Ana Karić: Čekaju me nova serija i film

Nikada nije bila akter skandala, vrijedno je i tiho gradila glumačku karijeru, a to neumorno, u 72. godini života Ana Karić radi i danas. Voli se družiti s mlađim ljudima jer odgovara joj energija kojom zrače, na mirovinu i ne pomišlja, a iako je već nagrađena i laskavom nagradom za glumicu stoljeća, upravo je primila još jednu, onu časopisa Elle za životno djelo.

– Nisam od onih glumaca koji se diče nagradama. Imam ih dosta, ali ne puno s obzirom na to koliko puno radim. Svaka je nagrada ugodna, ali nisam naviknuta na njih niti ih očekujem. Nisam natjecateljski tip. Nikada ništa u životu nisam napravila, recimo, iz inata. Samo se bacim na posao pa, ako od toga nešto bude, dobro, a ako ne, zbog toga nikada nisam bila nesretna – kaže Ana. Trenutačno je gledamo na HTV-u u seriji “Na terapiji” u kojoj glumi psihologinju. Snimanje serije nedavno je završilo, a Ana se već bacila u nove poslovne izazove.

– Baš sam imala premijeru “Dezertera” u Teatru &TD gdje igram zahtjevnu ulogu – muškarca. U istom kazalištu počinjem raditi i novu predstavu prema Albertu Camusu, a onda kreće još svašta. Dovoljno je reći da mi se smiješi jedan veliki film, ali za njega moramo skupiti novac i ostalo, kako to već kod nas u Hrvatskoj biva. Za jednu televizijsku kuću piše se serija i u njoj uloga za mene – otkriva ambiciozne ali pomalo tajnovite planove. Tko zna, možda novom ulogom u filmu nadmaši i samu sebe u ulozi Helene u “Noćnim brodovima” za koju ju je nedavno nagradio i filmski festival u Parizu.

Osim što je iznimno talentirana glumica, u više od pola stoljeća karijere uvijek je slovila i za kraljicu stila, a modni uzori bile su joj jako bliske osobe.

– Mama je lijepo štrikala. Ona je na mene najjače utjecala, ali nikada nisam imala svoju modnu ikonu. S druge pak strane moj vizažist i prijatelj Braco Žunić uz moju je majku najzaslužniji za moj stil. Braco i ja smo zajedno rasli od mojih prvih filmskih uloga. On godinama nije dopuštao da me itko drugi šminka osim njega i bratski se brinuo za mene. Onda je nažalost otišao u Hamburg i tamo preminuo – iskreno kaže Ana i iznenađuje nas u nastavku. Naime, za osobu koja je uvijek dobro odjevena gotovo je nezamislivo ovo što govori:

– Ne idem u šoping, štoviše mrzim ga. Dok je moja sestra bila živa, ona se brinula o mojoj opskrbi odjećom. Znala je iz Austrije donijeti pun kovčeg odjeće pa bi ja izabirala. Mrzim čak ići i u dućan. Srećom, tu su Branka Donassy, pa I-gle... jednostavnije mi je uzeti nešto od dizajnera jer u dućane ne mogu.

U 60-ima joj je nezamislivo bilo izići van bez štikli i umjetnih trepavica. Sada je puno jednostavnija.

– Hodam okolo kao i svi mladi – nenašminkana, stavim velike sunčane naočale i ruž na usta. No baš nikada u životu nisam imala ili odjenula trenirku.

Ana je majka sinova Tome i Petra, a prije tri godine postala je baka Mare, svoje modne nasljednice.

– Darovala sam joj svoju haljinu Max Mare u kojoj sam 2000. primila nagradu za glumicu stoljeća. Stavila ju je u krasnu kutiju i napisala joj pismo. Priložila sam i knjigu Ivane Brlić-Mažuranić koju sam ja dobila u prvom razredu osnovne škole, a na prvu stranicu zalijepila sam svoju fotografiju iz “Šume Striborove” u kojoj sam igrala. Mara je moja najveća sreća! – smije se sretna glumica.