Buntovnom rokeru srce je slomila jedna divna crna žena

Iako dolazi iz glazbene, slavonske obitelji, prve pjesme koje je Krunoslav Kićo Slabinac kao dijete naučio bile su dvije – dalmatinske. Bio je bolestan i preko Crvenog križa išao je na more, a naučeno je pjevao već u vlaku za Split. Potkraj osnovne škole zavolio je rock’n’roll, koji je tada bio avangarda,

– Bio sam možda i prvi roker na ovim prostorima. Pjevao sam s puno žara, ljubavi, a zbog toga su me ružno gledali u školi, omladinskim organizacijama. Jednom su mi namjerno mašinom prošli sredinom glave, a ostalo, da ne izgledam kao cirkusant, morao sam ošišati na nulericu. Eto, to je tada bila nagrada za sviranje rock’n’rolla – prisjeća se Kićo.

Prve su ploče iz Amerike stizale susjedu, a Kićo bi kod njega slušao glazbu, skidao i vježbao pjesme. Već u gimnaziji postao je profesionalni glazbenik. Mama ga je u svemu podržavala, a tata često spominjao “sigurne poslove”.

– Mama me je i upisala u srednju muzičku, a otac to nije htio. “Nećeš ti biti svirač, do tri, četiri ujutro pjevati s pijancima po lokalima i ujutro dolaziti doma. Neće tebe pijanoga jutrom izbacivati iz lokala”, govorio je. Znao je i što je opereta i kazalište, ali nije vjerovao tim visokim rejtinzima klasične glazbe. Uostalom, kako je i mogao vjerovati da će mu sin od toga moći živjeti kad je jedan od prvaka osječke operete nedjeljom išao brijati stare mušterije da zaradi još jednu plaću i preživi? – prisjeća se.

Nepunih deset godina poslije postao je kralj pop glazbe. Njegove su se ploče prodavale u dijamantnim, zlatnim i srebrnim tiražama, a 70-ih je prodao tri milijuna ploča. Nije mu smetalo što je “The Sun” naslovnicu njegova božićnog CD-a proglasio najgorom na svijetu, jer na toj istoj top listi kao najgori božićni album bio je album Eltona Johna, a najgora božićna pjesma Madonne. Kićin se božićni CD prodao u vrtoglavih pola milijuna, što je najveća tiraža ikada, u povijesti naše glazbe. “Plavuša”, “Te tri slatke riječi”, “Zbog jedne divne crne žene” već 40 godina se vrte po radio postajama, a svaka ta pjesma ima svoju priču.

– U New Yorku sam upoznao prekrasnu ženu, podrijetlom Hercegovku. Sjedila je u Cadillacu, sa šalom oko vrata. Bila je to ljubav na prvi pogled. Imao sam velike planove, čak sam i apartman kupio u Astoriji. Znala je da je “Zbog jedne divne crne žene” njoj napisana. Na koncertima bih je posjeo u prvi red, stao ispred nje i pjevao samo njoj. Toliko sam bio opčinjen. Vjerovao sam da će trajati vječno. Pokazalo se da nije mislila doći ovamo, a nisam ni ja mogao ostati tamo. Našla je drugog i ostavila me. Mislila je da će me samo tako preboljeti, no čuo sam da do danas nije. Veza je s moje strane bila poštena i iskrena. Kad smo se rastajali, rekao sam: “Odlazim mirne savjesti, a bojim se da ti od svoje nećeš pobjeći do groba” – govori Kićo koju je sreću danas našao u dugogodišnjoj stabilnoj vezi s drugom ženom.

Kao kralj ondašnje hrvatske estrade mnogima je bio trn u oku. Posebno se to odnosila na tada nedodirljivog Đorđa Marjanovića koji je u Kići i Vici Vukovu vidio glavne suparnike.

– Sudjelovao sam na “Kupu pjevača”, pjevali smo po gradovima, a publika glasovala. Došli su mi novinari i rekli: “Upravo idemo s konferencije za novinare. Pobijedili ste”. Potvrdili su to i organizatori. No, kad sam ujutro došao po nagradu, doznao sam da sam drugi. Bio sam slomljen. Rekli su mi da je nekoliko tisuća glasova kasnilo iz Beograda. Ako je to točno, tražit ću zadovoljštinu na sudu, rekao sam, no Đorđe me pretekao i tužio me zbog ‘klevete’. Kako su se Vice Vukov i Đorđe tada svađali, list Studio izašao je s naslovnicom “I Kićo protiv Đorđa”. Ugledne beogradske novine pisale su “Krenuo putem slave, završio na sudu”. To je trebao biti kraj moje karijere – govori Kićo.

Do preokreta je došlo jer je Đorđe, u vrijeme kad se forsiralo bratstvo i jedinstvo, odustao od tužbe.

– Zadnji put razgovarali smo u toaletu na sudu. Rekao sam mu: “Od ovog nikakve koristi, postigao si cilj, ocrnio me. Što još hoćeš? Samo tjeraj dalje, na kraju će ispasti da baš ti i ja rušimo bratstvo i jedinstvo!” – prisjeća se.

Đorđe ga nije uspio skinuti s trona, ali Zdravko Čolić jest.

– Moj otac je tada rekao: “Kruno, nećeš daleko kad ne pjevaš ‘Druže Tito mi ti se kunemo’”. Želio sam pjevati ljubavne pjesme, zabavnu glazbu i rock’n’roll, drugo me nije zanimalo.

Ipak, po direktivi Jugotona na njegov je album uvrštena jedna takva pjesma – “Vraćam se tebi, Jugo”. Sam naziv upućivao je na jugoslavensku konotaciju iako, priča Slabinac, tekst nije imao veze s time.

– Emigraciji me zbog te pjesme obojila crveno i govorila da veličam Jugoslaviju, a doma su sarajevski mediji pisali da sam zabavljač ustaške emigracije. Kad je došlo vrijeme da se pjevači eksponiraju po direktivi, minorizirali su me i skinuli s trona – govori Kićo koji unatoč svemu traje 50 godina.

I sada mnogi smatraju da je najkompletniji zabavljač današnjice.

1962. Dinamiti

– Nakon bendova Tornado i Kon Tiki, osnovao sam Dinamite. Pobjeđivali smo na svim gitarijadama, svirali po njemačkim klubovima gdje smo izvodili pjesme Rolling Stonesa i Kinksa. Nakon što sam napustio Dinamite, promijenila se gotovo cijela postava, a kao vokal je došao Dado Topić.

1971. Eurosong

S pjesmom “Tvoj dječak je tužan” osvojio sam 14. mjesto. Nakon toga uslijedile su velike turneje po Rusiji, od Baltičkog do Japanskog mora. Gostovao sam na TV, punio stadione, 35 tisuća ljudi bilo je u Armeniji. Paralelno sa zabavnom glazbom pjevao sam i izvornu, slavonsku glazbu jer nije zaslužila da bude na margini glazbenih zbivanja. Svu svoju popularnost stavio sam u službu slavonske pjesme i tamburice, prilagodio je estradi, i kao zabavljač i kao pjevač.

1983. Božićne pjesme

Te sam godine objavio prvi album božićnih pjesama za Hrvatsku bratsku zajednicu u SAD-u. Mislio sam da je time završila moja karijera, da u bivšoj državi više neću moći pjevati. Dogodilo se suprotno, megapopularnost kod ljudi. Ondašnja televizija malo je popustila pa sam dobio vlastiti show program, emisiju “Dobra večer”. Skandinavska televizija sve ih je otkupila. Bio je presedan da smo tada išta od domaćeg programa prodali vani, ali i dokaz da sam već onda bio na europskoj razini. I danas mislim da sam bio 10 godina ispred svih. Tražit ću da se reprizira.

1990. Stvaranje Hrvatske

Vraćao sam se vlakom 1969. godine sa Splitskog festivala u Zagreb, a u kupeu je sjedio gospodin koji se predstavio kao Franjo. Pričali smo cijelu noć, kritizirao sam politiku, sistem, svašta mu govorio. Kad smo se u Zagrebu rastajali, rekao mi je: “Vi ste krasan mladić, ali pazite što pred kime govorite”. Nisam imao pojma da je on general Tuđman. Da me je tad prijavio, dobro bih robijao. Kad se 1990. na Trgu Francuske republike penjao na binu, rekao je: “Mi se znamo, sjetite se vlaka iz Splita”. Nakon toga dvaput sam odbio njegov poziv u politiku. Na treći sam ušao u Sabor.