Anđa Marić: S bivšim mužem više ne želim biti prijateljica

Ima Anđa Marić nešto u sebi što može razoružati svaku osobu na kugli zemaljskoj. Nešto ludo, dječje, nevino, ljubazno, inatljivo, egocentrično... Tisuće epiteta lepršaju oko vatrene crvene grive ove 33-godišnje pjevačice. Ma koliko ona mislila drugačije, Anđin pogled na svijet neodoljivo podsjeća na onaj neizlječivog optimista Roberta Benignija u filmu “Život je lijep”, a ni Scarlett O’Hara nije joj do koljena kad zacrta nešto u svojoj glavi. Ma koliko suza pustila zbog nekih svojih pogrešaka, Anđa će se uvijek dočekati na noge jer, kako i sama kaže, njezin duh nitko ne može obuzdati ni uništiti. Sve čega se prihvati radi sa srcem koje ju je prije sedam godina odvelo u Sloveniju, a danas raspršilo po cijelom svijetu zahvaljujući njezinu novom glazbenom projektu Kisha i albumu na mađarskom jeziku koji je nastao u prijateljskom ozračju, ali vrlo profesionalno pokorio europska glazbena tržišta. Nakon vrlo bolne rastave sa Slovencem Primožem Dolničarom, Anđa ima mnogo ideja za svoju budućnost, a jedna od mnogih je napisati knjigu o ženama.

Prvo što čovjek pomisli kad vas vidi je – uz ovu ženu život je velika avantura. S obzirom na obitelj u Ljubljani, posao u Zagrebu i brojne gaže, kako podnosite kaotičan životni ritam posljednjih mjeseci?

– Takav mi je život otkad znam za sebe, pa mi je i moj pokojni dida znao reći: “Ti si ko kravlja balega uvijek na putu.” Otkad sam se rodila putujem iz jednog grada u drugi zbog obitelji, a i takva sam da moja stražnjica želi vidjeti svijeta. Što se avanture tiče, uvijek ispadne da je sama iniciram. Neki dan sam impulzivno napravila jednu glupost u Moldaviji, ali o tome neću u novinama, da djeci ne dajem pogrešan primjer.

Daleko ste od nekog tipa žene koja voli miran obiteljski život. Uporno bježite od stereotipa?

– Ma ne bježim, jednostavno sam takva. S jedne strane jesam kućni tip žene koja voli kuhati i raditi sto drugih sitnica vezanih za kuću, ali moram imati i vrijeme samo za sebe, da se ispušem. Ja sam poput neke divlje životinje, ne možeš me strpati u kavez jer ću poludjeti, a tek onda nemaš ništa od mene. Svakoj ženi kad dobije dijete, život se potpuno promijeni. Tako je bilo i meni. Uživala sam u prve dvije godine majčinstva, ali me ubijala životna monotonija – svaki dan sam radila isto, išla s istim prijateljicama na kavu, vraćala se kući, znala sam da mi se neće dogoditi ništa novo. A od života sam htjela nešto upravo suprotno. Danas kad mi se nikamo ne da ići uvijek se prisilim jer želim da mi se dogodi nešto nepredviđeno.

Čime ste se sve bavili ovih godina dok vas nije bilo na hrvatskoj sceni?

– Smišljala sam kako da se vratim i nisam odustajala i trud se isplatio. Za razliku od mnogih kolegica, ja sam uljuljana u uvjerenje da moj život tek počinje. One se užasavaju od takvog razmišljanja. Moje glasovne mogućnosti su s godinama postale bolje, zrelija sam, ne odustajem od toga da je sve na mojoj strani. Kad sam napokon srela producenta s kojim sam počela raditi na albumu, nisam imala novca pa sam mu obećala biti ‘djevojka za sve’. Pisala sam mu pjesme za druge izvođače, vozila ga posvuda jer nije imao vozačku, obećala mu renovirati stan, prefarbati studio, čak sam i usisavala samo da ostvarim cilj. Svidjelo mu se što mi nije bilo teško početi od nule. Neki dan su me pitali kako mi kao afirmiranoj pjevačici nije bilo neugodno raditi scenografiju u kazalištu. Sebe uopće nisam doživljavala kao afirmiranu pjevačicu, a i sad mislim da je to još preda mnom.

Spomenuli ste da je to bio muški svijet u kojem se niste dali smesti. Znači li to da razumijete muškarce?

– Odrasla sam s dva brata. Volim muškarce, ali što sam starija više cijenim žene. Mislim da ću ostatak svog života posvetiti tome da ženama vratim samopoštovanje. Ljutim se što su žene sebi dopustile napraviti. Danas srećem prijateljce koje imaju jednu te istu priču – nisam dovoljno dobra majka, previše sam na poslu, ne provodim dovoljno vremena s obitelji, previše sam ambiciozna, a to su pitanja kojima sam samu sebe godinama mučila. I konačno sam rekla dosta! Iskreno, i sad se s tim borim, ali pitam se zašto bih se nekom u 2010. ispričavala zbog toga što sam pjevačica i što imam ambicije. Zašto bi to značilo da sam loša majka? Uvijek će ti netko nalijepiti grižnju savjesti ako želiš uz obitelj imati i karijeru, ako ne prijateljica, onda svekrva, ako ne ona – neka njena prijateljica. Po mom mišljenju svaka žena ima pravo barem jednom tjedno izaći van, zabaviti se i rasplesati. A to je u mojoj obitelji uvijek bio kamen spoticanja.

Mnogi su bili uvjereni da ste jedna od rijetkih žena koja ima sreću živjeti jednu bračnu bajku. Koliko je vaš brak uopće bio idiličan?

– Muškarac vas upozna kao neku divlju rijetku životinju i želi vas imati jer je lovac. S vremenom, koliko god je moj suprug bio širokih svjetonazora, poželio me pod utjecajem okoline promijeniti. Uvijek se našao netko da natukne kako on opet čuva dijete dok sam ja na poslu i sto drugih sitnica. Čovjek ponekad na to ne može ostati imun, pa nije ni on. Ne postoji samo jedan razlog za našu rastavu, ima ih milijun s moje i njegove strane. Da bi jedan brak uspio treba postojati beskrajna iskrenost dvaju partnera, a prvo moraš biti iskren prema samome sebi. Mi smo u tome zakazali. Danas poželim vezu koja će se temeljiti prvenstveno na iskrenosti.

Bar ste vi uvijek ostavljali dojam da ste u svemu iskreni do srži?

– I najjačima se događaju najgore stvari. U meni nitko nije mogao ubiti slobodu. Moj život i inspiracija su glazba, pisanje, zašto bih zbog nekoga od toga odustala?

S bivšim suprugom ostali ste u prijateljskim odnosima?

– Uvijek ću biti sigurna da Primož moje dijete voli jednako kao i ja. Tu ću u njega uvijek imati povjerenja, ali prijatelji više nećemo biti nikad. Prijateljstva je među nama odavno nestalo. Roditelji ćemo uvijek biti i zajednički se brinuti o Gašpiju.

Kako Gašper podnosi veliku obiteljsku promjenu?

– Bio je malo zbunjen, ali sad je odlično. Primož i ja svaki smo tjedan u školi da razgovaramo s njegovom nastavnicom i provjerimo koliko je rastava utjecala na njega. Nedavno sam ga pitala nedostajem li mu ponekad kad sam odsutna zbog posla, na što me začuđeno pogledao i odgovorio: “Mama, pa ti si uvijek uz mene, otkad sam se rodio mi smo skupa.” To mi je bilo dovoljno. Gašpi je veselo i hiperaktivno dijete, vrlo je sličan meni. Najglasniji je u razredu, ali ga svi vole jer je nježan i suosjećajan. Zovu ga terramotto, što na talijanskom znači potres. Uvijek je u nekoj akciji.

Tko vam je u najtežim trenucima bio rame za plakanje?

– Moj prijatelj šminker Emeperatriz koji je digao cijelu hajku da se napokon trgnem, i moje tri prijateljice koje znam već gotovo dva desetljeća. Svaka živi na drugom kraju svijeta, ali smo se nedavno našle i taj je susret bio melem za moje poljuljano samopouzdanje nakon rastave. Rekle su mi: “Anđo, pa ti si najnormalnija i najmoralnija osoba koju poznajemo, malo si drugačija od drugih ali na vrlo pozitivan način, imaš vrlo zdrav pogled na život, nisi ljubomorna osoba, nemaš baš nikakvog razloga pljuvati po sebi i govoriti da si luda.”

Koliko je angažman u showu “Hrvatska traži zvijezdu” kumovao konačnom raspadu vašeg braka?

– To nema veze s tim. Ali to se događalo baš tijekom snimanja audicija Zbog privatnih razloga nisam bila sva svoja, ali sve sam odradila profesionalno.

Kako komentirate negativne kritike koje su popratile vaš nastup u showu “Hrvatska traži zvijezdu”?

– Ljudi me vole mrziti, tako bih ja to objasnila. Zapravo nikad ljude nisam ostavljala ravnodušnima, pa me ili vole ili ne. A na pljuvače na forumima se ne osvrćem. Uglavnom je to jedna te ista ekipa koja na različitim stranicama ostavlja iste ružne komentare. Pa ja sam samo dan prije snimanja u Varaždinu doznala da se moj brak raspada, radila sam na rezervama svoje snage, bila sam poput robota, tužna i očajna. Nikom živom nisam rekla što mi se događa. Kad sam to preživjela onda ću i oštre kritike na svoj račun. Što se tiče naših bezobraznih komentara, bili smo bezobrazni samo prema onim natjecateljima koji su to zaslužili. Naravno da ne želimo obeshrabrivati djecu, niti ih vrijeđati.

Čije pak oštre kritike dopiru do vas?

– Kad su kritike u pitanju, tu je moj tata kralj. Prvi put kad me vidio s mikrofonkom na televiziji rekao mi je da izgledam kao bedasta glupača i pitao kojeg to vraga radim od sebe. Danas me pitao zbog čega uopće idem na intervju i zar baš moram jer je siguran da ću reći više nego što je potrebno.

Kako su vaši roditelji primili odluku o rastavi?

– Roditelji te najbolje poznaju, važno im je da budeš sretan, podržali su me, ohrabrili, puno mi pomogli. Znaju mi reći da su me dobili natrag otkad sam postala majka. S njima nisam bila na ljetovanju od svoje 16. godine, a otkad imam Gašpija idem svake godine. Neki dan mi je frend prigovorio kako sam razmaženo deriše kojem roditelji još uvijek pomažu, ali kod nas je uvijek bilo tako. Jako nam je važna privrženost članova obitelji. I ja ću svom sinu zauvijek pomagati.

Što biste izdvojili kao svoju najvažniju osobinu koja vas je dovela dovde gdje ste sad?

– Kad vidim priliku, zgrabim je!

Što kod sebe prezirete?

– Nedavno sam shvatila da sam najgora prema ljudima koje najviše volim jer ne volim samu sebe, niti cijenim samu sebe. To je prva stvar koju moram promijeniti. Uvijek sam sve u životu htjela raditi sa srcem, došlo je vrijeme da se prestanem omalovažavati, time će i svima oko mene biti bolje. Uz sve to sam lijena i neodgovorna prema samoj sebi, ponekad i samodestruktivna, ali toga sam svjesna i s tim se borim. U meni kao da žive dvije Anđe – jedna odvažna i druga kukavica.

Jeste li površni?

– To mi je jedan od većih problema, ali površna nisam u svemu, prema ljudima najmanje, prema birokraciji najviše. U odnose s ljudima ulazim vrlo intenzivno, pa se na kraju često i razočaram. Prošle godine napravila sam veliku čistku među svojim prijateljima. Shvatila sam da su moji prijatelji homoseksualci za koje bi neki svašta rekli tisuću puta moralniji ljudi nego oni koji ližu oltare, i to samo zato što su iskreni prema sami sebi. Nakon rastave izgubila sam mnogo prijatelja. Kad su oni u pitanju, život me baš našamarao. Možda imam taj gard odvažne i otkačene osobe, ali sam u biti velika mimoza. Nisam ni naivna ni neozbiljna kako neki misle, već beskrajno ljubazna. A to mnogi zamijene s naivnošću.

Prilaze li vam muškarci nakon što je izašlo u javnost da se rastajete?

– Ti koji prilaze nisu vrijedni spomena. Važno je sam odabrati i prići nekomu, a ne biti odabran. Netko mi je rekao da lijepe žene ne biraju, one samo mogu imati sreću da ih slučajno odabere onaj pravi. Za ulet treba imati dovoljno samopouzdanja, a mnogi dobri muškarci to jednostavno nemaju. Ti koji mi prilaze uvijek imaju neku veliku grešku. Nakon rastave strah me ponovo se zaljubiti. Mislim da me ni jedan muškarac s kojim sam bila nije istinski volio. Bili su zaljubljeni u neku sliku o meni koju su stvorili, a ne podnose moju narav. Kad te netko želi mijenjati znači da te ne voli.

Kako se slažete s Tonyjem Cetinskim i Goranom Lisicem Foxom?

– Fox je bio moj prvi izdavač u Hrvatskoj tako da ga znam više od deset godina. Tad sam ga doživljavala kao nekakvog čudaka, svi su ga se bojali i nitko nije imao njegov broj. Fox voli šokirati ljude, ali je sasvim normalan čovjek. Kad sam ga tek upoznala pozvao me da mi pokaže fotku svoje obitelji, a na njoj je bio Mrle iz Leta 3 s golim pimpekom. Tada me šokirao jer sam bila mlada, ali vidim da on tako ljude voli provocirati. Više me ne može šokirati. Tony mi je jako drag, ali ono što želim reći jest da me, čim je pročitao vijest o mojoj rastavi, odmah nazvao u Budimpeštu i rekao da se na njega mogu osloniti što god da mi treba. Fox je napravio isto. Bilo je to jako lijepo od njih.

Što ljudima ne možete oprostiti?

– Da nemaju stila. Ponajviše u ophođenju.

Tko vas je zadnji put iznenadio?

- Carinik na granici kojem sam jednom prije deset godina stala kad je stopirao pozvao me nedavno van. Trebali smo otići na koncert Parnog valjka ali nije uspio naći babysitting pa je susret propao. Ja sam bila na koncertu i bilo je super!