Prijave su završile, a u idućem broju Ekrana donosimo vam u sedam kategorija nove nominirane za Večernjakovu ružu. I dok to s nestrpljenjem čekamo, prisjetimo se još jedne aktualne dobitnice, Barbare Kolar u ožujku 2014. proglašene najboljom radijskom voditeljicom. S obzirom na to da s ovom aktualnom u kolekciji već ima četiri kipića Ruže, nismo odoljeli a da je ne pitamo ima li posebno mjesto na kojem ih čuva.
– Ova posljednja je jedina kod mene na polici u radnoj sobi i lijepo se uklopila u ambijent, a s obzirom na moj smisao za održavanje biljaka na životu, njezina nezahtjevnost pravo je osvježenje! Sve ostale nagrade koje sam ikad osvojila “izložene” su u stanu mojih roditelja. Mama se puno bolje od mene nosi s redovitim brisanjem prašine. Osim toga, ne mogu objasniti zašto, ali od malih nogu mi je neugodno držati priznanja na mjestima gdje ih mogu vidjeti svi koji dođu u moj stan, kao da se nepristojno hvalim – kaže Barbara. Na to što joj se u životu promijenilo nakon što je dobila nagradu, šaleći se kaže da su joj ljudi klicali na cesti, a muškarci padali ničice pridržavajući joj kaput i vrata automobila. Ipak, dodala je:
– Činjenica je da je Večernjakova ruža vrlo ozbiljna referenca profesionalnog uspjeha i da se uvijek lijepo i ugodno deklarirati kao njezina dobitnica. Naravno, mene uz ponos u sljedećoj sekundi pogodi i osjećaj odgovornosti da moram opravdati povjerenje koje mi je nagradom dano. Pa stoga mislim da je Ruža zapravo odličan poticaj za usavršavanje vlastitih potencijala.
I baš neobično za nju koja sama sebe opisuje kao osobu koja je u stanju sve zaboraviti, primitka svoje prve Ruže iz 2002. živo se sjeća pa kaže:
– Sjećam se i mjesta dodjele i pozicije stola za kojim sam sjedila, i što sam odjenula... A pamtim i da mi je nagrada bila veliko iznenađenje. No, istini za volju, ja se iznenadim svaki put. Stojim iza onoga što radim i nastojim to raditi najbolje što znam, ali, možda naivno, vjerujem da svatko od nas tako pristupa svome poslu. I onda se silno veselim što moja predanost i ljubav prema radiju budu prepoznati u eteru punom dobrih glasova i zanimljivih osobnosti.
Kako Ružu dodjeljuju slušatelji i gledatelji, njezina je težina tim veća jer upravo su oni najbolji procjenitelji nečije vrijednosti. S tim se slaže i Barbara.
– Apsolutno! Kažu da se kad potrošimo ovozemaljsko vrijeme u konačnici ne pitamo o svim dobrotama ili nedjelima koje smo počinili, nego samo jednu naoko jednostavnu stvar – jesmo li bili voljeni. Ja ovu nagradu doživljavam kao potvrdan odgovor na to pitanje. Profesionalna priznanja često se dodjeljuju temeljem svojevrsne tehničke vrijednosti, parametara koji se mogu objektivno valorizirati. Večernjakova ruža pokazuje koliko time što radite uspijevate doprijeti do ljudi, taknuti ih, učiniti im dan boljim. To nema mjernu jedinicu, ali težinu sasvim sigurno ima.
Od novogodišnjih je odluka, kaže, odustala, ali poslovnih novosti ima.
– Ono što će mi sigurno odrediti početak 2015. godine je prelazak u kasniji radijski termin. Nakon što se moj privremeni povratak u ranojutarnju smjenu razvukao na 15 mjeseci, napokon se nakon gotovo sedam godina ustajanja u mraku veselim dnevnoj šihti od 9 do 11 sati. Što se televizije tiče, govorka se o novoj sezoni “Godišnjice mature”, nadam se da će se glasine pokazati istinitima.
Što se pak tiče planova za idućih 10 godina, smije se i veli:
– Nadam se najboljem, no računam i na najgore. Nedavno mi je palo cijelo krilo ostakljenog ormara i razbilo se u komadiće, pa iako nisam neposredno sudjelovala u tom incidentu još se odlučujem jesam li praznovjerna ili ipak za mene ima neke budućnosti!
jadnica!