Britanski glazbenik Chris Rea: Zagreb me očarao na prvi pogled

“Obožavam turneje. One obuhvaćaju ono što volim – svirku i odsjedanje u lijepim hotelima. Što tome nedostaje?”, rekao je britanski glazbenik Chris Rea lani prije no što je krenuo na europsku turneju Santo Spirito u sklopu koje danas nastupa i u Zagrebu u Boćarskom domu. Time je glazbenik, koji se prije 18 godina nakon što je obolio od raka gušterače doslovno suočio sa smrću, možda htio umiriti liječnika koji mu je savjetovao da naporan raspored turneje, treba održati 43 koncerta, ne pogoduje njegovu krhkom zdravstvenom stanju.

Pobijedio smrt

No, ustrajni Rea koji je preživjevši bolest stekao sasvim novu percepciju života, ne odustaje ni od čega, pa nije ni od ove turneje, a posebno se veseli povratku u Zagreb u kojem je nastupio prije tri godine.

– Zagreb mi se svidio na prvu. U njemu sam 2008. proveo tri dana i iskoristio ih za posjete muzejima, restoranima s nacionalnom kuhinjom, koja me osvojila baš kao i srdačni ljudi s kojima sam se družio. A hotel Esplanada, u kojem sam tada odsjeo nešto je posebno. Osjećao sam se jako ugodno i obećao si da ću se vratiti – ispričao nam je Rea uoči večerašnjega koncerta. I svoje obećanje je održao. U Zagreb stiže danas u 14 sati privatnim avionom, a dovodi i suprugu Joan, srednjoškolsku ljubav, u koju se na prvi pogled zaljubio 1965. godine. Najavljen je i dolazak njihove starije kćeri 28-godišnje Josephine kojoj je posvećen istoimeni Chrisov hit iz 80-ih. A upravo je ona na neki način zaslužna i za studijski album Santo Spirito Blues, koji smo čekali godinama.

– Moja kći Josephine studira kiparstvo u Firenci, a supruga, mlađa kći 22-godišnja Julia i ja često je posjećujemo. Upravo za tih posjeta Firenci navrle su mi ideje za glazbu i riječi pjesama na ovom albumu. Taj grad nadahnuo me ljepotom, a posebnu inspiraciju dobio sam u crkvi Santo Spirito iz 13. stoljeća. Nakon povratka iz Italije u Englesku u roku od dva mjeseca počeo sam snimati album – ispričao je Chris.

Rea je popularnost stekao 1978. godine hitom “Fool (If You Think It’s Over)”. Uslijedili su još veći “Road to Hell”, “On The Beach”, “Driving Home for Christmas”... No, sve se to zamalo nije dogodilo jer je glazbenik irsko-talijanskih korijena rođen prije 60 godina u Middlesbroughu, gotovo postao sladoledar, a ozbiljnije svirati gitaru počeo je tek kao 20-godišnjak.

– Moj je djed iz Italije u Englesku došao početkom 1900. godine. A moj otac Camillo kao mladić naselio se u Newcastleu i pokrenuo biznis sa sladoledom, koji se u našoj obitelji godinama proizvodio. Bio je najbolji, a njegova je tajna u svježim sastojcima. Kao mladić i ja sam radio u očevoj tvornici sladoleda i pomagao u slastičarnici, ali i slušao glazbu i posjećivao prodavaonicu koja je uvozila ploče iz Amerike i zaljubio se u blues. Bio sam tinejdžer kad mi je otac kupio prvu gitaru na kojoj sam lagano počeo svirati – kaže Chris, koji je od oca naslijedio i strast prema brzoj vožnji i utrkama, o čemu kaže:

Zaljubljen u ferrari

– Nikad nisam postao profesionalni vozač utrka, ali natjecao sam se u amaterskim utrkama što je bio fantastičan osjećaj. Obožavatelj sam ferrarija, najdraži mi je moj ferrari dino 246, ali danas ga slabo vozim. Jedan mi je od najtužnijih događaja bila pogibija vozača formule 1 Ayrtona Senne. Njemu sam posvetio i svoju pjesmu “Saudade”.

Radoholičar koji piše i sklada apsolutno svaki dan i oslikava omote svojih albuma, iz Zagreba već sutra odlazi u Beč. Od organizatora nije tražio ništa osim prostora, koji će urediti njegovi dizajneri, koje dovodi sa sobom, a čak nije zahtijevao ni posebnu garderobu, nego je dijeli s članovima benda. Oprema za pozornicu stigla je u šest kamiona.