Eric, Netflix
Riječ je o doista dobroj seriji. No, osjetili smo da se na ovim stranicama nije dalo dovoljno priznanja Benedictu Cumberbatchu, vjerojatno najbolje dramskom glumcu na Otoku u ovom trenutku. Svaka čast Ralphu Fiennesu, Garyju Oldmanu, Judeu Lawu, ali sada je to Benedict Cumberbatch. Riječ je o glumcu koji, barem nama tako izgleda, doista razmišlja o tome što će raditi sljedeće, pa i kada je riječ o nekom globalnom blockbusteru, odabrat će uloge poput Khana u “Zvjezdanim stazama: U tami” ili Doktora Strangea ako se već moralo pokleknuti pred zovom zelembaća i globalne slave u Marvelovom Avenger svemiru. No, sada već Cumberbatcha pamtimo po takvom nizu uloga kakvim se u nešto više od 20 godina, koliko traje njegova karijera, na ekranima velikim i malima može pohvaliti doista rijetko koji glumac. Od Sherlocka, Petera Guillama u “Dečko, dama, kralj, špijun”, Forda u “12 godina ropstva”, pa samog Juliana Assangea u “Tajnama petog staleža”, Patricka Melrosea ili Dominica Cummingsa, arhitekta Brexita, sve su to uloge koje traže novog Cumberbatcha i on uvijek isporučuje, bez obzira na to koliko uspješni bili sami film ili serija. I tako je i s “Ericom”, vrlo neobičnoj seriji o međuljudskim, posebno obiteljskim odnosima, čija se priča vrti oko nestanka Edgara, sina Vincenta Andersona, uspjelog televizijskog lutkarskog zabavljača za djecu. Anderson je i sin nekretninskog magnata koji živi u labavom braku s Cassie. Vincent je osoba visoke napetosti koja se dijelom prenosi i na sina kojemu pozornosti daje onoliko koliko sam smatra, ali gdje ispada ispada da se i mali Edgar mora uklopiti u Vincentovu viziju vlastitog života. I onda Edgar nestaje i Vincent se urušava. S razinom alkohola i narkotika koje koristi kako bi nadrastao Edgarov nestanak, raste i grižnja savjesti koja se očituje u demonu kojega je Edgar zamišljao i crtao. Tako ga Eric, Edgarov demon uobličen u lutku koji je zapravo sam Edgar, proganja do razine da postaje opipljiv. U samodestrukciji Vincent shvaća da je život koji je vodio u cijelosti bio pogrešan i bez uspjeha ostvarenog na najbolji način, a to je zabavljajući djecu na uspjeloj lutkarskoj televizijskoj seriji. Serija je britanske produkcije napravljena za Netflix, no Cumberbatch je opet efektan u tumačenju tipičnog Amerikanca srednje klase 80-ih godina, i pri tome je savršeno uklopljen u odličnu scenografiju i kostimografiju koja sjajno odražava to vrijeme u New Yorku. Za nas je serija podcijenjena, pa i zbog uloge McKinseyja Belchera III kao detektiva Ledroita, pri čemu ni ostali u ansamblu ne zaostaju previše.
Kuća zmajeva 2, MAX
Stigla je konačno i druga sezona. I ne može se reći ništa previše drugačije nego se pisalo, i pisali smo, o prvoj. Riječ je o punokrvnom i vjerodostojnom nasljedniku “Igre prijestolja” koja s lakoćom održava popularnost originalne serije. To će, temeljem prve dvije epizode koje smo pogledali, uspijevati s lakoćom i u drugoj sezoni. Ipak, mora se reći kako je “Igra prijestolja” bila toliko originalna u svakom smislu da je teško opet postići onakva iznenađenja. Autori, a nisu sasvim isti kao kod “Igre prijestolja”, izgleda odlučili da priča bude malo manje brutalna, odabirući ono što i jest glavni smisao, a to je upoznati nas s poviješću obitelji i skupina koje čine prijetvorni i brutalni svijet Westerosa, Targaryenima, Hightowerima, Noćnom stražom... To zanima sve nas fanove originalne serije, vjerujemo barem, pa i ne mora biti baš sve šokovito i brutalno cijelo vrijeme, može nešto ostati i za treću sezonu ili koliko ih je već planirano. Moguće da je to rezultat i toga što je seriju napustio Miguel Sapochnik, a ostao je Ryan Condal, uz Martina, naravno.
Milli Vanilli, SkyShowtime
Bilo je to krajem 80-ih godina prošlog stoljeća. Frank Farian, osnivač Boney M, uočio je da bi u sinkroniziranom nastupu Roba Pilatusa i Faba Morgana moglo biti nečega što će savršeno zaključiti najkičastije desetljeće 20. stoljeća. I bio je u pravu, “Milli Vanilli” postali su instant njemačka senzacija koja je vrlo brzo obišla i svijet. Paket je bio kompletan, likovi su bili tamnoputi, a iz Njemačke, imali su hitove, efektan nastup. I - nisu znali pjevati. Glas su im posuđivali backup vokali koje su oni trebali samo savršeno pratiti. Ali išlo je, pao je i Grammy. Sve dok se sve nije otkrilo 1990. godine, pa je duo izgubio Grammy i doživio ozbiljnu sramotu. Pokušaj povratka krajem 90-ih nije se dogodio jer je Pilatus preminuo. Sve ovo, a bilo je još jako puno svega, pa i optužbi za plagiranje pjesme “Blood, Sweat & Tears”, pokazano je u ovom dokumentarcu koji je efektan i nakon toliko vremena što se dogodio jedan od najskandaloznijih slučajeva u svijetu glazbe. Dvojac je do kraja optuživao Fariana, koji je umro u siječnju, kako ih je navukao, no ostavljamo vama da zaključite nakon gledanja.
Rodbina 2, Pickbox NOW
Još jedna dobra na domaćem streameru. U “Rodbini” gledamo dva itekako domaćoj publici poznata glumca. Jedan je Charlie Cox, kojega smo gledali u “Carstvu poroka” i “Daredevilu”, da spomenemo samo neke, a drugi je Aidan Gillen kojega, naravno, pamtimo iz “Igre prijestolja”, ali i iz “Peaky Blinders”, a sjetit ćete ga se i od još ponegdje. Pa naravno da je ovo dovoljna preporuka da bacite pogled na “Rodbinu” koja govori o irskoj obitelji, oba su glumca, naime, irskog porijekla, upetljanoj u ratove podzemlja što, prirodno, testira obiteljske i krvne veze. Da ovo nije druga sezona, “Rodbini” bismo vjerojatno dali i glavnu preporuku, posebno jer se i prva epizoda može pronaći što je odlično jer onda cijelu priču možete pogledati u komadu. Da je o prvoj sezoni riječ, dali bismo koji redak i Ciaránu Hindsu koji je također već legenda dali smo ga gledali samo u prvoj sezoni. I Rodbina je dokaz kako u Europi rade odlične serije, ova je dospjela i na streamer AMC+ a velika je sreća da je možemo gledati i na domaćem streameru.