je zaista bilo kao prizor iz nekog Sirkova ili, recimo, Bulajićeva filma. Prizor koji mora izmamiti suze ganuća.
VEZANI ČLANCI
Moj mozak je tako usmjeren obrazovanjem i kulturnim iskustvima da uvijek povezuje stvarnost s umjetnošću, sa slikama koje su mi se urezale u sjećanje. I nehtijući, sjetila sam se crne komedije (depresivne drame o otuđenju?) 'Force Majeur' (Turist, 2014.) proslavljenog švedskog redatelja Rubena Östlunda. To je priča o narcisoidnom bogatašu hipsteru koji je u trenutku opasne lavine na skijalištu instinktivno spašavao sebe – ja volim samo sebe, svog jedinog sebe! - neosvrnuvši se na svoju ženu I dvoje male djece. Njegova uvjerenja, koja javno proklamira, uvijek su demokratska, humanistička, ali njegovi instinkti su egoistični, gotovo transhumani, što je naglašeno vezom s iPhoneom u trenutku pogibelji...
No, te vatrene republikance poput Comperatorea, posvećene Bogu i obitelji, I to klasičnoj, Hillary Clinton za vrijeme svoje kampanje 2016. godine, opisala je kao deplorables, prezira ili žaljenja vrijedne besprizornike iz osiromašenih, središnjih dijelova Amerike. To ju je vjerojatno koštalo pobjede. Ne možeš tako velik broj glasača tako poniziti bez ikakvog uživljavanja u njihove potrebe, želje, nadanja... Osim toga, ti isti ljudi, barem dio njih, dva puta glasali su za Baracka Obamu, crnog političara s muslimanskim imenom.
Za glasače, bivšeg, a vjerojatno i budućeg predsjednika, u atentatu je spasio sam Bog. Oni su njegovo okrznuto uho doživjeli kao čudo, u religioznom smislu, iako je The Donald sam 'skromno' objasnio da ga je "spasila ili sreća ili sam Bog". No, Trumpa kao da je to iskušenje prosvijetlilo i najednom je u nastupu blaži, mirniji, gotovo topao i dostojanstven. Smiješio se razdragano, blaženo, majci potpredsjednika kojeg si je odabrao. Još donedavno on bi se lecnuo i ustuknuo, ne bi smogao snage ni da pogleda tu bivšu tešku narkomanku i alkoholičarku (Trump nikad ne popije ni kap alkohola jer mu je stariji brat bio alkoholičar i od toga i umro), tipičnu predstavnicu onog sloja kojeg Amerikanci nazivaju 'bijelim smećem', ženu koja je zlostavljala svoju djecu, koja se udavala pet puta i djeci neprestano nametala najnovije, nove 'očeve'. J. D. Vance nekoliko puta u djetinjstvu mijenjao je prezime, čak i ovo koje sad nosi zapravo je prezime jednog od tih 'očeva' koji ga je usvojio, ne njegova biološkog oca.
Kao što sam već odavno pisala, J. D. Vance 2016. objavio je u časopisu The Atlantic vatreni napad na Trumpa pod naslovom 'Opijum za mase'. Vance je želio objasniti da je populist Trump, junak njegovih hillbillyja, seljačina iz vukoje...e Kentuckyja I okolnih država, zaista identificirao stvarne probleme kojima se nitko drugi u Americi sustavno ne bavi. No, za njih je ponudio uvredljivo simplificirana rješenja, a to je upravo ono što njegovom kraju, srednjoj Americi, ne treba. Navikli na brzinska rješenja, najčešće zaborav u opijatima, dobili su i kulturološki, politički heroin, Trumpa, tvrdio je Vance. Na kraju članka Vance zaključuje da 'seljačine' Trump ne razara "preko pluća ili vene, nego preko ušiju i očiju... Trumpova obećanja su igla u američkoj kolektivnoj veni".
Nije li taj Vanceov obrat, vatreno zastupanje Trumpa, kao američka sapunica u kojoj je uvijek sve moguće? Trump je na Republikanskoj nacionalnoj konvenciji toplo pozdravio čak i Vanceovu ideju da bi desetu godišnjicu 'čistoće' njegove mame, njezina života bez droge i alkohola, o čemu je detaljno pisao u knjizi 'Elegija hillbillyja: memoari obitelji i kulture u krizi', koja pada u siječnju, mogli proslaviti svečano u Bijeloj kući. Životna priča senatora J. D. Vancea je čista melodrama o životu na dnu, borbi njegove bake da ga izvede na pravi put i polaganom usponu do doktorata prava na Yaleu i najvišem mjestu u američkoj politici. Njegovu autobiografiju nitko ne može čitati s prijezirom, pogotovo ne bi smjeli demokrati. Trump je to shvatio i sve mu je oprostio. I obrnuto.
Nešto drugo me puno više podsjetilo na sapunice. Prije točno dvadeset godina u američkom časopisu Harper's Bazaar objavljena je fotografija koju sam zapamtila. Uvijek me memorija dobro služila kad je neviđeni luksuz u pitanju. Teška je to sudbina, hehe. Fotografija je snimljena u salonu grandiozne vile u najotmjenijem dijelu San Francisca, Pacific Heights. Iz vile puca pogled na prelijepi zaljev tog grada. Francuski antikni namještaj s pozlatama u toj bijeloj vili na moru izgleda deplasirano - ljepoti mora to ne treba. To je vila Ann Getty, filantropkinje, dame iz najvišeg kalifornijskog društva, pokroviteljice opere, simfonijskog orkestra i muzičke akademije San Francisca, članice različitih odbora koji su upravljali muzejem Metropolitan, glasovitom njujorškom knjižnicom i sveučilištem NYU. Tu je Ann Getty držala salon za umjetnike i intelektualce te organizirala večere za prikupljanje novca za demokrate... Ann se udala za Gordona Gettyja iz obitelj tada najbogatijih Amerikanaca, nasljednika kompanije Getty Oil i bila zaista društvena i kulturna institucija.
GALERIJA Huljić, Kutlić, Dino Jelusić...Pogledajte koje su sve slavne face stigle na vjenčanje Matije Cveka
U Anninu salonu, točnije na podu s velikim kićenim tepihom, sljubljeni kao nakon razuzdanog tuluma, fotografirali su se Gavin Newsom, tad novi mladi gradonačelnik San Francisca i njegova žena Kimberly Guilfoyle, atraktivni kao holivudski glumci (iz sapunica), odjeveni u tisuće i tisuće dolara. On se valja u Bossovu smokingu, ona u večernjoj haljini najskuplje linije Ralpha Laurena, okićena Cartierovim skupocjenim nakitom. U članku ih se naziva novim Kennedyjima, predviđa im se budućnost u guvernerskoj palači, a potom možda i u Bijeloj kući. Ta se budućnost za Newsoma i dalje čini izvjesnom. Njegov otac, nekad sudac na žalbenom sudu, ali i odvjetnik Getty Oila, bio je zaista blizak prijatelj s Gettyjima pa je Gordon Getty investirao u prve poduzetničke pothvate mladog Newsoma, koji je danas kalifornijski demokrat i milijunaš, koji jedva da se uživljava u probleme te udaljene, pauperizirane Amerike koju ne razumije i prezire.
Raskoš te vile u kojoj su se Gavin i Kimberly odlučili fotografirati, podsjeća na interijere iz 'Dinastije', uostalom kao i na pozlaćeni Trumpov stan u njegovu neboderu u blizini njujorškog hotela Plaza. Newsom, pravi pripadnik demokratske 'aristokracije' (teta mu je bila udana za brata Nancy Pelosi, donedavno predsjednice Kongresa), možda će jednom zaista i postati 'novi Kennedy', predsjednika Sjedinjenih država.
No, ubrzo nakon objave te nezaboravne fotografije Gavin i Kimberly su se rastali. Ona je tad bila odvjetnica zaposlena u tužilaštvu, a onda se prebacila među TV komentatore desničarske Fox televizije, a kasnije postala i Trumpova savjetnica. Dvadeset godina nakon fotografije u Bazaaru ugledala sam je na Trumpovom predizbornom skupu uz Trumpovog sina, Donalda Trumpa Juniora, koji je zbog Kimberly ostavio svoju ženu Vanessu s kojom ima petero djece. Nekad 'nova buduća Jackie Kennedy', sad je čvrsta pobornica Trumpovog MAGA pokreta. Izgleda neprirodno, pomalo prostački jer se s protokom vremena borila isuviše srčano, s filerima i operacijama. S druge strane, nakon razvoda s Kimberly, Gavin je imao aferu s 19-godišnjom manekenkom i konobaricom, a onda i sa svojom poslovnom tajnicom, inače ženom svojeg prijatelja, voditelja kampanje i šefa ureda... Sve je to pripisao problemima s metaboliziranjem alkohola (on ne može biti vulgarni alkoholičar) i nakon uspješnog liječenja, sve mu je oprošteno pa i seksualno iskorištavanje zaposlenice.
Tu moram podsjetiti na jednu od Trumpovih recentnih sudskih presuda. Novinarka E. Jean Carroll, koju pamtim kao financijsku savjetnicu iz američkog Ellea, optužila je Trumpa da ju je silovao u garderobi otmjene robne kuće Bergdorf Goodman. Za to nema nikakvih materijalnih dokaza, nitko ih nije vidio kako ulaze u garderobu, nisu snimljeni sigurnosnim kamerama, nema tragova DNK-a jer kako bi i moglo biti za nešto što se navodno dogodilo 1996. ili 1995. Carroll se ne sjeća dobro kad se to dogodilo, no sjeća se svojih psihičkih patnji, o čemu je svjedočila njezina prijateljica kojoj je to navodno ispričala prije gotovo trideset godina. Ukratko, u postupku koji se sveo na 'ona kaže, on kaže' jer materijalnih dokaza nema, Trump je osuđen za silovanje, ali još više za klevetu jer je tvrdio da tu ženu nikad nije upoznao, a i da jest, ne bi ga privukla. Ukratko, vrijeđao ju je.
Prema presudi, Carroll bi trebala dobiti 7,3 milijuna dolara za reputacijsku štetu koju joj je nanio Trump te još 11 milijuna dolara za 'emocionalne ozljede'. Ako viši sud ne odbaci ovu presudu, bivši predsjednik Trump će morati dodatno platiti još 65 milijuna dolara kao opomenu, da tako nešto više ne ponovi. Uvijek sam bila i bit ću na strani žena, ali nikad nisam za ideološke sudske procese bez dokaza i zato ću konstatirati da me E. Jean Carroll konačno uvjerila – ona zaista zna s novcima. Gavin Newsom nije bio osuđen i nakon liječenja oženio se s manje poznatom, ali atraktivnom glumicom Jennifer Siebel (imala je malecku ulogu u seriji 'Mad Men') s kojom danas ima četvero djece. Jennifer, akademski veoma ambiciozna, s magisterijem sa sveučilišta Stamford, prije veze s Newsomom bila je republikanka, potom je 'progledala' i postala redateljica dokumentaraca o ulozi žena u društvu, u kojima se pojavljuju njezin suprug Gavin i mnoge zvijezde demokratskog pokreta.
Osnovala je i nevladinu, neprofitnu udrugu za borbu protiv rodnih predrasuda. Kao voditeljica, kroz nekoliko godina, isplatila je samoj sebi honorare u vrijednosti od dva i pol milijuna dolara. Tu udrugu financirale su mnoge kompanije angažirane u javnim nabavama Kalifornije, što guverner Newsom ne smatra spornim. Radije nego financijama svoje prezadužene savezne države, Newson se bavi toksičnim maskulinitetom, pravima transrodnih kriminalaca koji žele služiti kaznu u ženskom zatvoru i silovati, oduzimanjem roditeljskih prava onom roditelju koji sa sumnjom prihvaća rodnu disforiju svojeg djeteta i ne želi mu davati hormone.
Serija 'Land of Women' kao stvorena je za demokratskog guvernera Kalifornije. Stvarni problemi vinorodnog kraja prikazani su kao sporedni, gotovo humoristično, a u prvom planu su neki posve novi problemi za koje do jučer nismo ni znali. Američka visoka politika prepuna je intriga i laži, bivših ljubavi i nove mržnje, populističkog pretjerivanja s obje strane. Kad je Newsom nedavno grmio da su sva ljudska prava u Americi u velikoj opasnosti pa je čak spomenuo da se boji i ponovnog uvođenja zakona o zabrani međurasnih brakova, nije se sjetio da je J. D. Vance u braku sa ženom indijskog podrijetla, koju je upoznao na bogataškom Yaleu kao pripadnicu sretne obitelji građanske klase, njegovom tad nedostižnom životnom idealu. Ukratko, začuđujući obrati – politika je postala sapunica.
VIDEO Prvi suprug Indire Levak: Nakon razvoda dobio dijete s plesačicom Colonije
Ovaj clanak pokazuje glavni problem. Analiticari I strucnjaci svoje poimanje Amerike I odnosa ovdje (zivim u USA zadnjih 25 godina) baziraju na sapunicama I ultraliberalnim medijima koje ocigledno prate, I svaka clanak izgleda kao na ga je napisao americli ultraliberal. Bas svaki je uperen direktno protiv predsjednika Trumpa, I to s narativom tupa "to svi znamo", a o bidenu, harris, pelosi a pogotovo Hillary nigdje ni rijeci. O tome da je kosarica namirnica koja je u ljeto 2020 kostala $100 a danas je skoro $400 ni rijeci. O potpuno otvorenoj juznoj granici takodjer, o najnovijoj tuzbi drzave Missouri protiv bidena I Harris takodjer, o unitrasnjem demokratskom ratu izmedju klanova Clinton I Obama bas nista....zasto?