– U Siriji smo bili glazbenici, svatko od nas imao je svoju karijeru, bili smo prijatelji, ekipa. Jako popularni. A onda smo gledali kako nam je prijatelja progutao rat, pronađen je mrtav s prostrijelnom ranom na vratu i donijeli smo odluku – "odlazimo odavde" – kaže nam Anas Maghrebii, pjevač sirijskog benda Khebez Dawle, o kojem ovih dana Hrvatska ne prestaje brujati.
Sumnjivi na granici
Zapazili smo ih na koncertu u nedjelju u Kutini gdje su na noge digli 500-tinjak izbjeglica. U Hrvatsku su ušli prije otprilike tjedan dana, autom preko Ozlja. Odmah po prelasku granice priveli su ih hrvatski policajci.
– Bilo je nas osam u tom malom autu, bili smo umorni i čudno smo izgledali. Zbog putovnica nam nisu vjerovali da sviramo pa smo im na YouTubeu pokazali nekoliko svojih pjesama. Sprijateljili smo se i razgovarali o glazbi, situaciji – nadovezuje se basist Muhammad Bazz. S njima je u bendu i gitarist Hikmat Qassar, a pridružila su im se i još tri samostalna glazbenika te jedan slikar. Popularnost su stekli ponajprije na YouTubeu i to kao bend koji izvodi alternativni rock.
– Mi svoju glazbu tumačimo kao prkos protiv bombi, kao borbu glazbom protiv bezumnog nasilja – objašnjava nam Anas. Ime im u prijevodu znači vladin kruh. Alegorija je to na vladine subvencije na kruh prije rata.
– Trudimo se gledati što pozitivnije na sadašnju situaciju te na svojim koncertima, zapravo riječima svojih tekstova širiti mir. Sirija i okolne zemlje više nisu naša budućnost, tamo nažalost nema napretka i mira – govori nam Anas. Rado se sjeća mirnih noći u Siriji, smijeha mladeži i mirisa orijentalnih začina. Danas toga više nema, a dečki su sigurni kako je njihova odluka da se otisnu u svijet i pronađu mjesto pod suncem gdje se čuje glazba, a ne eksplozije bila jedina moguća.
Stalno u bijegu
– Mi nismo vojska da "sviramo" bombama, mi smo glazbenici, "ratujemo" jedino muzičkim instrumentima. Širimo ljubav, pozitivu i mir. Drago nam je da samo tu jer smo okruženi našim ljudima i s njima suosjećamo – završava Anas. Iz Sirije su pobjegli još na početku rata, a protekle dvije godine proveli su u Bejrutu u Libanonu, u kojem su našli privremeno utočište. Tamo su održali i svoje prve koncerte, a potom su pobjegli u Tursku u kojoj su morali prodati instrumente kako bi mogli platiti put do Njemačke. Berlin im je krajnji cilj, kažu nam glazbenici koje na putu prema zapadu očekuje i nastup u Sloveniji gdje će biti gosti Dubioze kolektiv. Nadaju se da će im se u Njemačkoj pridružiti obitelji koje su ostale rasute po Libiji, Saudijskoj Arabiji, Turskoj...
>>U svim zemljama vlada isti set problema, a riječi recesija i korupcija su internacionalne