Bolno je svjedočiti telefonskom seksu, napaljivanju i napola infantilnoj bljuvotini Charlesa u novoj sezoni 'Krune'

Peta sezona inače briljantne Netflixove serije “Kruna” nije jednako dobra kao prethodne. Za prave fanove, doduše, sasvim je dovoljno zanimljiva, bogata detaljima, precizne periodske kostimografije i scenografije. Hoću reći, i dalje je to vrhunska produkcija, no prvi put autor serije Peter Morgan prezire svoje likove. Naročito mu je mrzak princ Charles u devedesetim godinama prošlog stoljeća i sasvim ga je neprikriveno ocrnio. On je u seriji bešćutan, nepotrebno prezriv prema Diani, pravi emocionalni zlostavljač. Prema svojoj djeci je hladan i ne zanimaju ga. Narcisoidno je usmjeren samo na sebe, voli se razmetati svojim znanjem iz povijesti i kulture, očekuje da ga ostali slušaju, a ne da s njim razgovaraju. Spreman je zakulisnim igrama maknuti mamu s prijestolja, a građanske norme ponašanja istinski omalovažava i smatra da se on, princ, na njih ne mora ni osvrtati. Premijer John Major u seriji misli da je i politički slijep, nimalo pronicljiv, jer ne shvaća da je njegova mlada žena, toliko omiljena u narodu, njegov najsnažniji adut.

Na samom početku prve epizode njegov osobni tajnik govori mu da su zbog pozitivnog PR-a njegovo ljetovanje s obitelji, krstarenje Italijom, medijima predstavili kao prinčev i princezin “drugi medeni mjesec”. Charlesu titra osmijeh u kutu usana jer je neposredno prije toga čudo da je istraživanje Sunday Timesa otkrilo da više od pedeset posto Britanaca kraljicu smatra irelevantnom, starom, izgubljenom u novom vremenu, a njega mladim, modernim, empatičnim. U trenutku kad čuje da je empatičan, dakle da intuitivno osjeća emocije drugih, on uoči “drugog medenog mjeseca” pogleda kroz prozor svojeg zdanja Highgrove House, koje je uredio da u njemu provodi vrijeme bez Diane koja živi u Londonu, u palači Kensington. Ugleda “svoju” Camillu, ljubavnicu koja u to vrijeme još uvijek formalno živi s mužem i djecom, kako se u vrtu igra s “njihovim’ psićem” (za razliku od majke on obožava Jack Russell terijere), sretno joj se smiješi zaljubljeno, ona mu šalje poljubac i - sve je savršeno u njegovu prinčevskom svijetu.

U posljednjoj epizodi 5. sezone razgovor kraljice Elizabete II i njezina sina, tada princa Charlesa, sredinom 1996. godine, sjajno prenosi odnose u kraljevski disfunkcionalnoj obitelji novog elizabetinskog doba kako ih vidi Peter Morgan. Ne zaboravimo, ovo je ipak serija, fikcija, ne dokumentarni film.

Kraljica: Moram priznati da me iznenadilo što ti je kraljevska jahta poslužila za aferu s gospođom Parker Bowles.

Charles (ZAPREPAŠTENO): Mamice, aferu? Pa ja više nisam oženjen čovjek.

Kraljica: Ti si razveden muškarac čija žena je još uvijek živa.

(Kraljica ga upozorava da Engleska crkva - a on će biti njezin poglavar kad jednom bude britanski kralj - ne dopušta novi brak razvedenom muškarcu čija prva žena je živa. Tu su regulu promijenili tek 2002.).

Charles (DIŽE SE, HODA UNEZViJERENO): Zar mi zaista vodimo ovaj razgovor? Camilla i ja smo odrasli ljudi, zreli i voljni.

Kraljica (NAOKO MIRNO): Nema sumnje da ste voljni...

Princ Charles u tom razgovoru predbacuje majci da za Camillu ima samo riječi oštre osude, a ona se kroz čitavu invaziju na njihovu privatnost ponašala kraljevski besprijekorno, kao “uzor pristojnosti i decentnosti”. Princ od Walesa kraljici “baca u lice” da je svoju osudu trebala sačuvati za Dianu koja je “javno prala svoje prljavo rublje i u vrt palače (metaforički) bacala granate koje su ih sve trebale raznijeti, skupa s monarhijom”.

Kraljica, pak, smatra da je njegovo i Camillino ponašanje puno više naškodilo monarhiji. Charles ne shvaća da kraljica nije poput njega i velikog dijela britanske više klase koja smatra da je sve u redu dok su “poroci tajni, a vrline javne”. U jednom trenutku u seriji kraljica, što bi rekla njezina djeca, kao da je iz “ništavne srednje klase”, kaže i svojem mužu, princu Philipu, jer se boji da se isuviše zbližio s jednom mladom ženom, da je važno što činimo privatno jer, uostalom, On (Bog) nas uvijek gleda.

U svađi s princom Charlesom, punoj gorkog predbacivanja na obje strane, kraljica i njezin sin, dakako, ne razmijene niti jednu neugodnu ili nedajbože vulgarnu riječ, ona nikad čak ni ne povisi ton, no potisnuti gnjev je očigledan.

Vrijeme doista liječi mnoge rane i suptilno mijenja naša uvjerenja jer je zaista nevjerojatno koliko su se tabloidi zgražali nad - javnim - ponašanjem otpadnika Meghan i Harry (kraljica zapravo ne), kao da su zaboravili - tajnu - hipokriziju i laži te obitelji devedesetih. Recimo, eksplozivni ekspoze Daily Mirrora, transkript zaista neugodnog, sramotnog telefonskog razgovora koji je čudnim stjecajem okolnosti zabilježio jedan od onih radio amatera koji noću slušaju sve što mogu. Upravo je bolno u seriji svjedočiti tom telefonskom seksu, napaljivanju, a napola infantilnoj bljuvotini Charlesa koji bi rado bio tampon da može neprestano biti u Camilli. Taj razgovor Camilla vodi u svojem domu na Božić, nakon što se muž javio na Charlesov poziv, dok su sjedili s djecom za stolom i igrali neke društvene igre.

Nitko na svijetu ne bi mogao kraljičine dijaloge bolje napisati od Petera Morgana, koji je to dokazao ne samo serijom “Kruna”, nego i scenarijem za Frearsov film “Kraljica” iz 2006. Zašto nije opet uzeo Helen Mirren da glumi kraljicu, zaista mi nije jasno. Ona je izgledala i elizabetinski suzdržano i nepretenciozno, a opet uznosito kao kraljica, za razliku od nove kraljice iz “Krune”, ugledne kazališne glumice Imelde Staunton.

Crvenih, okruglih obraza, grubog tena i provincijski postojane, natapirane frizure, Imelda, inače najpoznatija kao milosrdna Vera Drake iz filma Mikea Leigha, koja obavlja ilegalne abortuse ženama u teškoj nevolji, pogrešan je odabir za kraljicu. Gotovo karikaturalan, kao avetinjski izmršavjela Gillian Anderson u ulozi Margaret Thatcher u prošloj sezoni. Da, kraljica je zaista težila pokazati svojem narodu da mu je bliska, da ni privatno ne izgleda kao razmažena skorojevićka bogatašica, da je ne zanimaju život modnih metropola i Dianini omiljeni klasici - svjetska izdanja Voguea, jer je čvrsto na zemlji s obje noge obuvene u praktične, staračke mokasinke koje se nisu mijenjale desetljećima. No, Imelda je ne glumi kao kraljicu, već kao umornu staru ženu, i po izgledu blisku Veri Drake. Da, u ovoj sezoni pratimo zbivanja u najgoroj godini njezina života, raspade brakova troje od četvero djece, veliki požar u dvorcu Windsor koji je progutao gotovo sve vrijedno iz stotinjak soba i devet svečanih dvorana za primanja, nezainteresiranost i udaljavanje princa Philipa...

Kraljica je u petoj sezoni nesretna žena u krizi srednjih godina, no je li Morgan u prvoj epizodi to morao surovo naglasiti liječničkim pregledom staračkih stopala s kurjim očima kakve očekujemo kod Vere i vaganjem, osobitim poniženjem za žene u šezdesetima koje se redovito zaprepaste poput kraljice da su se udebljale, a “ništa nisu promijenile u navikama “.

Osim toga, na samom početku 5. sezone autor nas podsjeti na razdoblje u kojem je kraljicu glumila aristokratski elegantna Claire Foy, lijepa i decentna, sretna na početku braka. Na porinuću kraljevske jahte Britannia ona izgovara proročanske riječi za kasnije razdoblje života, “nadam se da će se ovaj posve novi brod, kao i vaša posve nova kraljica, pokazati pouzdan i postojan”.

U prvoj epizodi zaprepastila me i princeza Diana u interpretaciji australske glumice Elizabeth Debicki, za glavu više od svih ostalih protagonista, naročito Charlesa. Podsjetila me na lik gospođice Krunice iz divnog Kästnerovog dječjeg romana “Tonček i Točkica”, koja je bila “vrlo visoka, vrlo mršava, vrlo šašava”. Upravo takva je i Debicki/Diana na krstarenju Mediteranom, na svojem “drugom bračnom putovanju”. Njezina leđa toliko su mršava i koščata, a njezina frizura kao operušana, da izgleda neprivlačno, kao ružno pače na bogataškoj jahti, vječno na rubu živčanog sloma. Osim kad je sa svojom djecom koju (narcisoidno) pretvara u svoje saveznike u borbi protiv Charlesa, pa ona bdiju nad maminim mentalnim zdravljem umjesto obratno.

Kasnije, Debicki/Diana postaje prava londonska šminkerica u kostimima sa širokim ramenima iz devedesetih, Sloane Ranger, kako sama kaže za sebe, aludirajući na londonsko šoping odredište kojim su tih godina krstarile bogate mlade žene, odreda jednako odjevene, našminkane, isfrizirane. Kako Diana postaje samouvjerenija i elegantnija, tako je Debicki sve bolje glumi. Na koncu je povremeno i odlična jer je “skinula” svaki Dianin pokret glavom i onaj nesigurni, a osvajački pogled ispod trepavica.

Charles, koji manipulativno pokušava istisnuti majku i nagovara premijere Johna Majora i potom Tonyja Blaira da mu u tome pomognu jer tako spašava monarhiju koja se nije modernizirala kad je trebalo i gubi utjecaj u narodu, koji je okrutan prema Diani i hladan prema djeci, dobio je ipak neočekivani poklon. Glumi ga Dominic West. Koliko je to suludo već sam pisala. Britanski mediji skloni lijepim riječima za novog kralja nisu se o tome raspisali, no Vogue me podržao: objavili su tekst da je on isuviše “hot” za Charlesa. No, Westov sin Senan izvrstan je u ulozi princa Williama, maminog zaštitnika.

I Olivia Williams, koja glumi Camillu Parker Bowles, puno je atraktivnija od “nove” kraljice. Možda zato što je i ona u seriji jednako tako bezdušna, uvjerena da joj pripada sve što joj padne na pamet, baš kao i Charles. Hajde, barem su fizički uljepšani.

Peta sezona zapravo promišlja veliku, melankoličnu temu zamjene staroga novim. Nije li to ono što danas muči cijeli svijet? Prva epizoda, koja se zove “Sindrom kraljice Viktorije”, koju Elizabeta II cijeni i smatra svojim uzorom, za razliku od ostalih u obitelji pa i javnosti, započinje kraljičinim sjećanjem na izgradnju i prvo putovanje njezinim “jedinim pravim domom”, kako sama kaže, kraljevskom jahtom Britannia - sve je dvorce naslijedila, jedino je jahtu Britannia dala sama izgraditi s mužem i na njoj provela najljepše dane braka. Veliki brod dug 126 metara s posadom od 200 ljudi sad je već prešao milijun morskih milja, dotrajao je i u njega bi trebalo uložiti velik novac da mu se vrati prava slava. Vlada nije spremna trošiti novac poreznih obveznika na kraljevsku jahtu, iako kraljica upozorava da je Britannia već 83. kraljevska jahta u engleskoj povijesti, a prvu je izgradio Charles II.

No, sadašnji kralj Charles III spreman je škartirati Britanniju kao dotrajalu i nemodernu. On je nikad nije volio jer je u ranim danima braka s Dianom bio na njoj osuđen samo na Dianino društvo i “bolne, neugodne tišine pred poslugom”, svjedocima njegove potpune nezainteresiranosti za svoju ženu. Zadnja epizoda završava finalnom odlukom laburističke vlade da neće platiti nužne popravke i vratiti kraljevsku jahtu u prvobitno stanje. Čini se da je tuga zbog škartiranja tog uznositog broda jedino što još povezuje kraljicu i njezinog muža. Oni su posljednji Mohikanci, jedini preostali tradicionalisti u obitelji i društvu.

Charles smatra da bi mogli izgubiti puno više od jahte i majci u jednom trenutku jetko baci u lice da nakon što ona ode, za one koji dolaze neće ostati ništa. Jer ona ne želi promjene. Kraljica je čvrsta i stisnutih usana objašnjava mu da bi barem on morao znati da je ona okrunjena “za čitav život”, da je to ono na što je ona prisegnula pred Bogom za vrijeme ceremonije krunidbe.

Tu je još puno tih motiva isuviše laganog odbacivanja starog kao bezvrijednog. Može li se konačno Charles zauvijek riješiti Diane, može li princ Philip imati nove prijateljice s kojima se bolje razumije nego s kraljicom, jer, kako kaže, “u svakom braku, nakon vjenčanja, svatko kreće na svoju stranu”. A tu je i nevjerojatno odbacivanje tradicije BBC-a, kad novinar Martin Bashir sve ono čime se javni britanski medij ponosio, gazi kao zastarjelo jer želi veliku gledanost. Poput tabloidnog novinara krivotvori papire s kojima ubijedi Dianu da s njim otvoreno razgovara. Diana je povrijeđena jer je Charles lagao u televizijskom intervjuu tvrdeći da je aferu s Camillom započeo tek kad su se oni razišli i ona napokon Bashiru iznosi ubojitu istinu da ih je u njezinu braku od početka bilo previše - troje. Intervju je gledan, ali BBC je zauvijek uprljan.

U osnovnu temu promjene uklapaju se i neočekivano detaljne epizode o usponu Egipćanina Mohameda Al-Fayeda, oca posljednjeg Dianinog ljubavnika Dodija. On je opsesivno želio nadrasti svoje arapske korijene sitnog trgovca i postati engleski džentlmen, s batlerom koji je nekada radio za Edwarda, kralja koji je abdicirao. Kupuje Edwardovu vilu u Bulonjskoj šumi nakon što umire njegova Wallis, kupuje robnu kuću Harrods, u to vrijeme prepoznatljivi simbol Londona i više klase, i to nakon što je već kupio opjevani pariški hotel Ritz. Želio bi se približiti kraljevskoj obitelji i za to je spreman potrošiti dobar dio svojeg ogromnog bogatstva koje je tko-zna-kako sam stekao. No, za kraljicu je on homo novus, skorojević čije poklone prima, ali ga ne pripušta u svoj krug. No, to će učiniti Diana u sljedećoj sezoni, nakon što su Charles i ona nasilno modernizirali Windsore i raskinuli s tradicijama.

VIDEO Jelena Rozga održala promociju novog albuma 'Minut srca mog'