1. Uloga majstora Josipa približila vas je televizijskoj publici i donijela vam nominaciju za Večernjakovu ružu. Što vam to znači?
Pa pretpostavljam da bi to značilo da sam donekle dobro napravio ulogu, ako sam zbog nje nominiran za Večernjakovu ružu. Ne mogu reći da mi nije drago što se publici svidio lik i što sam zbog njega nominiran za nagradu, ali nagrada je manje bitna. Puno mi je bitnije da me ljudi na cesti ne gađaju jajima zbog loše glume. Sve dok me ne zasipaju trulim povrćem, sretan sam.
2. Jeste li angažirali rodbinu i prijatelje da daju pokoji glas i jeste li i inače natjecateljski tip te kako podnosite poraze?
Joj, nisam! Toliko ljudi me maltretira da se moram angažirati oko glasovanja, a ja im nikako ne mogu objasniti da je to stupidno, jer, pod jedan, što će mi nagrada za koju sam morao žicati ljude da mi je pomognu osvojiti? Onda se to ne zove nagrada nego lobiranje, a lobiranju nisam sklon. Pod dva, nisam pretjerano natjecateljski tip. Naravno, kao svaki homo sapiens volim neku dozu natjecateljstva, ali sve dok je u svrhu zabave. Kada natjecanja postanu ozbiljna, ja se ugasim. Ne zanimaju me natjecanja, nisam sportaš ni boksač, glumac sam, a kako se u glumi natječe, pojma nemam. Porazima se ne bavim, iskreno. Kao ni pobjedama. Ako pobijedim, otresem prašinu i idem dalje, ako izgubim, također otresem prašinu i idem dalje. Nemam vremena za bavljenje stvarima poput poraza i pobjede. Opet, kako se pobjeđuje u glumi? A ne znam ni kako se u glumi gubi.
3. U seriji ste majstor za sve. Kakvi ste privatno kada je o tome riječ – znate li popraviti perilicu, zamijeniti odvodne cijevi i slično?
Znam ponešto, ali nisam ni blizu svestran i sposoban kao Josip. U usporedbi s njim ja sam kao jedan od one dvojice iz "A je to".
4. Glumu ste počeli studirati u Osijeku jer niste prošli prijamni u Zagrebu pa ste se nakon godinu dana iz Osijeka vratili u Zagreb, gdje ste opet morali polagati ispit. Je li se sav taj trud isplatio? Požalite li ikada što se ne bavite nečim drugim?
U mom slučaju se isplatilo. Dobio sam dodatnu godinu dana za besplatno vježbanje glume, tako da to ponovno polaganje prijamnog ispita nije bauk, nego štoviše, od toga sam samo profitirao. Požalim nekoliko tisuća puta dnevno. Posebice kada gledam kulinarske emisije. Volio bih biti kuhar. Iako ne kuham dobro.
5. Jeste li već isplanirali s kim dolazite na dodjelu Večernjakove ruže 20. ožujka u zagrebački HNK?
Nađe li vremena i pristane li biti moja pratnja, doći ću sa suprugom Martom Bolfan Ugljen.
>>Vanna: Lijepo bi bilo opet dobiti priznanje kakvo je Večernjakova ruža
>>Aljoša Šerić: Supruga Antonia dobrim je dijelom zaslužna za procvat Pavela