Burak Özçivit: Ljubav može biti itekako opasna

Miljenika televizijske publike, turskoga glumca Buraka Özçivita, kojeg publika pamti po ulozi Bali-bega u čuvenoj povijesnoj drami “Sulejman Veličanstveni”, ponovno imamo prilike gledati na Novoj TV, u turskoj uspješnici “Bit ćeš moja”. To su jedva dočekale brojne obožavateljice, koje je Burak osvojio šarmom vječitog dječaka uglađenih manira, skromnošću netipičnom za velike zvijezde te markantnim izgledom koji mu je pomogao u glumačkim počecima. Osim brojnim projektima na kojima radi, Burak je trenutačno zauzet pripremama za vjenčanje potkraj lipnja, kada će sudbonosno “da” izreći dugogodišnjoj djevojci, tursko-njemačkoj glumici Fahriye Evcen. Iako se par trudi detalje slavlja sačuvati od radoznalih obožavatelja, mediji sa svih strana pokušavaju čitateljima predstaviti glamurozan događaj koji će se održati na obali Bospora. Burak, koji u slobodno vrijeme voli pisati priče, isprva je isticao kako će to biti skromna proslava, no sve je izglednije da će vjenčanje fatalnoga glumca, koji je imao teško djetinjstvo i živio vrlo skromno, održati u jednoj od najskupljih palača u Turskoj.

Danas ste jedan od najbogatijih glumaca u Turskoj, no vaše djetinjstvo nije bilo nimalo lako.
Ne sramim se što sam odrastao u siromašnoj obitelji. Moji su roditelji jedva spajali kraj s krajem. Otac je radio u zalagaonici na jugoistoku Turske, ali toga se nikad nisam sramio. Podrijetlo me je naučilo da uvijek treba biti skroman. Novac je prolazan i nikome ne jamči sreću.

Tko je prvi otkrio vaš talent?
Tata je bez mog znanja poslao moje fotografije na “Best Model”. Međutim, žiri ih je bacio u smeće. Organizatori su ih u zadnjem trenutku opazili, fotografije su izvađene iz smeća i sudjelovao sam u natjecanju. Ostalo je poznato.

Je li vam se život zbog toga promijenio?
Ne prihvaćam tvrdnju da mi se život promijenio. Tko bi mogao što učiniti bez moje motivacije i energije?

U slobodno vrijeme volite pisati priče?
Da, istina je, ali kako mi je glava pretrpana, već godinu dana taj mi je posao sa strane. S vremenom se upustiš u neke potrage i pronađeš što je ispravno. Na primjer, najvažnija stvar koju sam naučio u vezi s produkcijom jest ta koji će se projekt ostvariti. Nekad na to treba gledati matematički. Zato puštam neke priče da čekaju.

Pišete li i scenarije za serije?
Ne, serije su jako težak posao. Svaka čast scenaristima. Ne znam kako uklanjaju taj pritisak i psihologiju. Nikad ne bih mogao raditi što oni rade.

Strastveni ste navijač nogometnog kluba Fenerbahçe?
Istina je, zagriženi sam navijač toga kluba, ali više ne idem na utakmice niti ih gledam. Prestao sam s tim. Udaljio sam se. Prije nisam propuštao nijednu utakmicu. Još volim igrati nogomet, ali jako mi je teško gledati utakmicu ili otići na stadion.

Jeste li na utakmice prestali ići zbog pretrpana rasporeda?
Ne, drugi je razlog za to. Iako sam ove godine uzeo pretplatu, uspio sam otići na samo jednu utakmicu, i to sa svojom voljenom Fahriye. Ljudi su se s mobitelima u rukama okrenuli i slikali nas umjesto da gledaju utakmicu. Nismo mogli pošteno vidjeti teren i pratiti utakmicu. Nakon toga više nisam išao.

Sjećate li se prve utakmice na kojoj ste bili?

Imao sam šest godina. Ujak me odveo, ali maglovito se sjećam tih trenutaka. Bio sam fanatični obožavatelj turskog nogometaša Rıdvana Dilmena. Svi zidovi moje sobe bili su puni njegovih slika i naljepnica.

Vratimo se sa zelenih terena na bijelo platno. Svojevremeno ste se okušali i u hororu “Napast”?
To su sve stvari koje sam radio kad sam se tek probio na tržište. Šalim se, ali stvarno sam se znao preplašiti na snimanju tog filma. Tko zna, možda bih opet mogao glumiti u takvom filmskom žanru.

Nosili ste hamajliju za vrijeme snimanja istoimenog filma?
To nema veze s filmom, ne skidam je s vrata ni za vrijeme snimanja sadašnje serije.

Je li to zato što se bojite da će vas netko ureći?
Zapravo nastojim ne vjerovati u uroke, ali ne ide. Valjda mi tri sata na dan prođu u zijevanju.

Jedan ste od omiljenih glumaca ženske publike, smatrate li se privlačnim i izazovnim?

Ne, nikad ne govorim takve stvari. Imam toliko problema u vezi sa sobom da vam ne mogu objasniti.

Što vam se najviše sviđa na vlastitom tijelu?
Oči mi nisu loše. I trepavice pridonose znakovitim pogledima.

Zumira li vam zato redatelj serije “Bit ćeš moja” neprestano oči?
Još dok se razgovaralo o projektu, redatelj je rekao da će se “Bit ćeš moja” temeljiti u potpunosti na crnim očima i da će to biti posebnost serije. Zbog toga uvijek tako snima izbliza.

Imate obožavatelje diljem svijeta, često spominjete posjet Beču. Što se to tamo dogodilo?
Zapravo je to vrlo zanimljiva priča. Otišao sam s Fahriye u Beč na dan i pol proslaviti Novu godinu. Na Instagramu sam podijelio fotografiju ondje snimljenu. Otišli smo prošetati i zabaviti se, a nakon toga vratili smo se u hotel kako bismo stigli na avion. Kad ono, u predvorju hotela čeka nas dvadesetak osoba. Okrenuli smo se kako bismo pobjegli u restoran, no i tamo nas je čekao 20-30 ljudi.

Kako se nakon toga situacija razvijala?
Započeo je metež i uz naguravanje jedva smo se probili do lifta. Svi su se pokušali popeti za nama, ali, jasno, upravitelji hotela nisu im dopustili. Hotelski su nas zaposlenici posve blijede od straha zaključali u neku sobu i stalno ponavljali kako se kod njih ne događaju takve stvari. To je mnoštvo samo raslo i raslo i dosegnulo 700-800 osoba.

Koliko je bilo potrebno da se situacija smiri?
Čekali smo u sobi oko sat vremena. U Beču, u kojem su čak i u novogodišnjoj noći na ulici četiri policajca, zbog nas su doslovce formirane specijalne snage. Stampedo je obuzdalo tek 65 policajaca u 11 vozila. Kad čujete zvuk sirene, mislite da se dogodilo nešto strašno. Policija nam je pokucala na vrata hotelske sobe, uvela nas u vozilo. Tek smo tako mogli otići do aerodroma.

Znači, išli ste do aerodroma u pratnji policije?
Naravno. Kad je policajac u autu pitao tko smo mi i kako to da smo tako poznati u Austriji, odgovorio sam: “Iskreno, ni ja nisam očekivao toliko.” Kad su počeli govoriti da se ne brinemo, da smo sad na sigurnom, i ja sam pomislio da se dogodilo nešto loše. Međutim, ljudi nisu bili naviknuti na takve situacije. Sulejman je stigao do vrata Beča, ali čini se da smo ga mi pokorili.

Povod svemu bila je jedna fotografija?
Baš tako. Svi koji su čuli da smo u Beču došli su.

U dugogodišnjoj ste vezi s kolegicom Fahriye Evcen. Kakvi ste kada ste zaljubljeni?
Kada mi je do nečega stalo, bili to posao ili obitelj, uvijek sam posvećen tomu. Biti zaljubljen nešto je dragocjeno, nešto što utječe na sve vidove života. No jednostavno se ne možeš zaljubljivati cijelo vrijeme. To se dogodi u sekundi, baš kao što se zapali plamen. Ali kao i svijeća – zna izgorjeti.

Jednom ste izjavili da se nikada nećete oženiti, čini se da ste promijenili mišljenje?
Naučio sam biti oprezan u vezama jer ljubav može biti itekako opasna. Treba mi vremena da se opustim i prepustim osjećajima, ali kad se uvjerim da pokraj sebe imam pravu ženu, sav joj se predajem. Fahriye i ja se volimo i to je najvažnije. Brak ne doživljavam kao mjerilo ozbiljnosti veze, ali siguran sam da želim provesti s njom ostatak svoga života.