1. Je li pala redakcijska fešta nakon što ste saznali da je “Provjereno” nominirano za Večernjakovu ružu?
Kod nas je uvijek veselo. Nominacija je sama po sebi veliko priznanje za naš rad. To potvrđuje da gledatelji cijene ono što radimo i primjećuju naš trud.
2. Na kojem zadatku vam je bio poseban gušt raditi?
Mato: Poseban gušt je raditi priču u kojoj ‘istjeramo mak na konac’ i imamo rezultate. Poput priče u kojoj su dva radnika iz Sinja nakon mjeseci borbe s poslodavcem, nakon naše priče dobili svoje plaće.
Danka: Kad odradim istraživačku priču u kojoj dokažem kriminal ili korupciju, kao što je bio slučaj s prilogom o ilegalnoj eksploataciji šljunka. No ono što mi je zaista najviše pri srcu reportaže su s mjesta na kojima se događaju društvene promjene.
Ema: Dok razmišljam o ovom pitanju, na pamet mi pada dvadesetak sugovornika u samo nekoliko sekundi, a dvostruko toliko je i tema koje su bile gušt.
3. Jeste li se radeći svoj posao ikad našli u životnoj opasnosti?
Mato: U Albaniji je bila situacija da se pucalo oko kuće, i to dok smo snimali ženu koja se skriva od potencijalne krvne osvete, a i u BiH sam imao vrlo neugodan susret s pripadnicima vjerskog radikalnog pokreta.
Danka: Najozbiljnije su bile direktne prijetnje smrću, no bilo je i onih izraženih u formi ‘brige’, kao, pazite ‘da ne polomite noge’ ili vam jednostavno priđe osoba na javnom mjestu i ‘pozdravi’ vas u nečije ime, a to mi se dogodilo usred šoping-centra i bilo je pomalo jezivo. Ipak, to je trenutačni efekt, nemam straha od takvih.
Ema: Da se nešto ozbiljno moglo dogoditi, postanem svjesna tek poslije zadatka. Dok radim neku temu, idem srcem, istražujem na licu mjesta, a tu nema vremena za razmišljanje o strahu.
4. Javljaju li vam se gledatelji kojima ste reportažama poboljšali život?
Javljaju se nakon gotovo svake priče u kojima smo indirektno pomogli. To je veliko priznanje i zadovoljstvo, a najveće je kada razotkrijemo protuzakonite radnje ili postignemo promjenu loše zakonske regulative.
5. Danka je već nagrađena za svoj rad u televizijskom novinarstvu... Jesu li vam svima nagrade novi vjetar u leđa?
Dankine nagrade su nam svima bile poticaj da nastavimo u zacrtanom smjeru. Informirati građane, tražiti istinu. Što se tiče nagrade Večernjaka – vodimo se poslovicom ‘ne pripremaj ražanj dok je zec u šumi’. I nominacija je priznanje.
6. Jeste li prije maštali i o drugom zanimanju osim o novinarstvu?
Mato: Kao dijete sam želio biti glumac, veterinar... S godinama su moj jezik i volja za pisanjem i istraživanjem presudili. Mislim da sam dobro izabrao.
Danka: Nikada.
Ema: Kao dijete sam maštala o tome da postanem glumica ili liječnica, a usput sam snimala svoje izmišljene emisije. Kasnije su prve dvije maštarije nestale, a ono što je nekada bila igra postao je poziv.
Dobra emisija,svidio mi se prilog o onim Albankama muškarcima. Nego kako se zove ova novinarska u trapericama i smeđem sakou na slici?Predobra je!