Ana Gruica: Iz iskustva znam da su muškarci skloni izdaji

Ana Gruica, 29-godišnja splitska glumica, jedna je od onih samouvjerenih žena s kojima vam je pravo zadovoljstvo razgovarati. Simpatična i brbljava, nasmijat će i najtvrđa lica, svoju zaraznu dinamiku prenijet će i na vas, a u samo pola sata razgovara reći će vam više nego što netko kaže za tri sata.

U predstavi “Adio, kauboju”, koja je premijeru doživjela na ovogodišnjem Splitskom ljetu, igra sestru glavne junakinje, a osim što predano radi u Gradskom kazalištu mladih, s kolegicom i prijateljicom Mateom Elezović priprema vlašku komediju u obiteljskom kazalištu Elezovićevih.

U natrpanom rasporedu Ana je pronašla malo vremena i za nas, ispričala nam kakva je bila kao dijete te kako šest mjeseci od razvoda gleda na svoj, kako sama kaže, najveći životni neuspjeh.

Premijera predstave “Adio, kauboju” održana je 8. kolovoza, no kritike i nisu najbolje.

– Kritike ionako ne znače previše. Svi koji su vidjeli reakciju publike, njihove ovacije i aplauze, ne bi rekli da je predstava loša. Publika nam znači više od kritičara, a i ne mora se uvijek mišljenje publike slagati s mišljenjem kritičara.

Jeste li oduvijek znali da želite biti glumica?

– Dugo sam plesala balet i uvijek sam bila blizu pozornice, ali nisam znala da ću biti glumica. Kad je u meni sazrela ta odluka, otišla sam na prijamni i iz prve položila, dok su neke moje kolege po nekoliko puta pokušavale upisati. No to što sam odmah upala na Akademiju ne bih zahvalila svom velikom talentu, nego stavu. Došla sam tamo kao da se podrazumijeva da moram proći.

Jednom ste rekli da ste na početku karijere nailazili na mrke poglede kolega koje ste morali uvjeriti da ste sposobni za glumu. Ima li to veze s činjenicom da ste dugo bili manekenka pa su vas gledali s predrasudom ili...?

– Mislim da to ima veze s fizičkim izgledom. Realno, atraktivna sam žena, a čim si takav, moraš se suočavati s predrasudama. Nema to veze s mojim prijašnjim poslom, jednostavno ljudi misle da ne možeš biti lijep, pametan i talentiran.

Pogađaju li vas kritike?

– Nimalo! Već sam 15 godina na sceni i o sebi sam svašta čula. Ne znam kakva bi me kritika mogla pogoditi, otupila sam na komentare ljudi.

Osim glume, bavite se i voditeljskim poslom. Sjećate li se nekog posebnog gafa?

– Uvijek će mi u sjećanju ostati moja prva voditeljska gaža koju sam odradila s pokojnim Čedom Martinićem. Bila sam sva u strahu, a on mi je rekao: “Ajde, ti mala, glumi da si voditeljica”. Zamislila sam da sam Vlatka Pokos i uspješno odradila gažu tako da mogu reći da je moj prvi voditeljski posao – odglumljen. Sjećam se da sam se jednom ministru Darku Milinoviću obratila u krivom rodu. Rekla sam “Pozdravimo našu gošću, ministra Milinovića”. Bilo mi je neugodno, ali prošlo je.

U kakvoj ste obitelji odrasli?

– U pravoj dalmatinskoj. Imam dvije sestre, Josipu i Petru, i jako smo povezane. Međusobno si čuvamo djecu, slavimo praznike, družimo se vikendima. Rekla bih da smo tipična obitelj iz neke pećine. One su moj stup i oslonac.

Na pragu tridesetih činite se nezaustavljivom i stalno u pokretu. Kakvi ste bili kao dijete?

– Nije me se moglo uhvatiti ni za glavu ni za rep. Mama me često znala udariti, koliko god to ružno zvučalo. Nekada sam joj to zamjerila, sada sam svjesna da drugačije nije mogla izaći na kraj s nesnošljivo hiperaktivnim djetetom.

Nemate dlake na jeziku. Jeste ikada zbog toga požalili?

– Nikada. Što sam starija, svjesnija sam da je to ispravan način i da bi bilo super kad bi svi ljudi bili takvi. S godinama sam samo naučila neke stvari reći s više takta, bez galame i ružnih riječi.

U tri riječi: Ana Gruica je...

– Otvorena, impulzivna i dosljedna.

Puni ste energije. Što vas tjera naprijed, što vam daje snagu?

– Prije svega želim da moji roditelji budu ponosni na mene. Znam da bi voljeli da sam možda doktorica ili učiteljica, ali ponosni su na moju karijeru. Često me vodi i dišpet. Kad mi netko kaže da nešto ne mogu, tek onda sam sigurna da mogu. Inatljiva sam, što možda nije najbolja karakteristika, ali je usmjerim na posao pa na kraju ispadne super.

Što vas na vama najviše živcira?

– Karakterno me živcira što se nekada ne mogu kontrolirati. Kad se naljutim, prava sam vatra, a voljela bih da sam mirnija. Reakcije su mi vrlo burne i nepredvidljive, čak i meni samoj. Što se izgleda tiče, ima dana kada bih i DNK promijenila, a nekada sam si cijela baš super. Kao svaka žena.

Poznato je da volite muškarce s mišićima. Znači li to da padate na “balkanski”, ako se to može tako nazvati, tip muškarca?

– Ma ne... Potreban mi je spoj macho muškarca koji je u glavi ipak suvremen, moderan. Znam gdje je mjesto muškarcu i ženi, ali ja želim nekoga s kim ću biti ravnopravna.

Iako ostavljate dojam prave ratnice, pretvarate li se u svoja četiri zida u ženu koja traži nježnost i pažnju?

– Apsolutno. Svi koji su me vidjeli u tom izdanju znaju o čemu govorim. Postanem sušta suprotnost onoj osobi kakva sam vani. Taj ratnički stav je moj obrambeni mehanizam u životnim nedaćama, ali u svojoj kući, s dragim ljudima, senzibilna sam, nježna, plačem...

U veljači je objavljeno da se nakon godinu i pol dana braka rastajete od Dijana Jahjefendića. Jeste li i službeno rastavljeni?

– Rastava je u procesu.

Kako danas, pola godine od razlaza s bivšim suprugom, gledate na tu odluku?

– I dalje smatram da nije hvalevrijedno rastati se tako brzo, ali tako je kako je. To je moj izbor i mislim da sam ispravno odlučila.

Je li vam trebalo dugo da shvatite da se vaš i Dijanov put razilaze i da je najbolje da se rastanete?

– Brzo sam shvatila da nam se putevi više neće sresti, da to nije to, i mislim da je bolje da sam to odmah riješila nego da sam dublje ulazila u sve. Pravednije je i prema meni i prema Dijanu.

Vi i vaš bivši suprug niste bili iste vjeroispovijesti, no to vas nije spriječilo da uđete u brak. Znači li to da ste za ljubav spremni na sve?

– Dok god nitko ne dira u moju vjeru i moje svjetonazore, pitanje vjere nije mi važno. Ma može muškarac biti i s Marsa. Za ljubav sam spremna puno toga učiniti, ali u zadnje vrijeme ipak postavljam granice.

Preko čega u vezi ne biste mogli prijeći?

– Preko emotivne prevare. Više bi me povrijedilo da znam da mi se partner dopisuje s drugom ženom nego da je s njom spavao. To još mogu opravdati trenutkom slabosti. Jednom mi se dogodilo da moj partner, a to nije bio Dijan, ne želi da nam se djeca krste i nisam mogla prijeći preko toga.

Sve se više priča da ste u vezi s nogometašem Kristijanom Ipšom. Jeste li opet zaljubljeni?

– Zaljubljena i sretna jesam, ali u koga, to vam neću reći.

Onda nam barem možete otkriti kako volite provoditi vrijeme s novim odabranikom?

– Aktivni smo zajedno, treniramo skupa, organiziramo izlete, idemo u kino, maštamo o putovanjima, izlazimo zajedno i super nam je.

Je li vam se nakon propalog braka poljuljala vjera u muškarce, u ljubav?

– Osnažilo me iskustvo braka, ali generalno nemam previše povjerenja u muški rod. Okrutno je, ali je realno. Moje dosadašnje iskustvo kaže da su generalno skloni izdajama i drugačijeg su kova od žena. Svjesna sam toga, ali sam ljudsko biće i zaljubim se i svaki put vjerujem da je to ono pravo.

Koliko vam je u vezi bitan seks?

– Vrlo, vrlo bitan. Mislim da je to jedna od najbitnijih stavki da bi ljudi funkcionirali zajedno i ne bih mogla ostati u vezi u kojoj seks nije dobar. Srećom, dosad nisam morala prekidati zbog toga. Valjda sam dobar motivator.

Volite li biti u centru pažnje?

– Teško mi je prevaliti preko usta, ali da, volim.

Često pozirate oskudno odjeveni. Ne brinete se što će zlobnici reći?

– Ne bih se slikala kada bih mislila da postoji problem u takvim slikama. Neka ti ljudi kupe novine i gledaju me, to je sve što im mogu poručiti. Na kraju krajeva, neću uvijek imati ovoliko godina i ovako izgledati. Treniram i znam da sam atraktivna. Ako se Jennifer Lopez može tako slikati, zašto Ana Gruica ne bi mogla.