Zovu je najbogatijom Hrvaticom. Ona pak samu sebe propovjednicom u potpeticama. Kada je prije osam mjeseci nakon dugogodišnje medijske šutnje počela objavljivati kućne videouratke, podijelila je javnost. Jedni je kritiziraju, smatraju dokonom i žele diskreditirati, drugi slijede poput božanstva i nestrpljivo čekaju njezine nove objave. Kako stvari stoje, uskoro bismo je mogli i čitati jer upravo piše knjigu, kaže, neku varijantu knjige samopomoći vezanu uz njezinu filozofiju življenja, a potkrijepljenu memoarskim trenucima iz kojih je ta filozofija izrasla. Uključujući i bivše brakove.
Odakle potreba za dokumentiranjem svojeg života na društvenim mrežama?
Spontano. Moju medijsku popularnost i mene stvorili su ljudi koji su s takvom glađu to počeli slijediti, komentirati i reciklirati. Nije bilo predumišljaja, ideja i odmah osviještene potrebe za tim. Moje pojavljivanje pobudilo je reakciju i te su mi reakcije postale poticaj. Mene ne bi bilo da nije bilo ljudi koji me žele, bilo da me vole ili mrze.
Kojih je više?
Kreirala sam revoluciju, uzburkala javno mnijenje i u osam mjeseci dogodila se transformacija. Od ismijavanja, kritiziranja, doslovno pokušaja da vas se eliminira do toga da su sada dominantne pozitivne reakcije, na način da, čak i ako me netko ne voli, neće to reći da ne bi ispao blesav jer to ne razumije. Dnevni protok ljudi samo putem Instagrama i mojeg Facebooka broji desetke tisuća ljudi. Dakle, postoji kontakt koji je konstantan i meni jako važan. Ne može se bez publike.
Prozvali ste se propovjednicom u štiklama.
U potpeticama... štikle mi nisu drag izraz. Volim se poigrati sa svime pa tako i s pretencioznošću. Smatram da se u životu ništa ne treba preozbiljno shvaćati jer je preozbiljno shvaćanje života izvor tuge. Ja želim generirati sreću i zadovoljstvo i moje je djelovanje usmjereno na to.
Kada ste se pojavili, komentari na internetu varirali su od pitanja tko je Borna i čime se bavi do odgovora "ona je tek žena vozača kamiona"... Možete li im odgovoriti na to pitanje? Tko je uistinu Borna Rajić?
Živim u trenutku. Dugo mi je trebalo da ovladam tehnikom življenja fokusiranom na trenutak i to je ono što ću čitateljima nastojati prenijeti kroz knjigu koju pišem.
Već deset godina živite u Parizu. Vraćate li se u Hrvatsku?
Većinu vremena provodit ću u Hrvatskoj i zbog knjige koju ovdje planiram izdati i zato što moj sin Luka silno želi treći i četvrti razred srednje škole završiti ovdje. Dakle, barem idućih šest mjeseci bit ću u Zagrebu.
Hoće li vam nedostajati pariška mondenost?
Meni je cijeli svijet na dlanu tako da vam ništa ne nedostaje ako sutra možete sjesti u avion i biti u Londonu, Parizu, Rimu... Mislim da smo puno dali i Pariz meni i ja njemu i vrijeme je za novo životno iskustvo u nekim drugim gradovima. Pritom moram voditi računa o željama svoja četiri sina. U sinergiji s njima bilo bi lijepo sada malo živjeti u Rimu.
Kojim jezikom govorite kod kuće?
Najmlađi sin Rafael govori engleski i hebrejski pa mi je cilj da krene u hrvatski vrtić i da ovlada hrvatskim jer ipak je hrvatski državljanin. Tri starija sina tečno govore hrvatski, ali kod kuće svi skupa razgovaramo na engleskom jeziku.
Kako izgleda vaša svakodnevica?
Volim spavati. Jako mi je važno da nemam rane sastanke i da se dugo odmaram. Ako moram, odradim, ali osjećam težinu ostatak dana. Smatram da bi se žene trebale buditi na prirodan način, bez budilice, jer je to važno za njihovo zdravlje, ravnotežu, ljepotu i sporije starenje. Uloga žene u društvu i opcije koje joj se nude za zaradu trebale bi biti kreativnije. Govorim o poslovima koji se mogu obavljati od kuće, ali te će se promjene dogoditi kada tu potrebu osvijesti kritičan broj žena. Feminizam od žena očekuje da budu muškarci i previše ih troši.
Opisuju vas se kao najbogatiju Hrvaticu. Je li to uopće točno?
Nisam sigurna koliko imaju uvid u nečije bankovne račune, ali meni ne smeta. Znam što sam. Osjećam se bogato i u materijalnom i u duhovnom smislu. Mislim da je dobro imati, da je lijepo uživati i opet ponavljam da je sve od Boga.
Kada već to spominjete, rečenicom "Siromaštvo je odraz neznanja, a ne sudbine ili Božje volje" naljutili ste hrvatsku javnost. Što ste time htjeli reći?
Naljutila i odljutila, kasnije i nasmijala. Apsolutno stojim iza te izjave i u knjizi ću to objasniti tako da će više ljudi shvatiti o kojem principu govorim, a taj je da ono što volite u životu, to u životu i privlačite. Kada ste u skladu s Bogom, u pravom ste trenutku na pravom mjestu i povezujete se s pravim ljudima, a to vam omogućuje da imate što i kada trebate. Puno je virtualno bogatih ljudi koji su stekli milijune, ali nikada se neće osjećati bogatima. U današnjim ekonomskim krizama to što imate u banci virtualna je vrijednost jer je lako možete izgubiti i lošim investicijama i zbog ratova... Čovjek koji po tome mjeri svoje bogatstvo siromašan je. Nije bitan iznos, nego da živite u uvjerenju kako u vama postoje određene želje i potrebe i, kada ste pročišćeni kao duhovno biće, onda one nađu put do ostvarenja. Majka Terezija bila je bogata jer je bila moćna, ona nije morala imati bankovni račun. Ja smatram da sam bogata jer mogu realizirati svoje želje, ali nisam zabrinuta za realizaciju svojih želja, nego fokusirana na to imam li kontakt s izvorom ili nemam.
Smatrate li svoj životni put do danas teškim?
Izuzetno. Krvavim. Isusovim. Ali to je ponajprije vezano na unutarnju bol.
Da se vratimo u vaše djetinjstvo. Bili ste povučena djevojčica iz Dalmacije, oduvijek drukčija od drugih, okružena umjetnošću. Po čemu pamtite to razdoblje?
Na prvi pogled moje se djetinjstvo čini bajkovitim, no ono čega se najviše sjećam su likovi i događanja kojih je bilo mnogo, ali bilo je mnogo i usamljenosti i tuge. Ja sam dijete koje su s tri mjeseca baka i djed u košari doveli iz Zagreba u Omiš. Moji su se roditelji rano razdvojili. S ocem sam imala sporadičan kontakt do svoje 18. godine, s majkom isto tako do sedme godine, a nakon toga do udaje fizički smo bile u istim prostorima, ali apsolutno dva svijeta. Ispunjavao me osjećaj odbačenosti i nedostatka bezuvjetne ljubavi. Željela sam biti dobra i poslušna jer sam mislila da će me, tražim li više, i oni možda odbaciti. S duge strane živjela sam u domu cijenjenog liječnika, kroz kuću su nam prodefilirala zvučna ljudi tog vremena kao što je Jure Kaštelan, Mirko Rački, Ivan Raos... Mojoj obitelji novac je služio za kupnju lijepih stvari, trgovina i biznis bili su inferiorna kategorija. A moja udaja bila je potraga za sigurnošću koju je moj djed predstavljao za moju baku koja je bila obrazovana, ali ne i financijski samostalna. S vremenom je trebalo osvijestiti te odnose, da ta sigurnost koja dolazi od nekog drugog kreira osjećaj ovisnosti, a kroz to možete izgubiti svoju samostalnost. Dakle, za sve u životu postoji cijena. Rezime svih tih ovisničkih odnosa u kojima sam se u životu nalazila jest da kreirate neku rupu pa se rukovodite time kako je najbrže popuniti. U jednom sam se trenutku osvijestila i rekla: "Ako ja nastojim živjeti po obrascu da stalno kreiram i krpam svoje rupe, stalno ću izlaziti iz jednog u drugi začarani krug". Ja radim te odabire, a uzrok zašto ih radim u meni je. Moram osvijestiti taj uzrok i naći način da sama krpam svoje rupe kako bi moji odabiri dolazili iz punine, a ne iz praznine.
U kakvim ste odnosima s bivšim muževima?
Osciliraju jer su to vječno nerazriješeni odnosi. Ja sam se "nacijepila" na njih i oni na mene iz manjka, a ne iz zdravlja i iz punine, i jedina razlika je u tome što sam se nekad u tim odnosima osjećala kao žrtva, a danas se osjećam kao ravnopravan partner.
Djed vam je usadio vjeru u Boga. Koliko je vaša vjera danas jaka?
Važnija i snažnija nego ikad dosad. Moj osnovni fokus u svakom danu i u svakom trenutku je moj odnos s Bogom. Kada kažem s Bogom, mislim na svoj odnos s izvorom, sa Stvoriteljem, s kvantnim poljem. Moj današnji fokus je da sam uštimana u božansku matricu.
Hoćete li izaći na glasovanje?
Hoću.
Koja vam je politička opcija prihvatljivija?
Ja sam nepopravljiva desničarka. Vjerujem u osnovne postulate prvog predsjednika nezavisne hrvatske države i, kao što u svakom žitu ima kukolja, ima ga i u onome što je od njega niklo i što se od njega razvilo, ali to ne umanjuje ni ispravnost ni vrijednost temeljnih vrednota na kojima je država stvorena i na kojima se može razvijati.
Da dobijete političku vlast, na čemu biste prvom poradili?
Na agrarnoj proizvodnji. Država koja ne može sebe prehraniti i koja mora trošiti novac na uvoz hrane ne može nikad bitno ekonomski napredovati.
Ima li šanse da se ikad doista počnete baviti politikom?
Ima, ali u budućnosti i vjerojatno u međunarodnim odnosima.
Hrvatskoj javnosti najpoznatiji ste kao supruga Luke Rajića. Čime vas je te 1995. kada ste ga upoznali oborio s nogu?
Tretirao me kao da sam početak i kraj svega i mi je jako laskalo. Smatrala sam da ja koja nisam nikada osjetila toplinu doma s njim mogu ostvariti nešto što će mi pružiti ljubav i toplinu za kojom sam čeznula.
Iza sebe imate dva razvoda. Ljudi kažu da je razvod po razini boli odmah iza smrti drage osobe. Kako ste vi to doživjeli?
Meni je bilo jako teško u braku. Osjećala sam se usamljeno i nevoljeno, praznila sam se u svemu tome. U trenutku kada sam donijela odluku o razvodu to je bilo da spasim sebe kao emotivno i psihičko biće.
Je li isto bilo i s drugim brakom s izraelskim poduzetnikom Ronom Haleom?
Da, jer u toj sam vezi tražila nešto što mi je ranije nedostajalo, dakle opet sam išla krpati rupe i opet je to bio nezdrav odnos. Naravno, u svakom od tih odnosa dobila sam nešto, ali i taj drugi brak za pet godina doslovno me iscijedio. Ja odlazim kada ne mogu više. Imam visok nivo tolerancije i trpljenja. Rodila sam četiri sina od po 4 kg bez epiduralne. Dakle, kao i fizičku bol, dobro trpim i emotivnu bol jer sam kao dijete naučila živjeti s boli.
Jeste li izgubili vjeru u ljubav?
U ljubav ne, ali ja nikada nisam imala istinsku ljubav sa svojim partnerima jer sam povjerovala Frommu da je ljubav umijeće, a ne čarolija. Vjerujem da ću naći pravu ljubav.
Mama ste sinova Luke, Borne, Frana i Rafaela. Kakva su oni djeca?
Djeca su djeca kad su mala, a u pubertetu postanete svjesni njihovih karaktera i na neki način prestajete biti klasična mama te to prerasta u partnerski odnos. Kada ih vidim, ispunjavaju me neizmjernom srećom, snagom i ponosom, ni s čim to ne mogu usporediti. I mislim da bi bilo vrijedno imati još barem dvoje djece. Monumentalni su mi svaki na svoj način. Ništa nije veličanstvenije od ljudskog bića.
Sin Luka nedavno se na Instagramu hvalio bogatstvom i luksuzom. Stavljao fotografije zrakoplova kojim leti sam jer "mrzi gužvu". Mnoge roditelje to je šokiralo kao pretenciozno i bahato. Kako vi gledate na to?
Oni žive i rastu u reperskoj kulturi uz koju idu žene, auti, lanci, avioni... ali to je dio ikonografije ili dekora. Oni plasiraju tu sliku jer žele postići određeni imidž među svojim prijateljima i sljedbenicima na Instagramu te se prilagođuju tome. To me nije zabrinulo jer znam da se oni, kada odu u klub, radije poliju šampanjcem nego da ga popiju, ne podnose cigaru, ali slikat će se s njom. S druge strane, ako imate nešto, vi se time ponosite. Ako hrvatska javnost smatra da bi se moje dijete trebalo sramiti jer mu je otac Luka Rajić, jako se vara. Oni su ponosni na svog oca koji je od jednog siromašnog dječaka stvorio to što je stvorio. Osobno mogu imati ovakav ili onakav odnos s Lukom Rajićem, ali on je apsolutni poslovni genijalac. Da su Hrvati pametni i da im je u interesu da imaju bolju ekonomiju i bolju generaciju mladih poduzetnika, molili bi ga da im održi koju konferenciju i s njima podijeli iskustvo kako se to radi.
Izgledate sjajno. Kako održavate izgled?
Čovjek se može programirati na to kako će naša biokemija u tijelu reagirati. Ja sam se programirala da sam mršava bez obzira na to što jedem i da sam svakim danom sve mlađa. Možete vjerovati ili ne, ili pročitati moju buduću knjigu!
Što biste napravili da ostanete bez novca?
Isto što radim svaki dan. Bog zna što mi treba i na njemu je da mi to pruži. On bi se snašao za mene. Poslao bi me intuitivno kamo treba. Pitala bih ga što dalje. Moj motiv, a i motiv moje knjige je "traži, dobit ćeš, kucaj, otvorit će se".
Kad fizičkim atributima osiguraš egzistenciju onda možeš svoj nedostatak inteligencije fingirati kao mudrost. U ostalim slučajevima za isto nemaš vremena, a ni potrebe.