Marie Wasler mlada je Austrijanka koja posljednjih deset godina živi u Zagrebu, a premda do tada nije imala veze s Hrvatskom, zaljubila se u našu metropolu i odlučila tu ostati. Marie danas govori hrvatski bez ikakvog stranog naglaska, blogerica je i već nekoliko godina radi podcaste o osobnom razvoju. Prvo je imala svoj solo podcast "pomalo", a zatim joj se pridružila i Eva Feldman, psihologinja i psiho-edukacijska influencerica, koja vodi uspješan Instagram profil "toomucheva". Marie i Eva danas zajedno rade podcast "pomalo too much".
Ono što je najzanimljivije kod vas je da ste Austrijanka koja živi u Hrvatskoj i govori perfektan hrvatski, bez naglaska. Kako ste došli u Hrvatsku i naučili tako dobro govoriti naš jezik? Koliko vam je trebalo?
Došla sam u Zagreb prije 10 godina, preko Erasmus programa. Trebala sam ostati pola godine, ali eto - i dalje sam tu! Ne mogu točno opisati što je to što me zadržalo u Zagrebu, ali iznimno sam zavoljela ovaj grad i ovdje se osjećam kao doma. A što se jezika tiče, oduvijek sam imala dar za učenje jezika. Možete me staviti u bilo koju okolinu i poprilično sam sigurna da ću kroz godinu dana progovoriti taj jezik. Uvijek kažem da ne govorim hrvatski, nego zagrebački jer je to jezik kojim sam okružena. Da sam u Splitu, govorila bih kao Splićani, a čim se družim malo više s prijateljicom iz Osijeka, počinjem pričati kao ona.
Koje su sličnosti i razlike Hrvata i Austrijanaca?
To mi pitanje stalno postavljaju i nikad ne znam kako da točno odgovorim na njega jer mislim da smo puno sličniji nego što većina misli. Jedina značajna razlika je u sustavu koji u Austriji jednostavno bolje funkcionira pa tako i druge stvari bolje funkcioniraju, a društvo je jedna od tih stvari.
Kako ste se odlučili raditi pomalo podcast s Evom Feldman? Čija je to bila ideja?
Ideja da želim raditi s Evom rodila se nakon što sam je pozvala u svoj solo podcast, u "pomalo". Bila mi je gošća i odmah sam osjetila odličnu energiju između nas i kao da možemo razgovarati satima bez pauze. Kako je Eva na Instagramu @toomucheva, javila sam joj se par tjedana nakon što sam objavila našu zajedničku epizodu s prijedlogom da spojimo naše ambicije i imena i tako se onda rodio naš "pomalo too much" podcast.
VEZANI ČLANCI:
Koliko ste epizoda snimili i kako birate teme?
U ovom trenutku snimile smo 26 epizoda. Teme uvijek biramo prema onome čime se trenutno bavimo, a to su najčešće odnosi i izazovi s kojima se susrećemo kroz svakodnevni život. Svaku petu epizodu posvećujemo baš slušateljima tako da nam oni pošalju pitanja, a mi na njih odgovorimo.
Koje biste najzanimljivije teme izdvojili?
Po broju gledanja i slušanja, teme koje su najviše rezonirale sa slušateljima bile su oko prevare i grešaka koje smo do sada radile u vezama. Vjerujem da smo svi radili neke greške u odnosima i mislim da je ljudima jednostavno lijepo čuti da nisu jedini, nego da smo svi uglavnom susrećemo s istim izazovima u vezama, samo obojanim drugačijim bojama.
Kako pripremate podcast, dogovarate li se unaprijed o čemu pričati?
Princip snimanja je da uvijek imamo blok epizoda koji se vrti oko iste teme. U zadnjem bloku tako smo se bavile odnosom koji imamo sami sa sobom. Imamo pet epizoda: četiri čije teme mi smislimo, a peta je uvijek epizoda u kojoj odgovaramo na pitanja slušatelja. Ponekad tema zahtijeva da se malo više pripremamo. Kao primjer tu bih mogla navesti autentičnost i što znači biti autentičan. Iako u principu znam što to za mene znači, ipak trebam širu sliku da slušatelji mogu bolje razumjeti o čemu se radi i onda za takvu temu si uzmem dan-dva za istraživanje.
Vaš podcast je o osobnom rastu i umijeću življenja u kaosu današnjice. Kako uopće živjeti u kaosu današnjice?
Najvažnije je da imamo nekog s kim možemo pričati. To može biti prijatelj, to može biti psihoterapeut. Društvo nam nameće da svoju vrijednost trebamo tek zaslužiti kroz rad i produktivnost, a zapravo nam najviše treba više zajedništva. Stvarno vjerujem u to da je jedini način kako preživjeti kaos današnjice podrška zajednice.
Javljaju li vam se slušatelji i gledatelji, komentiraju li teme, što kažu?
Nakon svake epizode javljaju nam se slušatelji i to je možda najljepši dio tog posla. Ta povratna informacija nama zaista puno znači i tako se osjećamo povezanim s ekipom koja nas gleda i sluša. Najčešće nam kažu da smo im pomogle u zahtjevnim životnim situacijama i kako im je gušt slušati nas jer imaju osjećaj kao da su s prijateljicama na kavi. Eva i ja se puno zezamo i razgovaramo o svim temama s nekom dozom humora jer smatramo da svijet oko nas ovako i onako zahtijeva stalno neku ozbiljnost, a naše teme želimo predstaviti kroz lakoću i igru.
Osim po ovom podcastu, poznati ste i kao veganska blogerica. Je li veganstvo mnogima još uvijek bauk?
Iako zbog zdravstvenih stanja koja mi ograničavaju unos najvažnijih namirnica na biljnoj prehrani - mahunarke i grahorice - više nisam veganka, i dalje smatram da je to jedan od najboljih životnih izbora koji netko može napraviti. Više nije tajna da prekomjerna konzumacija proizvoda životinjskog porijekla nije zdrava i da bismo svi trebali voditi računa o tome da unosimo više biljnih proizvoda. Nažalost, prije godinu sam dobila sam dijagnozu sindroma iritabilnog crijeva zbog kojeg sam morala prilagoditi svoj jelovnik, ali dalje sam veliki pobornik te vrste prehrane. Iako stavljam veganske i vegetarijanske recepte na svoj Instagram profil, većina pratitelja nisu ni vegani ni vegetarijanci - i to je zapravo za mene bit. Moji recepti su za sve i s njima želim inspirirati ljude da isprobaju nešto drugačije. Imam dojam da ljudi na veganstvo i vegetarijanstvo često gledaju prerigorozno. Misle da, ako isprobaju vegansku prehranu, to znači da moraju biti dosljedni u svim poljima svoga života. I to stvara pritisak koji ljude češće odbija nego da ih pozove da nešto novo isprobaju. Ali tko kaže da ne možeš pojesti nešto nevegansko dok uglavnom pratiš biljnu prehranu? Smatram da je bitno da osvijestimo utjecaj koji naši izbori imaju: na druga bića, ali i na naš okoliš i na nas ljude.
Čime se još bavite, kako se najbolje opuštate?
Osim podcasta, studentica sam geštalt psihoterapije, zajedno s kolegicom Anom Širić vodim najveći hrvatski trkački klub - adidas Runners Zagreb, instruktorica sam joge, prevodim s engleskog i hrvatskog na njemački… uglavnom, rijetko kad mi je dosadno. S ovako punim rasporedom opuštanje mi je vrlo bitno, a to mi najbolje ide kad sam sa svojim psom i partnerom negdje u prirodi. Obožavam planinarenje i u njihovom društvu mi je najzabavnije. Ili kad samo ležim na kauču s mojim mačkama i ne radim ništa.
Što nam možete najaviti za podcast, imate li i drugih ideja?
Planova ima puno! Svakako je Evi i meni u planu da nabavimo još opreme kako bismo proširile podcast i bile u mogućnost pozvati goste. No kako sve radimo same, za takve pothvate treba nam malo više vremena jer se same financiramo. Nama je to projekt srca i duše i radit ćemo ga dok god vidimo da pomaže ljudima živjeti ispunjeniji život.
VIDEO: Objavljene nove poruke Ivaniševića bivšoj supruzi: 'Najbolje što sam napravia je što san te privaria'
Dobra macka