Ove godine održava se jubilarni 70. Zagrebački festival, a na njemu će se 17. ožujka natjecati novih 18 pjesama koje je odabralo uredništvo festivala. Mjesto radnje je ponovno HoB (bivši Hypo centar), a festival će prenositi i HRT. O pjesmama su odlučivali umjetnički direktor festivala Branimir Mihaljević, Tony Cetinski, Uršula Tolj, Tomislav Mrduljaš i Igor Jurilj. Pjesme se od ovog tjedna mogu čuti u domaćem eteru, a među njima ima i provjerenih festivalskih imena poput Tedija Spalata i Nene Belana, ali i mladih snaga kao što su The Splitters, Albina i Đana ili Mateo Pilat.
Inače, na prošlogodišnjem izdanju festivala slavila je grupa Detour koja je osvojila najviše bodova stručnog festivalskog žirija i pomela konkurenciju energičnom izvedbom pjesme "Nekad je bilo bolje" autora Nenada Borgudana. Žiri koji su činili Josipa Lisac, Jasenko Houra, Miro Buljan, Ivona Čulo i Tomislav Štengl svojim su ocjenama na drugo mjesto plasirali "Zagrli život" (Mario Mihaljević) u izvedbi Luke Nižetića, a treće mjesto s istim brojem bodova dijele Zembo Latifa "Loše stvari" (Hrvoje Dominko, Domagoj Knezović, Ivan Bašić, Denis Mevlja) te Nelina izvedba pjesme "Sto godina" autora Matije Cveka i Nenada Ninčevića. Branimir Mihaljević umjetnički je direktor festivala od 2020. godine.
Kako ste zadovoljni ovogodišnjim odazivom za Zagrebački festival?
Jako sam zadovoljan. Stiglo je preko 200 pjesama. Sve smo ih poslušali, a čak smo mislili da ove godine bude manje pjesama, njih 16. Nismo uspjeli jer je bilo stvarno dobrih pjesama, a ima ih jako dobrih koje nisu prošle jer smo htjeli imati raznih glazbenih stilova. Dogodi se da imam pet fenomenalnih dalmatinskih balada, a ne mogu sve biti u finalu. Onda odaberem dvije, što ne znači da ostale tri ne valjaju nego su te dvije malo bolje. Ima puno zgodnih dueta. Recimo, Feminnem i Alejuandro Buendija imaju šaljivu pjesmu "Trending", koja se bavi kritikom kako danas izgleda što je danas ljepota preko interneta. Vrlo je osviještena pjesma, što možda ne bi čovjek očekivao od Feminnemki, možda od Alejuandra Buendije bi. Cure su napisale tekst na duhovit način, a Saša je uletio fenomenalno. Imamo i Albinu i Đanu, koje su same napisale svoju pjesmu "Žar". One su velike prijateljice, a zanimljivo je da su zajedno napisale i novi Albinin singl koji izlazi ovih dana. Tonka iz Pavela ima zanimljiv duet "Vlak za Santa Fe" s Nikolinom Tomljanović. Drago mi je da je Tedi poslao lijepu pjesmu.
Konkurencija se čini jača nego na Dori ove godine?
Pitanje je koliko bi se Neno Belan ili Tedi Spalato željeli natjecati na Dori. To je natjecanje više za otkrivanje mladih i novih imena i ekscentričnih nastupa. Ali evo, The Splitters su na oba natjecanja. Opet imaju super pjesmu, bili su odlični i lani.
Kad smo već kod njih, vi ste im napisali pjesmu za Doru, a iza nje je zanimljiva priča?
- Moj prijatelj Neven Kolarić imao je bend koji se zvao Riverpool koji je imao štih Beatlesa čiji je veliki fan. Poslao sam mu poruku u polušali: "S obzirom na to da je ove godine Eurovizija u Liverpoolu, vrijeme je da ti napišeš pjesmu za Doru". Desetak dana prije isteka roka došao je kod mene doma, i odsvirao pjesmu koju je godinama imao u ladici. Imao je dobar početak, a refren se raspršio. Ja sam je dopisao i shvatili smo da imamo dobru pjesmu. Iste je večeri moj sin Marko, koji i inače radi sa Splittersima, rekao kako je to idealno za Splitterse. Marko je otišao s njima u studio i snimio pjesmu. Ispalo je genijalno. To je jedna od onih neplaniranih stvari koje ispadnu super, a to je najbolje. Kada su izašli, nitko ih nije previše primijetio, a onda su krenule dobre kritike. Njima je nastup na Dori velika stvar jer su dobili priliku da se predstave, a odličan su bend.
Ove godine je jubilarno 70. izdanje festivala, pa je to možda prilika i da podsjetimo na njegov značaj. Vi ste na čelu festivala tri godine, no vaš djed Branko i otac Mario ostavili su itekakvog traga na ovoj manifestaciji?
Jako dugo pratim Zagrebački festival. Znam što je djedu značilo kad je pobijedio s "Golubovima" 1964. godine. U 80-ima sam bio na svakom festivalu, moj otac je vodio nekoliko festivala, a svake godine imao neku pjesmu. Znam da se uvijek pripremao za Zagrebački festival. Osnovna premisa je da festival za vrijeme mog mandata vratim publici, jer on se nekako orijentirao kao platforma za plasman pjesama prema radio stanicama, a čini mi se da smo ga prošle godine vratili publici. Imao sam nesreću da mi se prve godine dogodila korona i potres, pa je to bio prvi festival bez publike. Već iduće godine, kada smo mogli dovesti publiku, čini mi se da je porastao interes, što i potvrđuje činjenica da je čak 15 pjesama prošle godine bilo u top 20 najemitiranijih. Imat ćemo i tjedan Zagrebačkog festivala, no o tome više prije samog festivala. Imat ćemo i super zanimljiv šou program. U mom mandatu se uvela i nagrada za poseban doprinos Zagrebačkom festivalu, koju je dobio Alfi Kabiljo, a lani Ivica Krajač. Ove godine tu nagradu dobit će Drago Diklić, koji je ne samo napisao nekoliko bezvremenskih pjesama, već je dugo godina bio i direktor festivala, i to baš u vrijeme kada ga najbolje pamtim, krajem 80-ih i početkom 90-ih. Od ove godine tu nagradu zajedno dodjeljuju Zagrebački festival i Večernji list. Uvjeren sam da će to ostati i nakon mog mandata koji traje još dvije godine. Mogao bih se i ponovno kandidirati, no rekao sam da sam ja prvi direktor koji ne želi imati svoje pjesme na festivalu. Toliko dobar festival smo napravili da bih to stvarno želio, a ne mogu ako sam direktor. Lani smo imali pjesmu koju je napisao moj otac. Netko bi rekao da je to nepotizam, ali moj otac ima toliko pobjeda na Zagrebačkom festivalu puno prije mog mandata. On je respektabilan autor i užasno mi je drago da se angažirao. Ta je pjesma kasnije dobila i Cesaricu.
Lani ste s ocem napisali i pjesmu za Luku Nižetića "Kad se rodiš usred Splita", koja je postala hit i mnogi je svrstavaju uz druge poznate pjesme o "najluđem gradu na svitu" poput "Ništa kontra Splita". Zanimljivo je da su tako dobru pjesmu o Splitu napisali Zagrepčani?
Mislim da je takvu pjesmu morao napraviti netko sa strane, jer da je napisao neki Splićanin, onda bi to bilo pretenciozno, možda i bahato. A i oni sami sebe ne vide tako, nego su uvijek ležerni. Često zapravo i ne vide koliko su veliki nego netko sa strane mora pogledati i reći što se tu sve dogodilo. Taj Split je fascinantan grad. Evo, od mojih izvođača su iz Splita i Albina, Đana, Splitters... Ne znam što se tamo događa. Volim svoj Zagreb, no ako ćemo pogledati i imena na Zagrebačkom festivalu, ima više Splićana nego Zagrepčana. Možemo samo biti zahvalni Splitu. Naravno, Zadar, Šibenik i Osijek isto imaju svoje velikane, no stvarno bi se trebali zapitati bi li Oliver bio Oliver da je rođen u nekom drugom gradu.
Kakvi su još planovi za Zagrebfest?
Ono na čemu intenzivno radimo je emisija u kojoj bi se kroz polu talk-show s glazbom prisjetili 70 godina festivala. To radimo u suradnji s HRT-om i siguran sam da ćemo to prikazati uoči festivala. To mi je i draže nego da radimo retrospektivu. Teško je i skupiti neke izvođače, a i mi se želimo bazirati na nove pjesme. Ima puno emisija u kojima se emitiraju stare pjesme, tako da moramo pružiti priliku mladima i novim pjesmama. To je bitno i nama u Hrvatskom društvu skaldatelja, ali i publici. Dora je oborila rekorde gledanosti, jer su ljudi željni zabave, ali i novih pjesama.
Ima li sad dobrih mladih autora? Koga biste izdvojili?
Siguran sam da je stasala nova dobra generacija. Ovo što je napravio Matija Cvek je fascinantno. On je ne samo dobar izvođač nego i dobar autor. Ima i dosta njih koji zapnu samo na jednoj platformi. Recimo, neki rade samo za Spotify, drugi za YouTube. Rijetki su ti koji imaju dovoljno iskustva da objedine sve - i radio i koncerte i društvene mreže. Za to treba mali pomak iskustva i iskusnijih producenata. Stvarno se ne bojim, ima ih u cijeloj Hrvatskoj.
A i vaši sinovi su jako talentirani?
Malo mi je reći da su moji sinovi čudo. Marko je zaslužan za produkciju grupe Detour na Dori, puno mi je pomogao oko Đane, a on je radio i sa Splittersima. Srećom da je odrastao u takvoj atmosferi, pa je uspio pokupiti psihologiju odnosa izvođača i producenta koju sam učio od Đorđa Novkovića i Tončija Huljića, radio s nekim od najvećih pjevača svih vremena s ovih prostora. Radio sam na tri Oliverova albuma, dva abuma Miše Kovača, Zlatka Pejakovića na osam, Žeru na devet, Terezu Kesoviju, Kemala Montena, Severinu ... Od svakog od njih sam nešto naučio, a Marko je to pokupio od mene i zatim otišao u Abbey Road i od najboljih naučio kako raditi produkciju.
Je li vam onda sad lakše raditi glazbu nego prije, u vrijeme analogije?
I da i ne. Svima je sve dostupno, a onda ljudi pretjeruju i nikad nisu zadovoljni. Pjesma je uvijek pjesma i ne treba koristiti sve na svemu. Pjesmu možeš napraviti na kompjuteru, ali je moraš znati odsvirati na gitari. Sve velike hitove možeš odsvirati na gitari.