S obzirom na to koliko se parova zaljubilo, čak i zaručilo na njegovim koncertima, Nenu Belana slobodno možemo prozvati domaćim glazbenim Kupidom.
– Poslije koncerta uvijek mi priđu parovi koji su se upoznali ili zaljubili na mom koncertu. Jednom je do mene došao par koji se prije petnaest godina upoznao na jednoj mojoj svirci i sada imaju dvoje djece, to su lijepe priče – priča glazbenik koji će zagrebačku publiku uoči Valentinova, 11. veljače, u Domu sportova počastiti glazbenim Oceanom ljubavi, odnosno pjesmama koje se nalaze na istoimenu albumu.
Prvu pjesmu nazvao “Konj”
– “Ocean ljubavi” je kompilacija pjesama koje sam u posljednjih deset godina otpjevao na Šibenskom festivalu šansona i zapravo se ovom kompilacijom želim na neki način odužiti Šibeniku. Naravno, pjevat ću i stare pjesme i obećajem publici tri sata romantike i dobre svirke – otkrio nam je splitski glazbenik s riječkom adresom. Vjernim obožavateljima poručio je kako novi album mogu očekivati krajem ove godine jer on u studiju već sad ozbiljno “kuha” nove pjesme.
Pričajući o pjesmama, Neno nam je otkrio kada je napisao svoju prvu pjesmu i kakva ju je sudbina zadesila.
– Bilo mi je šesnaest godina kada sam napisao pjesmu koju sam nazvao “Konj” i koju sam do 1994. držao negdje po ladicama. Te godine snimao sam album i odlučio sam kako moram snimiti tu pjesmu ma koliko banalna bila jer je to moja prva pjesma. Nakon toga sam s “Konjem” otišao i na Zadarski festival i ispao u polufinalu, a direktor festivala Pekota nije mogao vjerovati s kojom pjesmom sam se prijavio jer sam godinu dana prije toga imao odličnu “Dotakni me usnama” i izbacio me u polufinalu – ispričao nam je pjevač anegdotu. Glazbenu naobrazbu počeo je u osnovnoj glazbenoj školi na klasičnoj gitari, koja mu je bila u redu, ali san je bila električna gitara.
– U srednjoj sam pustio dugu kosu, počeo sam slušati rock’n’roll i četiri mjeseca nisam kupovao marendu kako bih uštedio novac za električnu gitaru, koju i danas čuvam u studiju – nostalgično priča Belan. Kaže kako je uspon glazbenika u tom razdoblju najbolje opisao Marijan Ban u svojoj pjesmi “80-te”.
– Siniša Škarica je tada bio capo i svi smo odlazili k njemu. Dvije godine smo svako malo pokucali na njegova vrata i nosili mu pjesme sve dok mi nije jednog dana dao zeleno svijetlo da možemo ući u studio – veli Belan. Planiranju nije baš sklon, voli spontanost koju nova tehnološka dostignuća pomalo ubijaju.
– Nove tehnologije pomažu mi u poslu i praktične su, ali istodobno i odmažu jer ti uvijek zvoni mobitel i gubiš mir i opuštanje – iznosi svoju viđenje modernizacije, koja mladim glazbenicima omogućuje da lakše i brže stvore glazbu, ali zbog toga imamo glazbenu šumu pjevača i bendova koji ne uspijevaju opstati dugo na sceni.
Voli kad je sve spontano
Belanova kći Nikolina glazbeno je nadarena na tatu i završila je nižu glazbenu školu nakon koje je uspješno završila i solo-pjevanje.
– Trenutačno radi kao voditeljica u jednom art caffeu gdje organizira glazbene večeri, a hoće li se baviti glazbom, ne mogu prognozirati. Ako se odluči zaposliti u brodogradilištu, podržat ću je – govori nekadašnji frontmen grupe “Đavoli”.
Njegovu karijeru obilježili su i sjajni dueti s Anjom Šovagović, Zoricom Kondžom, pokojnim Dinom Dvornikom, zadnja uspješnica dogodila mu se sa Massimom Savićem, a u gotovo svim duetima spontanost je imala svoje prste.
– Pjesmu “Zar više nema nas” napisao sam za Massima. On me pozvao i rekao kako misli da bi to bio dobar duet. Isto se dogodilo s pjesmom Ella E, koju sam napisao Dinu. Stajao sam u studiju dok je on snimao i u jednom trenutku Dino je samo rekao: – Ajde, uđi u kabinu, moramo to zajedno snimiti – govori Belan.
Dosad je imao dvanaest nominacija za Porin od kojih je osvojio njih devet, najdraže su mu one u kategorijama za pjesmu godine i album godine, no ipak postoji još jedna nagradu na koju je ponosan.
– Kad već govorimo o nagradama, moram spomenuti nagradu Milivoj Korbar. Kao skladatelj sam član Društva hrvatskih skladatelja i to je jedna mininagrada za životno djelo na koju sam, priznajem, jako ponosan i puno mi znači – priznaje pjevač.
On je barem imao za \"marendu\", no što s nama koji nemamo za \"marendu\", ni posao čak nemamo, kako da mi kupimo gitaru, mi ćemo svirati u \"DAJGUZE\"