Trenutačno je možemo gledati kao Patriciju u RTL-ovoj dramskoj seriji “Prava žena“ u kojoj 38-godišnja glumica Ana Vilenica tumači lik žene čiji se život podosta razlikuje od njezina stvarnog života.
– Patricia je uhvaćena u trenutku kad je njezin život završio u slijepoj ulici iz koje pokušava izaći. Poveznice između nas temelje se isključivo na mojoj mašti, a ne iskustvu – objašnjava Ana i dodaje da je ne igra kao hrabru ženu, već nekoga tko je stjeran pred zid pa se snalazi onako kako najbolje zna. U seriji je naglašen i odnos s bivšim mužem Zoranom, a ona ga se trudi ne prikazati jednodimenzionalno:
– Pretpostavljam da su se Patricia i njezin bivši muž nekad iskreno voljeli te da njihov odnos nije isključivo odnos u kojem je on nasilnik, a ona žrtva.
Kao i svi glumci i glumice, uzbuđena je kad rezultate rada konačno može vidjeti na malim ekranima.
– Zadovoljna sam projektom, no smatram da je potrebno još neko vrijeme da publika pohvata sve odnose jer je u seriji veliki broj likova, ali i pomaknuta radnja – rekla je.
U seriji Patricia je mentorica u reality showu “Prava žena“. Iako u njemu njezin lik pomaže mladim djevojkama da postanu žene, Ana u stvarnosti nije oduševljena reality formatom.
– Takav show nikad ne bi bio moj odabir i kad bih jednoga dana imala kćer, voljela bih da stekne samopouzdanje na drukčiji način te da se “prirodnije“ pretvori u mladu ženu – kaže i uz smijeh dodaje da je jedini reality koji gleda onaj u kojem preuređuju stanove. Što se tiče djece, njezin sin Dujam ima već četiri godine, no Ana ima još želja:
– Voljela bih još djece s partnerom Edijem Mužinom i potajno se nadam djevojčici. Što se tiče braka, o njemu ne razmišljamo, i ovako nam je lijepo u zajedničkom životu.
Upravo je suprug, kaže, taj koji joj pomaže u usklađivanju majčinskih obveza i snimanja.
– Sve mi najviše uspijeva zbog njega. Priznajem, umorna sam i imam grižnju savjesti – kaže glumica i objašnjava da joj Edi olakšava život i time što nije ljubomoran, već razumije svu prirodu glumačkoga posla.
Voljela bih da sam više radila na filmu, iako sam se glumom počela baviti zbog kazališta
Međutim, Ani je najviše žao što ne provodi dovoljno vremena sa sinom.
– Žao mi je zbog toga i vidim da mu nedostajem. Ali, što ćemo, živjeti se mora. Što se tiče majčinstva, ono me svakako promijenilo. Promijenilo mi je prioritete u životu. Imam više strpljenja i manje se opterećujem nebitnim stvarima, ljudima i pojavama u životu – kaže glumica.
Engleska daje slobodu
Iako je još mali, sin Dujam polako je počinje gledati na televiziji. No, još ne razumije da je to sve samo gluma.
– On shvaća da mu je majka u seriji, no ne shvaća da je sve odglumljeno. Neki dan bila je scena sukoba Zorana i Patricije koja ga je jako uznemirila jer je mislio da zločesti barba napada njegovu mamu – prisjeća se Ana i objašnjava da mu ne dopušta gledanje svih sadržaja, već joj je draže da gleda crtane filmove koje je sinkronizirala ili kazališne predstave koje su primjerenije njegovoj dobi. Osim što ju je promijenio karakterno, sin Dujam djelomično je zaslužan i za promjenu Anina izgleda. Publika ju je upoznala u bucmastijem izdanju u seriji “Dolina sunca”, a smršavjela je kad je najmanje na tome radila.
– Zadovoljna sam novim izgledom, no čujem i kritike i bliskih i nepoznatih ljudi. To se dogodilo samo od sebe, a sve je počelo nakon poroda: stalno dojenje, nesanica, stres, trčanje za sinom. Imam mišiće kao nikad u životu, a zadnji sam se put tjelovježbom bavila prije trudnoće – smije se i vjeruje da je razumije svaka mlada majka. Promjenu koja joj se dogodila vidi kao prostor za glumačku transformaciju, a izgled smatra iznimno bitnim za glumu.
– Super je osjećaj pogledati u prošlost i vidjeti koliko sam različita u ulogama. Gluma me i privukla upravo zbog transformacije. A izgled je izuzetno važan za televizijsku i filmsku karijeru, no nije riječ o tipičnoj podjeli na lijepo i ružno, već smatram da osoba na neki način mora zračiti – kaže Ana nazivajući zračenje o kojem govori faktorom X, a opisuje ga kao nešto neuhvatljivo i što je dio osobnosti i šarma.
– Klasična ljepota može pomoći jednako kao što može i odmoći. Presudan je talent – kaže.
Ipak, Ana se nije uzdala isključivo u izgled i talent, već je radila i na svom obrazovanju pa je vidjela kako izgleda kazalište i izvan granica Hrvatske.
– Živeći u Engleskoj osjećala sam veću slobodu, osobito postojanja i stvaranja. Okruženje u kojem se uvažavaju svi sudionici bez pretpostavki i predrasuda je okruženje koje mi daje osjećaj sigurnosti – kaže Ana.
Boravak u inozemstvu omogućio joj je i da objektivnije sagleda situaciju u hrvatskome glumištu.
– U Hrvatskoj ima jako puno uhljeba pa rijetko postoji prava razmjena ideja, energije, radosti igre, želje za velikim stvarima... Nema previše mašte i poetičnosti. Također, nema protočnosti i razmjene između različitih umjetnika. Svi su podijeljeni u, kako ih ja zovem, torove i svima je zajedničko uvjerenje da rade posao sjajno, a oni koji nisu dio te klike, oni su bezveze. Čast izuzecima. Nedostaju mi predstave koje nadahnjuju i ostavljaju bez teksta – veli.
Ana koja svakodnevno teži novim izazovima, bilo da je riječ o kazalištu ili televiziji.
Želim dobru filmsku ulogu
– Voljela bih da sam više radila na filmu, iako sam se glumom počela baviti zbog kazališta – kaže i dodaje da bi bila potpuno zadovoljna kad bi ostvarila dobru filmsku ulogu te dobila priliku glumiti u djelima klasika poput Shakespearea i Čehova. Uza sve, slobodnog joj vremena ne ostaje mnogo, a najčešće ga provodi ležeći pred televizorom, o čemu kaže:
– Moram se potruditi da nađem vremena za stvari koje sam prije radila, poput trčanja, čitanja, izlazaka... Iznimka je ljeto kad se uspijem opustiti na plaži i pročitati neku knjigu.
Užurbani tempo na njoj nije ostavio traga, pa se usuđujemo primijetiti da izgleda sve mlađe.
– Ne bojim se četrdesetih. Uvijek sam htjela ostati dijete pa se to odražava i na izgledu. Radujem se zrelim godinama – zaključila je.
>> Ana Vilenica u ulozi USKOK-ove agentice u seriji 'Kud puklo da puklo'
Evo, nije moguce poslati komentar sluzeci se Hrvatskim jezikom....