Nakon što je prošlog ljeta napunio pulsku Arenu i zagrebačku Šalatu, zadnji album "U sali lom" dovest će Bajagu 2. ožujka u najveću hrvatsku dvoranu, Arenu Zagreb. Ma što mislili o tome, slušali tu glazbu ili ne, bit će to sve samo ne "običan pop koncert", jer glazba koji puta ima daleko veći značaj od samo - glazbenog.
Tako ćemo u subotu imati jedinstvenu mogućnost buđenja, a ne "žmurenja" s Bajagom. U redu, zasigurno će odsvirati i "Zažmuri" u dvorani rasvijetljenoj upaljačima publike, ali "oči širom otvorene" ovom će prilikom biti daleko primjerenija metafora ne samo publici i medijima, nego i javnosti. Moći ćemo doživjeti pojavu istovremenog buđenja i "žmurenja" s Bajagom, ne samo zato jer će uz njegove Instruktore kao gosti nastupiti domaća pop grupa Buđenje, s kojom je ranije već svirao zajedno na Špancirfestu pred nekoliko godina.
Imat ćemo i priliku sasvim konkretnog buđenja, u kojem će domaća publika normalno i civilno posvjedočiti da su besmisleni lanjski šokovi oko traženja zabrana za Bajagin nastup na Karlovačkim danima piva (pa i dalje), taktika koja možda prolazi u manjim sredinama, ali zamijenit će ju glazba i Bajagin najveći dosadašnji nastup u hrvatskoj metropoli. Ili, parafraziramo li utopijsku Bajaginu pjesmu (citiranu od, dakako, Beatlesa) ponekad nam je doista "samo ljubav potrebna", ali očito i Bajaga. Kako bi uz pomoć lakmus papira pop koncerta, a nakon nedavnih splitskih incidenata napada na srpske vaterpoliste, sami sebi pokazali da nije samo Željko Joksimović taj koji može napuniti Arenu Zagreb "bez frke", nego i Bajaga.
A upravo među njima pokazuje se razlika između stare i nove pop glazbe, između okusa, mirisa i bezbojnosti. Prvi put Bajagu sam gledao kao klinac na njegovom prvom solo koncertu ikada u zagrebačkom Kulušiću 1984. Zadnji put lani sudjelovao sam na zagrebačkom predstavljanju novog albuma i nakon toga ga gledao na sjajnom ljetnom koncertu u sklopu West Herzegowina Festa u Širokom Brijegu, gdje je par tisuća Hrvata uživalo u nastupu nakon falš dojave o navodno postavljenoj bombi. Budući taj festival vode Goran Bogdan i Nikola Galić iz grupe Zoster, sjećam se da je bilo i puno filmaša među nama, stajali smo i razgovarali, bio je tamo i Dragan Bjelogrlić, a Tarik Filipović u šali je rekao kako je "koncert bio bombastičan". Znači, dug je put od Kulušića do Arene Zagreb, 35 godina, ali Bajaga ga je još od tada prošao s "pozitivnom geografijom", bez obzira što mu neki kod nas uporno pokušavaju nametati navodne grijehe koje nikada nije počinio i za koje ne postoji baš nikakav dokaz.
Moram ovom prilikom navesti dio teksta Tomislava Wrussa, tada novinara Poleta, koji je još 1985. u Poletu napisao: "Bajagić je pravilno uvidio da - ako Đorđević uspijeva svoju tematiku vaditi igrom - da je igra ono što vrijedi. Zato se postavio s druge strane jastuka, a ne s druge strane barikade. Zato vodi francusku ljubavnu revoluciju, a ne treći srpski ustanak, i instruira pozitivnu geografiju, a ne pozitivnu arheologiju. M. Bajagić Bajaga zacijelo nije junak našeg doba, ali nije ni, poput Ribe Čorbevića, junak nekog odavna prošlog". Pa ako je već samostalnu karijeru započeo u Zagrebu, red je da u Zagrebu proslavi i 35-godišnjicu.
Biti e to još jedan dernek srpskog primitivizma i okupljalište jugonostalgičara, komunjarske gamadi. Sramota za hrvatski narod