Socijalna bajka o hrvatskoj svakodnevici... riječ je o filmu "Horvatovi" redatelja Arsena Oremovića i žanrovski punom pogotku za jučerašnje otvorenje 24. Dana hrvatskog filma u zagrebačkom Kinu Europa. I svidio se publici, a kako i ne bi kad se većina u njemu prepoznala, a ponešto o toj tipičnoj hrvatskoj priči ispričala nam je njegova glavna zvijezda, Bojan Navojec.
Socijalna bajka "na naški"
– Glumim dotičnog gospodina Horvata koji se našao u nezavidnoj financijskoj situaciji. Ima prekrasnu ženu i troje prekrasne djece, posao i plaću koja mu je taman nedovoljna za ispunjenje bilo koje potrebe, a kamoli sna. U filmu je uhvaćen pri podizanju svoje plaće kad... Nemojmo otkriti sve! Dakle, socijalna tematika, a koliko je i bajka, vidjet ćete sami.
Bajke imaju sretan završetak... Znači li to da će i hrvatska svakodnevica kojom se film bavi, prema vašoj procjeni, imati idiličan epilog?
– Za taj odgovor trebalo bi se obratiti ili Vidovitom Milanu ili ljudima u crnom iz MMF-a, netko od njih to bi trebao znati. Sve što ja mogu reći je da, evo, sunce sja i s aspekta vremena očekuje nas blistava budućnost jer dolazi ljeto. Druge prognoze ne bih se usudio davati.
Horvat je predstavnik tipičnih Hrvata. Koje su to karakteristike koje nas krase?
– Možda smo pomalo tvrdoglavi, na trenutke ne baš najradišniji u svojim strukama, ali o svim ostalim strukama sve znamo puno bolje od stručnjaka iz tog područja. Skloni smo nekoj mitomaniji jer kao da se nerado susrećemo s problemima i njihovim rješenjima, radije izmišljamo druge kojima anesteziramo one koji nas stvarno muče. Naš mentalitet dosta dobro opisuje pjesma koju Pero i njegova družina odmetnika od zadruge koja se zove Sloga pjevaju u trenucima dok drugi otkopavaju vlak iz snijega, a kaže: "Dok je mesa i bombona, ne idemo iz vagona, haj, haj, haj, neka radi tko je lud, haj, haj, haj, što nam mogu snijeg i stud". Iako, sve navedeno samo smo možda i samo pomalo jer, s druge strane, ti isti tipični Hrvati, kada odu u inozemstvo, obično su jako hvaljeni u svim segmentima rada i postojanja.
Kada ćete se vi odseliti u inozemstvo?
– Snimao sam u Danskoj, BiH, Srbiji... ali najosnovniji je glumčev alat jezik koji je i odraz mentaliteta, a svoje odlaske u inozemstvo doživljavam samo kao izlete. Za odlazak bih trebalo donijeti krucijalne životne odluke za koje trenutačno nisam.
Vratimo se filmu... Kakav je Oremović bio redatelj?
– Pročitavši scenarij nastao po djelu Ante Tomića koji mi je Arsen poslao, trenutačno sam poželio biti dio te priče, a zaintrigirao me i njegov pokušaj da se poslije dokumentarnog okuša i u režiranju igranog filma. Znam da je pun životnog iskustva, što se filma tiče i onog teorijskog, no što se redateljskog iskustva tiče, on je na počecima, a ja uvijek mislim da "mladima" treba pomoći pa makar oni bili i u srednjim godinama. Na setu je bio izvrstan, odgovoran, pažljiv...
Suprugu vam u filmu igra glumica Ana Majhenić, Arsenova životna partnerica. Je li to izazvalo neku vrstu napetosti na setu?
– S obzirom na moju korpulenciju, kod mene napetosti uvijek ima, ali one trikotažne naravi. A situacija s Anom... Ma ne, to je posao i situacija koja mi se događa već drugi put. Naime, u filmu Antonija Nuića "Život je truba" ženio sam se redateljevom djevojkom Ivom Babić, a ovaj put redateljeva mi je djevojka supruga. Uglavnom, nekad sam mislio da redatelji u glavnim glumcima vide alter ego, a ova dva slučaja navode me na misao da redatelji u meni vide halter ego.
Vaš šest godina stariji brat Goran Navojec "odgovoran" je za to što niste postali liječnik, pravnik ili Elliott iz "E.T.-ja"... nego, poput njega, glumac. Kako se slažete na setu?
– Glumili smo skupa u filmovima "Parada", "Atomski zdesna"... a na setu smo elementarna nepogoda. Dio ekipe nosi pancirke. Poslušniji je onaj koji se za ulogu manje pripremio, a dobro pripremljeni je neposlušan. Kao što vrijedi i u životu. Uglavnom, zajedno imamo blizu sto godina i preboljeli smo sve dječje bolesti.
Vaša trogodišnja kći Luča s majkom, srpskom glumicom Hristinom Popović, živi u Beogradu. Pokazuje li glumački talent?
– Super je... Predivna. Na relaciji je simo i tamo i, kada je ovdje, govori "doma u Zagrebu", a kada je tamo, govori "doma u Beogradu". Glumački svijet jako joj je zanimljiv, a za to gdje će pronaći sebe, ima jako puno vremena za traženje i odlučivanje.
>>Bojan Navojec mi je priznao da je cijeli život čekao da glumi majku