U knjizi "Život u raju", Vlatke Pokos brojne osobe iz domaćeg svijeta slavnih našli su se na udaru njenih kritika. Među njima je i Alka Vuica, prijateljica Vlatkinog bivšeg supruga Josipa Radeljaka Dikana. Vlatka u knjizi kritizira Alkin odgoj sina Ariana zbog čega je on odlučio u medijima istupiti otvorenim pismom izrevoltiran Vlatkinim optužbama:
U kontekstu ovog užasnog vremena u kojem živimo, imao bih vam štošta za reći, ali to zapravo nikog ne zanima... Sve zanima knjiga neke xy žene, koja svoju karijeru i ime gradi pričajući o ljudima koje je upoznala upadajući u njihove živote. Ne da mi se doista time baviti, ali osjećam mušku dužnost zaštiti i obraniti svoju majku Alku Vuicu, ženu koja čak i ne zna što je muška zaštita.
Već danima i tjednima trpim torturu određene individue koja se zove Vlatka Pokos i koja nastoji prikazati život moje mame promiskuitetnim, a mene zlostavljanim i neželjenim.
Najradije bih okrenuo glavu i nasmijao se na njezine besmislene laži, ali promatrajući moju čitavu familiju koja pati, osjećam potrebu obratiti se javnosti.
Želim reći da beskrajno poštujem svoju mamu Alku već i samim time što je samohrana majka i da sam joj zahvalan što me donijela na svijet u uvijetima koji nisu bili nimalo laki ni za nju ni za mene, ali je opet sve učinila da se baš ja osjećam sretno i da budem tu gdje jesam. Čitavog života bila mi je i ostat će mi uzor, nadasve ljudski i roditeljski! Jedino što sam oduvijek osjećao prema svojoj mami je ljubav i ponos. Ljubav, jer je ljubav uvijek davala i jer sam u njoj "plivao".... (jer tko ne zna Alku, ne zna sto je Ljubav... Ona ju jednostavno isijava i nesebično dijeli svima), Ponos, zato što je uvijek bila ponosna i svoja, uspješna, ali i nepotkupljiva!
Moji prijatelji obožavaju moju mamu, moje prijateljice joj se dive. Tisuću puta čuo sam rečenice: «Blago tebi, imaš tako divnu mamu!»
Nikada joj ništa nije teško. I usred noći ispeći mi palačinke, pričati sa mnom o bilo čemu, ugostiti i zadnjeg gosta kao da je prvi, spasiti bilo čiju vezu od propasti, pričati satima i danima sa nesretnima, boriti se za ženska prava s frendovima, ali i neprijateljima, pisati pjesme do jutra i onda me probuditi s toplom pitom od sira, vratiti se s gaže u pet i voziti me u školu ili bilo gdje,..
Moja mama je žena koja mi je pružila sigurnost i toplinu doma, trudeći se da mi nikad ne nedostaje otac! Svoj djeci ovog svijeta, poželio bih takvu mamu!
Uvijek je podržavala i drugu stranu moje obitelji i nastojala pomiriti sve strane, čineći od svih pravu obitelj. Hrabro se nosila sa teškoćama života samohrane majke i uvijek svojom razboritošću nadoknađivala sve manjkavosti, štiteći mene i sve oko sebe svojom pronicljivošću i poniznošću.
I baš zato me vrijeđa da danas nakon svega, doživljavam takve uvrede na njezin račun od neke osobe koju i ne poznajem. Prije svega, moja mama je i vrhunska umjetnica, napisala je preko 1000 pjesama za poznate pjevače, od kojih su mnogi hitovi koje pamte i pamtit će generacije, izdala je sedam autorskih albuma, također sa zavidnim hitovima, pet knjiga poezije koje su rasprodane u drugom i trećem izdanju, te jednu zbirku eseja koja je isto tako prodana u više desetaka tisuća primjeraka...
Znam da nije vrijeme vitezova i da čast ne znaći gotovo ništa. Ali, ja imam potrebu obraniti čast svoje majke!
Znam da su prave vrijednosti izgubile na cijeni i da se traži samo "jeftilen" koji će zadovoljiti potrošačko društvo u koje se pretvaramo i koje će nam doći glave... znam da klinci slušaju lošu muziku i da knjige pišu nepismeni autori... Znam da se sve ovo čini nevažnim u usporedbi s "lakim štivom" koje nudi gospođa xy, kao što znam i da je važno i da ćemo svi odgovarati pred Bogom jednoga dana za ono što jesmo i što smo bili u ovom prijelaznom razdoblju koje zovemo Život.
Ali, baš zbog toga i upravo zato, imam potrebu još jednom upozoriti javnost i medije da ne banaliziraju tuđe živote zbog jeftine zarade.
Dirajući u život moje majke, nazivajući je promiskuitetnom alkoholičarkom koja me zanemarivala, duboko ste povrijedili Božji zakon! Napali ste ženu koja je prije svega hrvatska umjetnica koja vas je sve zadužila u nekom pogledu, a onda ste zbog tračeva jedne netalentirane i sirote osobe koja ne zna što bi sama sa sobom, porazili smisao!
A što smo svi, ako smisla nema? I što je sve ako nema časti i istine? Ako je sve profit, pa i pod cijenu uništenja i laži? Tko ste vi koji uživate u tuđim bolestima, a vidite ih? Znam da su to moralna pitanja i da ih isuviše jasno postavljam, ali krajnje je vrijeme da se netko obrati javnosti s moralnog stajališta. Ako je ta žena čijim vas štivom truju, žena koja je ikada voljela dijete zbog kojeg u javnosti plače, stavite ruku na srce i upitajte se, bi li to činili djetetu koje volite? Bi li to uopće činili bilo kojem djetetu?
Kad kažem bilo kojem djetetu, onda prvenstveno mislim i na malu Lanu (koja je ionako već imala previše tragedije u svom nejakom životu) i na Maju-Lenu i na sebe samog i na Dinu, Mehunkinog sina i na svu djecu koja moraju ispaštati zbog obračuna i nekih dugova iz prošlosti bilo koga od odraslih... ili zbog nečije beskrupulozne zarade....Jos jednom apeliram na javnost u nadi da će mediji prenijeti moje pismo....Prestanite nas zlostavljati s jeftinim tračevima i vrijeđanjima!
Ja ću svakako svoju zaštitu potražiti na sudu vjerujući još uvijek da pravna drzava postoji i da nitko na ovom svijetu ne moze dirati i vrijeđati moje pravo na život dostojanstvo, ugled i čast nazivajući me neželjenim, a moju majku koja mi je dala i posvetila život, promiskuitetnom i zlostavljačicom.
Prerano sam upoznao prokletstvo potrošačkog društva i sve laži i uvrede na koje je spremno, ali neću i ne želim izgubiti moralne i ljudske vrijednosti s kojima sam odrastao i koje mi je usadila moja obitelj.
S poštovanjem,
Arian-Zvonimir Vuica
Momčić se mnogo trudio i sročio je lijepo pisamce, iskreno i dirljivo. Međutim, priču je mogao značajno skratiti i svesti je na opće poznate informacije glede gospođe koja mu je prostački hračnula na obitelj. Naime, ne može žena koja se prodala starcu za nekoliko pari gaća, čarapa i bočica parfema, dijeliti moralne lekcije nikome. Takve se pristojno naziva sponzorušama, a u narodu imaju mnogo konkretnijih i upečatljivijih naziva. Kad ju je starac izguštirao i izbacio na ulicu bez igdje ičega, još je izazivala sažaljenje (mlado pa ludo), ali sada se vidi da je u stvari zločesta i pokvarena. Zato u svojoj osvetničkoj misiji želi napakostiti svim živima, smatrajući ih krivima za jednu propalu vezu koja je u startu bila osuđena na propast, hoteći u osveti naći satisfakcije za uzalud izgubljenih deset godina života koje je prodala za šaku škuda i malo ofucanog šarma starog lisca koji još nije izgubio volju za tustim guščicama. Zato si Ariane, umjesto profinjenih sentimentalnih iskaza, jednostavno trebao istresti kao kantu smeća, tek hrpu konkretnih činjenica (ima ih napretek), koje bi najbolje kazivale o liku i djelu ostavljene i osramoćene Vlatke.