Sevdalinke je naučila kao djevojčica slušajući majku. Formalnog glazbenog obrazovanja nema, ali ima bogomdani glas koji osvaja. Lisinski napuni kao od šale kad god se pojavi. Tako je i drugdje. Uskoro će na prvu američku turneju, nakon Istanbula, gdje nastupa s legendarnim španjoskim glazbenikom Jordijem Savalom. Sarajka Amira Medunjanin je fenomen. Njen glas otkriva i štošta drugo. Ponajviše dušu, ali i damar. Upravo tako, Damar, zove se njen novi album koji je jučer izašao u Zagrebu u izdanju Aquarius Recordsa, što je bio povod ovom razgovoru.
Što kažete na Nobelovu nagradu Boba Dylana? Pitam Vas, naravno, zato što ćete uskoro, na svojoj prvoj američkoj turneji, nastupati iste večeri pod istim krovom s Dylanom...
Iskreno, prijatno sam iznenađena. Mada ne znam koliko jednom umjetniku kao što je Dylan to uopće treba. Mislim da je Dylanu najveća nagrada u životu utjecaj koji je ostvario svojom poetikom na generacije mladih ljudi, kao što sam i ja sama. I da, u sklopu sjeverno-američke turneje nastupaćemo pod istim krovom u Times Union Centre for Performing Arts u Jacksonvilleu 18. studenog. Planirano je da naš koncert počne ranije i čini mi se da neće trajati tri sata kako inače traje. Ipak moramo stići barem na kraj Dylanovog koncerta. I ne znam da li će uopće ljudi i doći na naš nastup. Ako ćemo pravo govoriti, vidjeti Dylana uživo je prioritet i zaista privilegija.Moram također spomenuti da dijelimo isti prostor iza pozornice. Ako bude prilike voljela bih ga upoznati, jer odrastala sam uz njegove pjesme i bilo bi fantastično samo stisnuti ruku takvom čovjeku.
Jedna nam je pjesma suđena
A sada na album. Naslov mu je Damar. Ta riječ, osim što znači kucanje srca i bilo, za Vas sigurno ima i neko još šire, poetsko značenje...
Mislim da bi bilo pametno da ovaj put ne pričam puno, da ostavim prostora slušateljima da daju svoje mišljenje. Uvrstila sam par obrada koje sam već izvodila na nastupima. Radi se o pjesmama koje su imale veliki utjecaj na moj život. Pokušala sam dočarati ljudima svijet u kojem dišem. I iskreno se nadam da sam uspjela i da će nešto od toga ostati. Primjerice za deset godina kada poslušam ove pjesme da li će me obuzeti iste emocije i sjećanja, hoće li mi svaki damar u tijelu zaigrati kao što je to sada slučaj. A prvi put su tu i dvije nove, autorske pjesme.
Prva od njih otvara album, pjesma Damira Imamovića "Pjevat ćemo što nam srce zna". Stih u njoj kaže "jedna nam je pjesma suđena". Slijede sevdalinke, ali i pjesme iz Makedonije i Srbije. Je li u poetskoj sadržana i politička poruka?
Sve pjesme na albumu govore o ljubavi, čistoj, nevinoj, iskrenoj ljubavi. A ljubav kada nas dotakne mijenja život, mijenja sve. I one (ne)bitne stvari koliko velike ili male bile ostaju po strani. Kada nas obuzme, onda ljubav oblikuje naše živote, daje nam energiju, budi sve u nama i vodi nas u smjeru kojim ne bi inače krenuli. A taj put srca ljudi često izbjegavaju, jer naizgled čini se kompliciran, a rezultat neizvjestan. Kada bi više slušali šta nam srce kaže, mislim da bi bili puno pametnija i sretnija ljudska bića. “Damar”, druga nova, autorska pjesma koju je napisala Marija Karaula Krznarić i uglazbio Boško Jović, upravo govori o svim tim osjećajima. Upravo ona ponajbolje definira cijeli album i na kraju, po njoj je album i dobio ime. A na vaše pitanje, odgovorila bih citatom velikog Miljenka Smoje koji kaže «Neću politiku u moju butigu».
Koja je priča iza pjesme "Vjetar ružu poljuljkuje"? Piše da ste je napravili prema snimci Ede Ljubića nastaloj 1942. u Chicagu...
Da, pjesma je genijalna. Nekada davno sam prvi put čula tu pjesmu, ali sada je došlo vrijeme da je snimim. Na prvom stihu odmah me sreća obuzme. Uživali smo u studiju dok smo je snimali. Nisam htjela puno mijenjati prvobitni aranžman jer je ovakva po mom mišljenju savršena.
Jesu li aktualna zbivanja u BiH potaknula taj vaš poziv na zajedničko pjevanje, odnosno podsjećanje na zajedničke pjesme "sa svih strana planina"? Kolika je snaga pjesme?
Kada kažete snaga pjesme...Nedavno sam imala mini turneju na Tajvanu. Često na svojim nastupima pozovem ljude da, ako budu u prilici i put ih nanese u ovaj dio svijeta, jednostavno navrate na kafu. Prije par tjedana, djevojka s Tajvana mi je poslala puruku u kojoj kaže »Bila sam na Vašem koncertu u Taipeiu i pošto ste nas pozvali da dođemo, eto mene u Sarajevo». I naravno, kako to inače biva, kad je došla popili smo kafu, pojeli ćevape i baklavu na Baščaršiji, tim redom i onda smo obišli par ineresantnih mjesta u gradu. I dok smo šetali Sarajevom, otpjevala mi je jednu staru kinesku pjesmu «Stablo masline». Prelijepa pjesma sa divnim stihovima i pravom porukom. I tako sam upoznala djevojku imena Li koja je došla sa dalekog Tajvana da popije kafu sa mnom u Sarajevu. I stvarno nije važno odakle si, kako se zoveš, i kojim jezikom govoriš. Imamo divnu glazbu koja ima moć da sruši sve barijere i ujedini ljude.
Bila sam nemirno dijete
Pjevati sevdalinke naučila vas je vaša majka. Je li to bilo prirodno i spontano upijanje, ili baš pravo učenje? Tko su vam bili učitelji pjevanja nakon majke?
Bila sam nemirno i tvrdoglavo dijete i baš su roditelji imali posla oko mene. Ali, znate kako to ide u životu, i ja sam se vremenom smirila. Znam da sam bila dosadna i možete misliti kako je bilo mojim susjedima, koji su morali trpiti neko dijete koje cijeli dan pjeva ispod prozora. Iako sam ih pjevala, isprva nisam znala šta stihovi sevdalinki znače, ali je majka imala strpljenja za tumačenje. Nažalost, nisam imala priliku za formalno glazbeno obrazovanje, ali sam se snalazila. Godinama sam preslušavala snimke doajena sevdalinke kao što su Ksenija Cicvarić, Nada Mamula, Silvana Armenulić, Himzo Polovina i oni su bili moji učitelji. Ali, sad kada razmišljam o tome, glazba = sloboda i možda je barem za mene ovo bio pravi put. Ne znam da li bi mi ljudi vjerovali da je moj glazbeni izričaj drugačiji.
Studirali ste ekonomiju. Biste li postali pjevačica, kakva ste danas, da nije bilo rata?
Nije to vezano za vanjske utjecaje. Jednostavno se dogodi nešto u čovjeku, nešto ga prelomi i kaže dosta više. I sad se vraćam na ono što sam rekla. Poslušala sam srce i sve se ispred mene raščistilo. Kao da sam se našla negdje na prekrasnom proplanku punog mirisnog cvijeća. I onda sam krenula u svoju misiju. A ja sebe ne mogu zamisliti kao pjevačicu. Kao što ste rekli, nisam se obrazovala za taj poziv. A i ne znam se ni ponašati kao pjevačica. Na koncertima previše pričam sa ljudima, zbunjujem moje kolege glazbenike, ne držim se dogovorene playliste, itd. Jednom riječju, nisam profesionalac. Ali, uvijek kažem da sam u službi glazbe i da suštinski nisam bitna. Ako uspijem prenijeti i djelić onoga što je mene dotaklo u jednoj pjesmi, u jednom stihu, ono što je probudilo Damar u meni, onda smatram da sam postigla cilj.
Uskoro ćete u Istanbulu, a potom i drugdje u Europi, nastupati s legendarnim španjolskim glazbenikom Jordijem Savalom. Recite nam nešto o toj suradnji...
Suradnja traje od rujna 2013. godine, kada me je Jordi Savall osobno pozvao da se pridružim u radu ansambla Hesperion XXI koji je učestvovao u kreiranju trostrukog CD-a pod nazivom «Bal-Kan: Honey & Blood - Cycles of Life». To je bila jedna divna priča. Jordi Savall je za ovu priliku odabrao manastir pored Barcelone. Potpuna izolacija i puna koncentracija svih glazbenika se zahtijevala kako bi dobili najbolji mogući snimak. Ja sam imala priliku sudjelovati na pet pjesama, i zaista sam puno naučila od svojih kolega glazbenika, ali ponajviše od Jordi Savalla. Taj čovjek je nevjerojatan profesionalac. Inače, album je jedno predivno glazbeno putovanje kroz vrijeme i prostor. I mislim, kako godine budu prolazile, vrijednost ovog projekta će konstantno rasti. Inače, Savall je veliki radnik i godišnje održi na desetine koncerata. I ja sam imala čast da gostujem na mnogim nastupima od izlaska albuma. Ali, moram reći da su koncerti nešto posebno, naročito posljednji koncert koji je održan u dvorcu u Lenzburgu. Kada svi izađemo na pozornicu i kada čujete sve te melodije i glasove u jednom takvom ambijentu je zaista prekrasan doživljaj. Nažalost, koncerta u Istanbulu neče biti zbog tehničkih problema. Međutim, na moju sreću 21. listopada ove godine Jordi Savall i ansambl Hesperion XXI održaće koncert u Sarajevskoj Vijećnici i iskreno jedva čekam da izađem na pozornicu.
Kako su izgledale seanse u studiju u Engleskoj? Je li vam nedostajala publika koju na koncertima redovito zatravljujete i oduševljavate i koja vam tu energiju sigurno vraća na pozornicu?
Ma prekrasno. Kada sam ušla prvi put, samo sam upijala magičnu tišinu studija. Nevjerojatan prostor. I svi glazbenici su bili maksimalno opušteni. Znate, kada snimate bez vremenskih ograničenja u fantastičnom studiju i kada imate jako dobrog ton majstora kao što je to Olie Jacobs, i kada su vrhunski glazbenici oko vas, onda je sve moguće. I naravno da mi nedostaje publika. A sad kada ste me to pitali, nešto razmišljam da bi možda sljedeći album trebala snimiti s publikom u studiju. Ali samo da ljudi sjede, dišu, slušaju i hrane nas svojom energijom. Mislim da to nije loša ideja.
Kako je došlo do suradnje i odluke da izdavač vašeg novog albuma bude zagrebački Aquarius Records?
Surađujem sa Borisom Horvatom i Aquarius Records već četiri godine. Radili smo razne projekte i općenito imamo fantastičnu suradnju. Organizirali su moj prošlogodišnji koncert u velikoj dvorani «Vatroslav Lisinski». A «Damar» je već drugi album koji će izaći pod njihovom etiketom.
Na kraju, publiku će sigurno zanimati kada ćete ponovo zapjevati u Zagrebu i Hrvatskoj i uživo predstaviti Damar?
Premijerno, «Damar» će biti predstavljen zagrebačkoj publici 5. prosinca ove godine u velikoj koncertnoj dvorani «Vatroslav Lisinski». Glazbenici koji će sa mnom biti na pozornici su Ante Gelo, Bojan Zulfikarpašić, Boško Jović i Zvonimir Šestak, dakle ekipa koja je radila na albumu. I jedna jako lijepa vijest. Zagrebački Solisti će nam se također pridružiti na pozornici. Neprevaziđeni Ante Gelo će raspisati aranžmane za potrebe orkestra. Dakle, uskoro se opet vidimo.