Čast je biti dio Večernjakove ruže

Nevena Rendeli Vejzović i Duško Ćurlić već su tradicionalno voditelji, domaćini dodjele nagrade Večernjakove ruže, pa će tako biti i večeras u Hrvatskom narodnom kazalištu u Zagrebu, što će se uživo prenositi na HRT 2 u 20 sati. Ni Duško, a ni Nevena  ne kriju kako im taj zadatak, osim što ih neizmjerno veseli, uvijek predstavlja i velik izazov te im je zadovoljstvo biti dijelom događaja u kojem gledatelji nagrađuju njihove kolege za rad. I dok se Duško nakon nekoliko mjeseci izbivanja vratio na male ekrane novim showom “A-strana”, koji je već nakon prve emisije dobio odlične reakcije publike i postigao veliku gledanost, Nevena iščekuje kraj travnja kada završava njezina emisija “#volimnedjelju” te kada će se u potpunosti posvetiti pripremama za majčinstvo.
oditeljica i urednica na HTV-u sa suprugom Makom Vejzovićem čeka blizanke, a iako je već zakoračila u drugu polovicu trudnoće i priznaje da joj je teže nego što je očekivala, ipak i dalje radi. Osim svoje emisije #volimnedjelju, već je tradicionalno i voditeljica dodjele Večernjakove ruže. Kaže da se veseli svim nagradama kao da su njezine, ali je najviše, naravno, raduju njezine, koje joj stižu u srpnju.

Nevena: Majka mi je uzor u svemu

Nedavno ste otkrili da čekate blizanke, koja je bila vaša prva reakcija kad ste saznali da vam u obitelj stižu dvije djevojčice?

Tata je bio oduševljen, a moja je reakcija bila: može li ovaj svijet podnijeti još dvije Nevene... Šalim se, naravno, presretna sam na svakom ultrazvuku kad mi kažu da je sve u redu, pa je tako bilo i tad.

Pretpostavljam da se dobro osjećate kad još uvijek radite. Je li vam sada već teško, kada se namjeravate povući i posvetiti samo sebi i pripremama za majčinstvo?

Teže je nego što sam očekivala, ali, opet, prvi put sam trudna, pa nisam ni znala što očekivati. Imam odličan tim s kojim radim na emisiji, pa je sve lakše. S obzirom na to da sam dugo planirala trudnoću, vijest me oduševila, ali ja vam nisam jedna od onih žena koja misli da je uloga majke jedina koju žena treba imati, pa u skladu s tim dok mogu obavljam i sve druge uloge u svom životu. Projekt #volimnedjelju tako je dobro zaživio, a otpočetka je planiran do 30. travnja, pa se nadam da ću i ja dotad izdržati.

Voditeljica ste na dodjeli Večernjakove ruže. Što mislite o toj nagradi?

Mislim da mi je ovo treća ili četvrta Ruža i jako sam ponosna na to što sam baš ja voditeljica takve prestižne strukovne nagrade. Veselim se svim kolegama i njihovim nagradama kao da su moje.

Kako se pripremate za roditeljstvo, čitate li stručnu literaturu, razgovarate li s prijateljicama koje su već majke, s mamom? Što vas najviše zanima?

Možda nisam tipična trudnica jer ne gutam sve knjige i informacije, slušam liječnika i držim se njegovih uputa i to je zapravo to. Pomaže i što je mama medicinska sestra, ali ona kao buduća baka više paničari od mene. U posljednje vrijeme pazim na prehranu jer sam dobila dosta kilograma u prvih pet mjeseci, ali iskreno, ne opterećujem se time, važno mi je da moje curice dobivaju sve što im je potrebno.

Imate li već imena za svoje djevojčice?

Imam jedno, drugo ime čeka tatin izbor.

Razgovarate li sa suprugom o odgoju kćeri? Čega se najviše pribojavate, a čemu najviše veselite?

Kad smo saznali da ćemo dobiti blizance, suprug je u strahu počeo guglati sve vezano za odgoj blizanaca, iako on već ima dvoje djece. Pretpostavljam da nije isto odgajati jedno ili dvoje djece odjedanput, ali snaći ćemo se. Nismo ni prvi ni zadnji roditelji na svijetu.

Kako vas suprug tretira kao trudnicu?

Mene moj suprug i inače tretira kao kraljicu, jer ja to zaslužujem, ha-ha, a otkad sam trudna, najviše se brine o tome što i kad jedem. On kuha u našoj maloj obitelji.

Čega ste se odrekli u trudnoći, a bez čega ne možete zamisliti dan? Koje su vaše trudničke želje?

Odrekla sam se trčanja, i to od prvog dana, s obzirom na to da je blizanačka trudnoća visoko rizična, ali se nisam odrekla umjerenog vježbanja i istezanja. Nemam specijalnih želja, osim što se trudim ne gubiti živce više tako lako.

Koji je najveći izazov buduće majke? Kakva biste majka voljeli biti?

Najbolja. Voljela bih biti majka kakva je bila moja majka, možda malo manje požrtvovna. Ali, kažem, stvarno ne mislim da je jedina uloga žene u današnjem svijetu biti majka. Možda je to najzahtjevnija i najodgovornija uloga, ali svojim primjerom pokušat ću im pokazati kako da postanu samostalne i samosvjesne žene.

Kakva je vaša majka? Što biste njezino primijenili u odgoju svoje djece, a što ćete pokušati raditi drukčije?

Ha-ha, kao da ste znali da je moja mama uzor u svemu. Najvažnija stvar koju me naučila jest da budem samostalna i financijski neovisna. Uvijek mi je govorila da je obrazovanje najvažnije i da se moram brinuti sama za sebe, bez ovisnosti o partneru ili njima. Dosad se to pokazalo kao najbolji savjet. Ne mogu se zamisliti kao netko tko ne radi i tko se prepusti drugima na brigu, iako poštujem i takav ženski izbor, ali on sa sobom nosi i posljedice.

Jeste li zadovoljni svojom emisijom #volim nedjelju? Sad je već prošlo dosta vremena, kakve su reakcije?

Jako sam zadovoljna, iza nas je sedma emisija, a već nakon treće postigli smo zavidne rezultate gledanosti i reakcije publike. Gosti nam oduševljeni dolaze i drago mi je što možemo birati. Bilo bi super kad bi se projekt nastavio sljedeće zime.

Radite li već poslovne planove za budućnost ili ćete se uskoro isključiti i posvetiti isključivo novom razdoblju u životu?

Radim još mjesec dana, a onda u prvi plan dolaze curice. Dokad? Tko zna, bilo bi krasno ostati s njima tri godine doma, ali bojim se da će to s obzirom na rodiljne naknade biti financijski nemoguće.

Duško: Moje kćeri su čudo

Tijekom prijašnjih godina navikli smo se gledati vas u udarnim show programima na HTV-u. No čini nam se kao da ste na neko vrijeme nestali iz programske sheme. Gdje ste bili u posljednje vrijeme i što ste sve radili?

Nitko nije pretplaćen na udarne termine, pa tako ni ja. Volim ovaj posao, u njemu iskreno uživam i trudim se dati ono bolje od sebe. Jednostavno do “A-strane” nije bilo emisija i projekata u kojima bi me angažirali, iako apsolutno poštujem svaki termin i svaku emisiju koja je nastala na trudu i želji, a ne putem kojekakvih veza. Kao slobodnjak, u to sam vrijeme sinkronizirao reklame, vodio neka manja događanja, puno čitao... posvetio se nekim drugim stvarima.

Novi zabavno-glazbeni show “A-strana” počeo je prošli tjedan, a vama je povjerena voditeljska palica. Otkrijte nam nešto više o showu.

Ideja za ovakvu vrstu showa rađala se neko vrijeme u skupini televizijskih profesionalaca. Bila je želja ponovno dokazati da se može napraviti veliki show u našoj produkciji, da se publika podsjeti na mnoge pjesme s A-strane koje i danas žive, čije tekstove i melodije dobro znamo te koje u svakome od nas bude razne asocijacije na neke ljude, vrijeme... Mladi ljudi, upoznali ste ih kao natjecatelje u “Voiceu”, donose ih u malo drukčijim interpretacijama, a s njima dolazi i neka nova energija. Moram reći da zaista možemo biti ponosni na hrvatsku glazbu, autore i prije svega ljude koji su ih iznijeli. Mislim na pjevače i pjevačice. Gosti kao Aki, Gobac, Pero Galić, Oliver, Josipa Lisac, Zore Kondža donose dimenziju više svojim nastupima u emisiji. Vidjet ćete i sami, mislim da je ta sinergija nešto zbilja posebno. I najvažnije, nitko se ne natječe, nitko nikoga ne ocjenjuje i nitko ne mora ići ispod razine dobrog ukusa radi gledanosti. Osjeti se ta dobra atmosfera na snimanjima, nadam se da će gledatelji to prepoznati.

Tko bira pjesme za show i imate li možda nekih uredničkih ovlasti?

Osim voditeljskih, nemam drugih ovlasti jer sam koncentriran na trenutke razgovora i vođenje showa. Imam odličnu scenarističku pripremu i vrhunske goste s ogromnim iskustvom, pa pomalo i improviziramo. Pjesme se biraju ovisno o temi emisije. Prva je bila o frontmanima bandova koji traju dugi niz godina, druga je o ljudima koji imaju posebne glasove i ono nešto što ih već desetljećima drži na vrhu, čiji su koncerti i danas puni, koji i nakon svih tih godina donose zaista poseban doživljaj na scenu. Nikša Bratoš okupio je odlične glazbenike u bendu koji uživo izvodi stvari, sjajna je energija među njima, i to se itekako osjeti.

Zanimljivo je da vas gledatelji uvijek povezuju s Barbarom Kolar kao suvoditeljicom, no ovaj put nakon dugo godina radite s muškim suvoditeljem. Jeste li kliknuli s Ivanom Vukušićem?

Barbara je zaista posebna i kao voditeljica i kao osoba. Nadam se da će biti prilike da ponovno zajedno radimo. Fali mi to, a vjerujem da ona jako fali i gledateljima. Nedavno smo vodili “Ponos Hrvatske” i zaista ne moramo ništa reći, samo se pogledom ili pokretom razumijemo na sceni. Ivan je odličan i ima šansu napraviti još čudo toga, a u ovom tandemu on je ona B-strana, ha-ha, društvenih mreža i novih komunikacijskih kanala. Voditelj je to koji dolazi, odrastao je uz radio i na radiju, već je godinama u raznim emisijama na televiziji i donosi ono novo i drukčije. Bez obzira na razliku u godinama, interesi su nam slični i zbilja smo scenski kliknuli i mislim da je ta generacijska razlika upravo dobar prostor koji nastojimo iskoristiti u emisiji. Osim toga, obojica volimo radio, tenis, glazbu...

A ako se vi snalazite u modernim tehnologijama?

Snalazim se koliko mi je potrebno i koliko mislim da ima smisla. Apsolutno da nove tehnologije donose puno dobroga, ali donose i brzinu koja, pak, nosi površnost. Ne želim biti rob toga. I još uvijek mi je draže popiti kavu ili tulumariti s pravom ekipom, koju gledam u oči, nego sudjelovati u virtualnim druženjima. Iako, naravno da poštujem ljude koji u tome nalaze smisao i kojima je to njihov način.

Hoćete li i sami zapjevati u showu?

Jeste li sigurni da biste to htjeli slušati, ha-ha? Pjevao sam s Barbarom u “Zvijezde pjevaju” prije nekoliko godina i još me i danas pere trema od toga. Ako sam i na tren pomislio da možda imam malo sluha, nakon što na “A-stranu” dođu ovakvi gosti i puste glas, pitanje je hoću li više i pod tušem pjevati, ha-ha.

Mislite li da je ovaj show drukčiji od ostalih i očekujete li veliku gledanost?

Nadam se da će naći put do gledatelja, a ako još i zapjevaju u dobrom društvu ili padne kakav sentiš u nečijem dnevnom boravku za vrijeme emisije, mislim da smo pogodili. A što se gledanosti tiče, ipak mi se čini da je važnija granica ispod koje ne bi trebalo ići za koji postotak gledanosti više. Pitanje mjere i dobrog ukusa važno je, pogotovo ako ste javna televizija. Donosimo subotom navečer veliki dio najboljeg što domaća glazba ima, nadam se da će to biti dovoljno za nekoliko dobro provedenih večeri uz ekran. Prema atmosferi sa snimanja, mislim da smo pogodili.

Ponovno vam je povjerena čast da vodite Večernjakovu ružu, i to već treći put s Nevenom Rendeli. Veselite li se tom zadatku?

Veselim se, naravno. Zahvaljujući Večernjaku imamo nagradu za ovaj naš teško uhvatljiv i teško procjenjiv posao. A najvažnije je da publika, odnosno čitatelji biraju. S Nevenom sam dosta stvari vodio, ali Ruža je apsolutno jedan od događaja koji s guštom radite kad dobijete to povjerenje. Usput, čestitke svima nominiranima. Velika je stvar kad to što radiš netko i prepozna.

Sami nikada niste dobili Ružu, iako vas mnogi smatraju jednom od najomiljenijih TV osoba u Hrvatskoj?

Prošle godine bio sam nominiran u kategoriji TV osobe godine, zbog vođenja za mene posebne emisije “Maestro”, ali i “Krušaka i jabuka”. Čitatelji su odabrali Zorana Šprajca, a meni je bio gušt kao jedinom zabavnjaku biti nominiran s “ozbiljnima”, kolegicom Tatjanom Krajač, kolegama Matkovićem, Bagom i Šprajcom. Čudno mi je bilo sjediti u prvom redu, neprirodno, ha-ha. Inače Ružu je prije nekoliko godina dobila emisija “Ples sa zvijezdama”, koju smo vodili Barbara i ja.

Laska li vam činjenica da vas gledatelji jako simpatiziraju i stvara li vam to osjećaj obveze da i dalje radite na sebi – unatoč gotovo 25-godišnjem iskustvu?

Naravno da laska, lagao bih što god drugo da kažem. A radim na sebi ne samo zbog posla nego i zbog sebe. Obožavam čitati, veselim se kvalitetnim druženjima, čak i dobroj razmjeni mišljenja ili laganoj svađi, ako je bazirana na argumentima. A gledatelje nastojim poštovati. Gledatelji nisu neka tamo masa, nego su to ljudi oko nas, naši susjedi, prijatelji, slučajni prolaznici, poznanici, ali i oni koje nikada nećemo upoznati, koji imaju svoj stav i svoje radosti i tuge, koje muče isti problemi kao i nas s ove strane ekrana. Gledatelje moraš poštovati i kad im jesi i kad im nisi drag.

Kako gledate na svojih gotovo 25 godina na TV-u, možete li se prisjetiti svojih najvećih gafova i najvećih postignuća?

Ma bilo je svega. Tko radi taj i griješi. Bilo je bedastih situacija, pogotovo na počecima, bilo je promašaja, ali i pogodaka. Nema škole ili faksa za ovaj posao, sam otkrivaš svoje granice i pomičeš ih. Nekad uspiješ, nekad ne. Postoji volja, nešto talenta, puno rada i, naravno, faktor sreće da te netko prepozna i pruži ti šansu. Ja sam svoju dugo čekao, ali sam imao vremena i prostora učiti. Učim i danas. Trudim se opravdati to povjerenje bez obzira na to što iduće godine slavim 25 godina kako sam u svijetu televizije. Volim ovaj posao i trudit ću se ostati u njemu i iza kamera.

Osjećate li i danas tremu uoči nekih većih projekata ili vođenja emisija?

Da. Trema, odgovornost, koncentracija... kako se god zvalo, osjećam to prije svakog posla. Bez obzira na to je li riječ o velikoj produkciji ili nečem internom. I drago mi je što je tako jer to znači da mi je stalo.

Što radite u slobodno vrijeme, kako se opuštate?

Čitam, gledam, slušam, igram tenis, družim se s ljudima do kojih mi je stalo i koji mi daju ravnotežu.

Vaše kćeri Karla (18) i Ela (14) sad su već odrasle djevojke, u dugogodišnjem ste braku sa suprugom Adelom. Kako ste preživjeli pubertet i kako vam je uopće živjeti blažen među ženama?

Ma, cure su čudo, svemir za sebe... Svaki tata zna što je ljubav prema kćerima i o tome bi se stranice i stranice dale napisati. Adela i ja davno smo odlučili da nećemo opterećivati njihovo odrastanje mojim poslom više nego što je to samo po sebi tako. I drago mi je zbog toga. Svaki čovjek mora imati oazu koja je bijeg od svega, u kojoj možeš biti ono što jesi u dobrim i lošim danima. Uživamo ih gledati kako odrastaju i kako postaju svoje.

U šali ponekad komentirate svoj pokoji kilogram viška i niste skrivali kako ste isprobali razne dijete. Kako se danas borite s kalorijama?

Borim se kako znam i umijem. Volim dobro društvo, volim kad se ekipa skupi oko roštilja ili stola. A to ne možeš sakriti, pa nastojim držati neku granicu. Nekad i uspijem, ha-ha.

>>Svečana dodjela Večernjakove ruže: Moto nam je najbolji od najboljih za najbolje