“Znao sam da će Dalmacija i Hercegovina ovako reagirati, ali nisam se nadao da će i ostalim dijelovima Hrvatske to sve skupa biti toliko smiješno i blisko”, govori nam Ante Vlašić Cash o valu oduševljenja koji je izazvala njegova najnovija pjesma “Ante”.
O izvrsnoj recepciji pjesme svjedoče i pregledi na YouTubeu, koji su u dva tjedna dostigli brojku od 250 tisuća. I to bez velike reklame i pompe. U pjesmi se duhovito repa o tome koliko je pjevačevo ime često u rodnom mu Imotskom. “I rođeni, umrli, vinčani, kršteni, krizmani, brate, svi ze zovu Ante; Ima nas milijun što zovemo se Ante; Bilo bi i dva da se iz Njemačke vrate”, kaže u pjesmi Ante Cash. No mišljenje njegovih Imoćana o onome što radi iznimno mu je važno.
“Naravno da mi je stalo, ipak je to moje dvorište”, kaže 31-godišnji reper dodajući kako i njegova glazba, koja je doista daleko od mainstreama i onoga što se uglavnom sluša po imotskim kafićima, jako dobro prolazi. “Kod kuće sam uvijek dobro prihvaćen”, kaže. Tome zasigurno doprinosi i činjenica da su njegove pjesme duhovite, pozitivnog naboja i teško da će kod nekoga izazvati negativno raspoloženje ili bunt karakterističan za rap, u kojemu oštriji rječnik, cinizmi, pa i psovke obično nisu rijetkost. Nesmiljena kritika društva i nekih pojava u njemu omiljene su teme ovakve glazbe. Ante priznaje da je u svojim ranijim pjesmama bio kritičniji i oštriji, ali s godinama, kako postaje stariji i zreliji, sve više radi, kako kaže, bezazlenije pjesme. I to namjerno, iz čvrstih, očito kršćanskih uvjerenja. Anti Cashu optuživanje nije opcija jer ne rađa ničim dobrim.
“Stav u kojem čovjek strašno optužuje bilo što ili bilo koga u društvu proizlazi iz neznanja, nezrelosti, nevjere i nesvjesnosti o samom sebi. Zrelost i vjera donose svijest da svijet nije raj i da ovdje ima svega i svačega, a da si ti tu da pomogneš kome god možeš, ne da optužuješ. Treba upozoriti i opomenuti, ali ne i optuživati. Zlo se ne može uništiti zlom, mrak nestaje kad upališ svjetlo”, tvrdi Ante. Posve je, dakle, logično zašto u Antinim pjesmama nema psovki – za njega su one znak primitivizma i siromaštva jezika. “Isus kaže da čovjeka ubija ono što izlazi iz usta, tako da treba taj mišić držati pod kontrolom, pogotovo ako te puno ljudi sluša”, pojasnio je Ante Cash, u čijem radu gotovo da i nema ljubavnih pjesama, iako je ljubav vjerojatno najčešća tema u cijeloj glazbenoj produkciji, bez obzira na žanr.
Ante je imao nekoliko ljubavnih pjesama, ali one nikada, kako kaže, nisu izašle u prvi plan. One duhovitije, zafrkantske postale su njegov zaštitni znak, stoga ne čudi što pauze između pjesama na koncertu često budu stand-up. “Jednostavno sam se profilirao kao takav izvođač. Nije da me ljubav manje motivira, dapače. Ali nove ljubavne pjesme koje imam još su u ladici, a ako i dočekaju objavljivanje, pitanje je hoću li ih izvoditi ja ili netko drugi”, otkriva pjevač koji se u pravom stand-upu jedanput i okušao, ali nije se zarazio njime. “Bilo je to igrom slučaja, ali ta mi forma nije neka fora. Čim ti dođeš na binu pričat fore 10 minuta, znači da one nisu spontane nego isplanirane, a glumiš svima nama da si spontan”, iskren je pjevač. U Zagreb je došao prije 12-ak godina na studij ekonomije, no nikada nije radio u struci. Paralelno uz glazbu, od koje u svojim glazbenim počecima nije mogao živjeti, prihvatio se copywritinga od kojeg i danas živi. U međuvremenu je oko dvije godine bio u eteru radija Soundset Plavi zajedno sa Željkom Veverec, a nakon toga i Antonijom Mandić u “Zornjaku”. Sada se preselio u odjel marketinga tog radija. Smišljanje apela i slogana nisu mu nepoznanica, a k tome ne voli ustajanje u cik zore, tako da mu ova promjena nije teško pala. Uredski posao od devet do pet za njega je sasvim u redu. “Volim eter, ali je horor bilo to ustajanje u 5.30, taj ritam gazi. Nisam baš u stanju leći u devet, kada bih trebao. Već pola godine to ne radim, tako da sam se naspavao, nov sam čovjek. Moj novi posao ima veze s kreativnošću, ali i s ekonomijom i marketingom”, kaže zadovoljno.
No ritam mu je, unatoč uredskom radnom vremenu, prilično žestok. Kako je u međuvremenu zasnovao obitelj i dobio sinčića, teško je u preostalo slobodno vrijeme smjestiti nastupe te rad na novim stvarima. “Ne znam ni ja kako to sve stignem, ali ženini bi podočnjaci objasnili štošta”, kaže kroz smijeh. O supruzi nam nije htio previše otkriti, osim da je politologinja i da se previše ne miješa u njegovu glazbu osim što uvijek kaže svoje mišljenje o novoj pjesmi. Antini fanovi dolaze sa svih strana, pa tako i iz glazbenih krugova: Jole je oduševljen onim što Ante radi i zna riječi većine pjesama. I to ne zato što tako podržava svog Imoćanina, nego zato što je ljubitelj rapa. “Jole mi je prije svega prijatelj, odličan čovjek i dobar kao kruh, a voli rap”, ističe Ante, koji je snimio mnoge duete s poznatim kolegama – Edom Maajkom (“Di si buraz”), Sašom Antićem iz TBF-a (“Vakula”), grupom Postolar Tripper (“Redar Željko”)... Zanimalo nas je je li ikada razmišljao nešto takvo napraviti i s Jolom. “O duetu uvijek razmišljamo, kemijamo, dogovaramo se, ali do sada ta fiktivna pjesma još nije izašla. Ne sumnjam da će se dogoditi kad-tad”, kaže Ante Cash, čiji se krug obožavatelja u Bosni i Hercegovini znatno povećao nakon navijačke pjesme “Vatreni zmajevi”. Pjesma posvećena hrvatskoj i bosansko-hercegovačkoj reprezentaciji u nekoliko je dana postigla milijun pregleda na YouTubeu te potaknula bosanskog reprezentativca Edina Džeku da mu pokloni tenisice. “The Guardian je pjesmu proglasio drugom najboljom navijačkom na svijetu, uslijedili su intervjui i odjednom zove Džeko i pita je li mi broj noge 45... Svaka mu čast!” prisjeća se reper, koji slaže nove pjesme za videoalbum koji će svjetlo dana ugledati iduće godine.
A bas je jezik barem bogat!