Vrpce u kosi, teška šminka i blago njihanje uz anđeoski glas - tako smo svi zapamtili pjevača hita Karma Chameleon iz 80-ih benda Culture Club, Boya Georgea, za kojeg je čak i Rod Stewart rekao da nitko ne pjeva s toliko duše kao on.
Mnogi ga još uvijek rado slušaju iako se sada često gura u razne 'trash' večeri po klubovima, ali u svoje zlatno doba bio je na vrhu svih ljestvica pop-glazbe. Njegov fascinantan život, prepun životnih prekretnica i skandala, redatelju Saschi Gervasiju, ali i kompaniji Metro Goldwyn Mayer se učinio kao dovoljno zanimljiva priča za film.
Naime, George se prije desetak godina borio s ovisnošću o heroinu, a u jednoj od svojih narkomanskih epizoda zatočio je u stanu Norvežanina kojeg je angažirao kao eskort muškarca te ga privezao za radijator. George O'Dowd imao je čak deset velikih hitova na prva dva albuma kada je imao samo 25 godina, no ubrzo je sve krenulo nizbrdo. Prema pisanju časopisa People iz 1986., britanska policija upala je u njegov luksuzni stan zbog dojave da bi tamo mogli naći poveće količine narkotika. Prvi put nisu našli ništa, pa čak ni Georgea. No drugi su put tamo zatekli njegova prijatelja, koji se predstavljao kao Marilyn i odijevao u žensku odjeću te ga odveli u stanicu zbog posjedovanja heroina.
Policija je isto tako kao dobavljača ilegalnih supstancija uhitila i jednog od četvorice njegove braće, Kena. Pjevačev najmlađi brat, fotograf David, izjavio je tada kako George na drogu troši 1200 dolara dnevno.
- On samo sjedi u kući i ubrizgava heroin - rekao je i dodao kako je pjevač izgubio 25 kilograma i da su mu zubi počeli trunuti.
Novi udarac. Bob Geldof zabranio je Culture Clubu da nastupa na Live Aidu. Boy je napokon odlučio odgovoriti na optužbe mlađeg brata: - Ja sam totalni ovisnik. Ne treba vam doktor da vidite da umirem - izjavio je u bizarnom ispadu. Gotovo iste večeri promijenio je ploču. Njegov brat Gerald rekao je kako su za Georgeove probleme krivi novinari jer zbog glasina koje šire o njemu ne može jesti ni spavati. Istina je ubrzo ipak izašla na vidjelo. Naime, O'Dowd je prekinuo blisko prijateljstvo s bubnjarom Culture Cluba Jonom Mossom. Zbog njegova androgina stila i izgleda stalno se povlačilo pitanje njegove seksualnosti. Tvrdio je da je biseksualan i da ga privlače i žene i muškarci, ali i da više uživa u dobroj šalici čaja nego u seksu. Ipak, u razgovoru s Joan Rivers rekao je da je u prošlosti bio u vezi s djevojkama i dečkima. Šuškalo se da su Jon i George u vezi, no obojica su to više puta opovrgnula. Ali George ga je volio. To je čak i priznao u jednom intervjuu: - Jako volim Jona, ali često zbog njega plačem.
No problemi u bendu nisu bili jedini razlog njegovih čestih slomova. Mnogi su optuživali njegova ranije spomenutog prijatelja transvestita Marilyn koji ga je od kokainske ovisnosti gurnuo u heroinsku.
Nakon što se Culture Club raspao, George je krenuo u solo karijeru. Bio je relativno uspješan u Velikoj Britaniji, no nije uspio postići ništa u Americi jer ga tamo nisu htjeli promovirati zbog ovisnosti. U 90-ima se napokon dokopao hita, pjesme 'The Crying Game' koja je postala naslovna tema istoimenog filma. Ali ovisnost ga je još uvijek pratila u stopu. Više nije stvarao ni pod svojim imenom, već pod pseudonimom Angela Dust, i tako potvrdio svoju ljubav prema narkoticima jer je 'angel dust' bio ulični kod za PCP iako ga u novije vrijeme koriste za kokain. Počeo je puno surađivati i s ljudima koji su stvarali najveće hitove elektroničke glazbe tog vremena, pa je tako radio s bendovima Faithless i Groove Armada. Hranio se makrobiotički, pokušavao je živjeti zdravo, no nikako se nije mogao odmaknuti od društva koje mu je pribavljalo drogu. O'Dowd se 2003. preselio u SAD kada je njegov mjuzikl 'Taboo' doživio golem uspjeh u Velikoj Britaniji, gdje se prikazivao dvije godine. Vratio se elektroničkoj glazbi. No onda su tek počeli veliki problemi. Zbog posjedovanja kokaina uhićen je 2005. Stupce stranih medija punile su fotografije vidno pretilog pjevača koji više nimalo ne drži do sebe. Slijedio je završni udarac: u jednoj od svojih narkomanskih epizoda zavezao je Norvežanina za radijator. Muškarac po imenu Audun Carlsen bio mu je eskort.
Upoznao ga je na internetskoj stranici i zatražio da bude model za njegovu liniju odjeće. No kada su se našli, George je htio nešto više od njega, na što Carlsen nije bio spreman. Rekao je da ga je O'Dowd udario metalnom šipkom i zavezao za radijator. Srećom, uspio se osloboditi i pobjeći - u donjem rublju. George je na sudu rekao da za napad nije kriv, no sud mu je ipak odredio 15 mjeseci zatvora, dok je sudac izjavio kako je Audun zbog pjevačeva napada bio "šokiran, ponižen i traumatiziran." Sam je odlučio progovoriti za britanski The Sun o iskustvu: - Moj je život bio uništen zbog tog napada. Osam sam godina odlazio k psihijatru - rekao je Carlson. Georgeova reputacija nakon ovog skandala bila je uništena. Nije više mogao živjeti na staroj slavi, a mnogi su mu zamjerali što se nikada nije ispričao čovjeku kojeg je povrijedio.
Ostaje pitanje zašto bi netko snimao film o takvoj osobi?
Odgovor je doista jednostavan. Hollywood voli priče o iskupljenju pa je deset godina poslije Boy George postao trijezan, topao i privjateljski nastrojen sudac u australskoj verziji reality showa 'The Voice'. S Culture Clubom je izdao album 'Life' 2018. Sve je ponovno na svom mjestu, samo s njima više nije Moss.
Jel ima kakvih normalnih?