Koprivnička grupa Ogenj u samo je godinu dana postala prava glazbena senzacija. Njihov debitantski album “Domaj” donio im je dvije nominacije za nagradu Porin, a promovirat će ga 22. ožujka na koncertu u zagrebačkom KSET-u.
– Ma biti nominiran najveća je stvar koja nam se dogodila općenito u našem malom glazbenom svijetu. Svi izvođači, producenti, dizajneri koji su poslali svoje prijave nadali su se Porinu. Svi se mi nadamo uvijek nečem većem i boljem. Za Ogenj je ovo put k vrhu, pripremili smo police, još ima mjesta na zidu za plakete. Ako dobijemo fantastično, ako i ne dobijemo, bili smo u vrhu glazbene produkcije, i još uvijek jesmo – kazao nam je Tomislav Mihac Kovačic, frontmen grupe Ogenj, dodajući kako ih je malo iznenadila nominacija za najbolji etnoalbum jer oni sviraju punokrvni rock’n’roll, koji koketira s punkom. Grupa Ogenj od početka pjeva na kajkavskom, no svuda ih odlično prihvaćaju iako ljudi često ne razumiju o čemu to oni pjevaju.
– Upravo tako, zato što smo još uvijek dovoljno ponizni i prihvaćamo manje-više sve uvjete nastupa. Ogenj je najjači na pozornici i još smo uvijek gladni svirki uživo. Posebna je ta čar kajkavskog, gotovo nerazumljivog u nekim dijelovima Hrvatske, te pjesama. Energija, iskrenost, pa i glazba koju serviramo našoj publici uistinu je zarazna. O tome najbolje svjedoče naši nastupi u Poljskoj, recimo. Kad zasviramo Poljacima, njima sada već umjesto mora i Davora Šukera i Ogenj znači Hrvatska. Imamo situaciju da nas stavljaju na promo CD kao turistički suvenir u jednom dijelu Poljske – Šleziji. Neobično je sve to ljudima, avangardno u neku ruku. Dobri smo „manipulatori“ i ne mogu dugo ostati imuni na naš zarazni ritam i pitke melodije – kaže Kovačic, kojeg pamtimo i kao frontmena grupe Božje ovčice, koja je prva u Hrvatskoj izvodila kršćanski punk rock.
– Privatno mi se svidjela takva vrsta glazba, a kako volim krajnosti, htio sam ljudima jednostavno pokazati da se Isus voli na sve moguće načine, i da On voli sve. Mrzim stereotipe, ne volim da ljudi smatraju da su punkeri samo smrdljive ljenčuge! A naš punk bila je iskrena vjera, i svjedočenje te vjere.
Pjesme su govorile o iskustvu živoga Boga, o trpljenju i kušnjama današnjeg čovjeka, bili su tu i hvalospjevi na naš način. I onda smo voljeli puno svirati, i svirali smo od Beograda do Dubrovnika, i svakodnevno svjedočili iskreno našu vjeru. Iako smo bili jedini ovakav katolički HC bend u Hrvatskoj, ovaj žanr nije ništa novo u svijetu – postoji mnoštvo bendova, a i cijela scena i festivali kršćanskih teškometalnih ili pak hardcore bendova – objašnjava Tomislav i dodaje da je na koncertima Božjih ovčica bilo svega – od suzavca, policijskih premetačina, pa čak i do prijetnji na društvenim mrežama. Neki od tih ljudi, kaže Tomislav, danas ga “žicaju” karte za nastup Ogenja. Kovačic je praktični vjernik, a ljudi ga često pitaju kako to da je punokrvni punker i rocker kada je to glazba puna poroka.
– Poroka ima svuda. Kao i poruka. Ako baš moramo ili hoćemo rock-glazbu osuditi da je loša i da joj je otac onaj Tamni, onda možemo to ovako – David je naspram Golijata bio sićušan i nikakav vojskovođa, običan pastir s praćkom. Ubio je Golijata! Eto, koristili smo rock glazbu u svrhu evangelizacije, isisali ono najbolje iz nje i prikazali je kao oružje borbe za pozitivan cilj. Opet smo spojili sebi ono najbolje, glazbu u kojoj smo uživali, koju smo znali najbolje raditi, i vjeru koju smo živjeli kako smo najbolje znali i mogli – kaže Tomislav, kojem su najveća podrška supruga Ana, četverogodišnji sin Job, i kćerčica Ruah, kojoj je pet mjeseci.
– Job jako voli svirati, plesati te krasti moje melodije i stavljati svoje riječi – sa smiješkom kaže Mihac Kovačic.
Pogledajte i koji poznati Hrvati javno svjedoče vjeru.