Poznati zagrebački glumac Asim Ugljen na svom je Facebook profilu stao u obranu kolegica koje su svjedočile o zlostavljanjima u glumačkoj industriji, te naveo i svoje isustvo s jednim kolegom, koji je imao seksistički ispad.
- Potpuno sam neinhibirana osoba. I privatno i glumački. Ništa mi nije bed, nemam grama srama. Ako trebam gol s mrkvom u dupetu hodati po kadru, nema beda. Jednom sam u jednom filmu morao snimiti scenu masturbacije pod tušem. Donijeli su mi gaće u boji kože i rekli da fingiram. Naravno, fingiranje u gaćama boje kože je bilo katastrofalno. Skinuo sam te gaće, otišao pod tuš i snimio scenu. Kaskadere ne koristim osim ako stvarno mislim da ću poginuti snimajući scenu. To se dogodilo samo par puta, ostalo vrijeme sam sebi bio kaskaderom. Jedan od najljepših komplimenata u karijeri sam dobio kada smo snimali scenu gdje je kaskader trebao voziti auto brzo i izvoditi akcijske scene. Inzistirao sam da ja vozim. Kada smo snimili, rekao mi je prvi asistent da sam to odigrao i vozio kao da imam 2 metra i 100 kg mišića. A nemam. Znači, nisam sramežljiv, inhibiran, a baš niti pretjerano plašljiv, napisao je Asim dodajući kako je vrlo otvorena osoba, pogotovo po pitanju seksualnosti.
- Postoji vrsta scena, koje jako, ali baš jako ne volim snimati. Ljubavne scene. Znam da to iz mojih usta zvuči nevjerojatno travestivno, ali istina je. Ne volim ljubavne scene. Štoviše, ako je ikako moguće, maksimalno ih izbjegavam. Nikada se ne ljubim jezikom u kadru. Nikad. Doslovno sam to napravio dvaput tokom karijere jer smo doslovno morali zbog veličine kadra i bilo je nemoguće fingirati. Jer mi ništa na ovom svijetu nije neugodno osim toga. Mogu se skinuti gol pred 10000 ljudi bez da trepnem. Ali poljubiti partnericu u kadru mi predstavlja užasan stres.
Ne volim to. I to znaju sve žene koje su sa mnom radile i glumile mi partnerice. I hvala im što su sve imale razumijevanja i nisu mi se smijale kada sam im govorio da ne volim ljubavne scene. Imao sam sreću da sam imao predivne partnerice po tom pitanju, koje kao ni ja nisu bile oduševljene idejom da razmjenjujemo slinu u kadru ako nije potrebno. Jer su bile profesionalci. I dan-danas im skidam kapu na tome, nastavio je Asim i zatim prepričao jednu anegdotu sa snimanja.
- Jednom sam snimao scenu sa kolegicom, scenu seksa. Nakon scene, izlazio sam van iz studija prema garderobi, kada sam vidio kolegu, kojeg u toj sceni naravno nema, kako stoji sastrane i gleda. Prišao mi je i pitao me: "Jel' ti se dig'o?" Mislio sam da me za*ebava. Nije me za*ebavao. Počeo je govoriti kako bi se njemu digao, kako je prejebena pi*ka, da bi se teško suzdržao, da kak' se meni ne digne, da kaj sam ja pe*er? Dan-danas pamtim svoje riječi.
Rekao sam mu sljedeće: "Oko mene su tri kamere, tri booma. Garderoba, šminka, režija, asistenti. Gaferi, skripteri. 20+ ljudi. Na 20 cm udaljenosti od nas dvoje. I pritome je netko nju platio da me ljubi u kadru. I netko je platio mene da ljubim nju. Ako postoji išta, a da je u potpunom kontrastu ljubavnog odnosa i ičeg seksipilnog, onda je to snimanje takvih scena. Dvoje ljudi okruženo s dvadeset drugih ljudi je plaćeno da GLUMI da se voli. Ne da nije seksi, nego je u potpunoj suprotnosti tom pojmu. Ja za seks ne plaćam. A sumnjam da bi i ona platila za seks, ako bi i platila, sumnjam da bi mene zvala. A možda sam gay. Nije shvatio što mu govorim. Konstatirao je da nisam normalan, napisao je Asim i dodao kako čitajući upise na stranici Nisam tražila shvaća kako zaista nije normalan.
- Meni je bed poljubiti partnericu u kadru, primiti je, baš zato da se ona niti u jednom trenu ne osjeti kao da koristim situaciju. A manijaci uništavaju te žene po setovima i scenama. Oduvijek je tako, od prve scene koju sam u životu snimio (doslovno je prva profesionalna scena koju sam snimio bila ljubavna i bilo mi je jako, jako teško jer sam tako jako pazio da slučajno ne dotaknem ženu na krivi način i da ne misli da koristim situaciju i scena je ispala užasno, jer sam bio drven poput panja) nije mi bio potreban MeToo pokret i je*eni Harvey Weinstein da poštujem svoje partnerice i njihovu intimu.
Pa to se zove gluma baš zato što GLUMIMO, a nije stvarno. To kaj je netko platio mene i nju da se u kadru hvatamo i ljubimo, ne znači da bismo to radili ili da ćemo to raditi privatno. Štoviše, baš biste prema partnericama trebali biti najnježniji i najobazriviji na svijetu, jer vam se prepuštaju u ruke i vjeruju vam. Da, one nama, a ne mi njima, jer one nama ne mogu uvaliti kurac u guzicu u kadru. Mi njima možemo. Pa nam vjeruju da to nećemo napraviti, nastavio je Asim objašnjavati.
- Partner je je*ena svetinja u kadru, idioti jedni. A partnerica s kojim snimaš ljubavne scene ti ima biti Madonna, budalo glupa. Štogod mislio o njoj, hold your fuckin' horses. To su vam partnerice, a ne lutke na napuhavanje. Kao da nije dovoljno teško biti glumicom samo po sebi, jer je to muška branša, većina uloga su muške, a javnost ih ionako sve doživljava kao malkoc skuplje prostituke, onda ih vi manijaci još tako i napastvujete.
Zar vam nikada nije palo na pamet promisliti o tome kako bi vama bilo u njihovoj koži? Naravno da nije, inače ne bi ona svjedočanstva bila tako brojna. Nadam se da će vas sve sustići ruka pravde. Hvala Tijani, Petri i Edini što su bile pune razumijevanja za tipa koji ne voli ljubavne scene, jer su jadne morale snimiti sijaset takvih scena sa mnom. I što mi se nisu rugale. Dapače. Bile su vrlo supportive. Jer to partnerice rade za partnere. Možda bi mogli i mi to napraviti za njih. Eppur si muove, zaključio je Ugljen.
Zato Asim nikada neće biti Marlon Brando. Možda dostigne tek Renea Bitorajca.