Ervin grije drhtavu Steffani, odnos im sve romantičniji

Vidi se da je to prava ljubav. Bljaaaaaa

Jadni ste i vi iz večernjeg lista kad vam je ovaj otpad svaki dan tema

NIKAKVA BOŽJA MILOST Ovo dvoje big bratherovaca pokazuje da ljubav, ulazi kroz želudac, a i kroz organe malo niže. Nakon seksa, eto, raste i privlačnost među njima i to bez potrebe božje podrške kada tako „griješe“. Tako je to u čitavoj prirodi. Uređivano milijunima godina, mnogim slučajnim prilagodbama, mnogim nasilnim smrtima (pa i nestankom preko 90 posto promjenljivih vrsta), te mnogim fenotipskim promjenama, zapisanima na krhkim, ali prilično trajnim genima... Da bismo došli do današnjeg rezultata sa „arsenalom“ više tipova prilagođavanja okolišu. Samo u načinu kombiniranja (miješanja) gena kod razmnožavanja i podizanja potomstva imamo VJERNE parove (kod nekih životinja), a imamo i POLIGAMNE velike grupe koji se tuku i ubijaju da bi gene kombinirali samo najsposobniji fenotipovi određene vrste.Tko bi rekao da - uz mozak - i te sitne razlike u količinma izlučivanja određenih hormona koji im utječu na mozgove - mogu kreirati malu ili veću AGRESIVNOST, ili jaču ili slabiju privrženost i PRIVLAČNOST među jedinkama u grupama, tj. ljubav ...sve do one najveće ljubavi koju zovu bogom. Uz najvjećeg čovjeka, tj. Boga, vjernici su naročito vezani na način da ga ljube toliko da mu daruju čak i svoj život u ratovanju za vjeru u nj. Nesvjesni su da bez te zemaljske ljubavi u svom tijelu, ne bi mogli ni zamisliti (projicirati) ljubljive religijske likove izvan svojih glava. Kao što ni kamen ne može znati što je to ljudska ljubav. O tome je napisano tisuće tona kontradiktorne religijske i filozofske literature... Ali što se može objasniti ograničenim vjerničkim rječnikom o zamišljenom svemoćnom liku, punom ljubavi koja, po njima, ulazi u ljudski muško-ženski par TEK nakon crkvenog vjenčanja ili drugih sakramenata? Ništa ne može objasniti ta vjerska pred-rasuda. Priroda je nemilosrdnija i bogatija puno više, nego što si vjernici uopće mogu predstaviti u svojim glavama sa svojim maštovitim kreacijama o dobrim silama (tzv.božanskim i poželjnim) i zlim silama (vražjim i nepoželjnim) i to u likovima koji su slični ljudima, po istim, itekako ljudskim emocijama, tj. po ljubavi i mržnji. Religijski svijet je naivna prirodna reinterpretacija vlastitih emocionalnih spoznajnih procesa. Npr. nebeski duhovni svijet ljudi srednjega vijeka nastao je na paradigmi ondašnjeg zemaljskog života, u kojem se čak hijerarhija (kmet- feudalac-knez- kralj- car) – bez ikakve znanstven samokritike – kontinuirano nastavlja sa nebeskom hijerarhijom: papa, niže i više inteligencije (anđeli, arh...) u sferama,na vrhu sa bogom. Dakle što je više, to je i božanskije i pravilnije (zbog čega se odbijalo „nesavršeno“ elipsasto kretanje pojedinih planeta). To je bio vrlo naivni vjerski nazor u okviru geocenrilnog nazora na Svijet. Danas je kod vjernika slično sa dodatkom onih očiglednih znanstveni spoznaja (heliocentrični sistem) koji vjernici više ne mogu negirati. Ali njihove ljudske emocije i dalje proizvode veliki spektar emocionalnih „duhovnih“ bića sa puno anđela, arkanđela, blaženika, svetaca, djetinjastih i odraslih Isuseka, njegove čudovite prave krvi i srca, te Majki božjih od svake vrste „pomoći“ na svakoj šljivi.