Sasvim neobičan čovjek: nekoliko je puta odbio francusko državljanstvo, a sve kako ne bi uvrijedio (davno mrtve) roditelje, čvrsto je vjerovao u reinkarnaciju i da je u nekom prošlom životu bio pariška kurtizana velikih grudi... I cijeli je život za sebe govorio kako je on samo zanatlija, odbijajući status modnog dizajnera, a kamoli legende. A bio je baš to, kreator koji je dokazao da se divne haljine mogu raditi i od metalnih pločica i još koječega drugog, te zbog toga i nosi titulu najvećeg inovatora i futurista u svjetskoj modi. Sve to i mnogo više bio je Paco Rabanne, ponosni Baskijac, koji je svijet napustio 3. veljače ove godine.
Rodio se 18. veljače 1934. u blizini grada San Sebastiana, na sjeveru Španjolske u Baskiji. Nadjenuli su mu ime Francisco Rabaneda-Cuervo, koje danas malo tko zna. Godine 1937., kada je Francisco imao jedva tri godine, njegov otac, španjolski intelektualac, dirigent, pripadnik komunističke partije, pogubljen je strijeljanjem, jer se borio protiv Francovog režima. Teškom mukom, uz pomoć prijatelja, njegova je majka s djecom uspjela pobjeći i iz tadašnje Španjolske, zemlje fašističkog terora, uspjela se dokopati Francuske, gdje je živjela njena majka.
Odgojile su ga dvije suprotnosti: na jednoj je strani stajala njegova baka, koja ga je upoznala s duhovnim svijetom prirode, ezoterijom, kršćanskim simbolima, religijama svijeta. Na drugoj je strani bila njegova mama, također članica komunističke partije, istinska feministkinja. Po njih dvije Paco je u svoj glavi stvorio lik idealne žene - pametne, šarmantne, zagledane u budućnosti, superiorne u odnosu na muškarca u svemu. Unatoč tome već kao etablirani kreator je rekao:
VEZANI ČLANCI
"Samo muškarac može stvarati modu za ženu. Ona je bira, odijeva, nosi..., ali samo muškarac može iz svoje glave stvoriti viziju neke nove žene."
Utjecaj majke bio je toliko jak da Paco s njom 1950. godine odlazi u Moskvu, koja za njega sve do smrti znači najljepšu metropolu svijeta, a tijekom tog boravka sreo je i Staljina za kojeg je kasnije rekao da ga je fascinirao.
Godine 1952. upisao je studij arhitekture u Parizu, ali uz to je i radio. Posao mu je opet pronašla mama, koja je u to vrijeme radila u modnoj kući drugog legendarnog Španjolca - Cristóbala Balenciage. Tamo je Paco počeo izrađivati nakit, bižuteriju za koju je koristio tada posve neobične i nove materijale, poput plastike i metala. U tome je bio toliko uspješan da njegove usluge ubrzo traže Dior, Nina Ricci, Pierre Cardin i Givenchy. To je i vrijeme kada on mijenja ime, prvo ga je skratio na Frank Rabanna, da bi se 1965. godine odlučio za Paco. Naime, paco je grčka riječ za gavrana, a on je vjerovao da će mu ta ptica, koja je ujedno i zaštitnica ljudi koji stvaraju visoku modu, donijeti sreću.
Izgleda da je bio u pravu, jer činilo se da u veljači 1966. godine modni svijet na tren ostao bez daha. Rabanne je predstavio svoju prvu kolekciju, koju je nazvao "Dvanaest haljina od modernih materijala koje se ne smiju nositi". Manekenke su na pistu izašle u haljinama od metala i plastike, potpuno prekrivenim pločama i žicom, a da bi provokacija u svijetu visoke mode bila još žešća, hodale su bose, što je za ono vrijeme bila pljuska cjelokupnom modnom svijetu. Paco je to jednostavno objasnio kada je rekao:
"Još nisu postojale cipele Paco Rabanne."
Coco Chanel ga je zbog te kolekcije nazvala "bravarom", ali bio je to futuristički šok za cijeli modni svijet, doslovno uragan koji je upao u svijet lako predvidive mode tog vremena. Drugu kolekciju Rabanne je predstavio svega dva mjeseca kasnije, i to u najslavnijem cabaretu na svijetu, pariškom Crazy Horseu. Tada su reakcije već išle do panegirika, a njegovu su "metalnu" modu mnogi uspoređivali sa super modernom arhitekturom tog vremena. Godinu dana nakon tog trijumfa - 1967. - Paco Rabanne je osnovao vlastitu modnu kuću, a do kraja svog djelovanja na modnoj sceni nije se odrekao modnih eksperimenata koji su prvenstveno bili u materijalima od kojih je stvarao.
Nastavio je redati kolekcije koje su bile izrađene od plastike, metala, kože, valovitog papira, suhog cvijeća, nojevog perja... Primjerice, godine 1988. napravio je kolekciju od organskog stakla, laserskih diskova i optičkih vlakana, te je rekao kako uvijek treba inzistirati da se u modu uvode "materijali budućnosti". Naravno, bilo je u njegovim kolekcijama i modela koji su bili sašiveni od klasičnih materijala, ali ni tada te haljine nisu bile posve klasične, jer Rabanne je, primjerice, imao haljinu od metala izlivenog u obliku tijela, haljinu sašivenu od trokutića kože koji su se preklapali, ili pak od materijala koji je dobio pletući trake od nerca i svile...
Na samom kraju šezdesetih njegova je slava bila neosporna, a taj status metalnog revolucionara u modu potvrdio je radeći kostime koje je Jane Fonda nosila u znanstveno-fantastičnom filmu "Barbarella".
Kroz sedamdesete i osamdesete godine 20. stoljeća njegova svestranost najviše dolazi od izražaja, uz kreiranje, bavi se slikarstvom (ali je slike tada pokazao samo svom dobrom prijatelju Salvadoru Dalíju), ali i piše. Njegove knjige govore o istraživanjima duše, intuiciji i kako je slušati, znakovima sudbine koji su posuti na ljudskom putu, ali ih čovjek ne vidi... On je od djetinjstva, a u svijet mistike uvela ga je baka, uvjeren kako je stara duša koja u tijelu Paco Rabannea živi svoju zadnju zemaljsku reinkarnaciju. O tome je pisao i u svojoj posljednjoj knjizi "Nit Arijadne. Umijeće čitanja znakova sudbine", koja je bila prevedena i na ruski jezik.
Njegov rad u modi danas se smatra čistom avangardom, jer nije on svijetu podario samo haljine od metala, stakla i papira, već je bio prvi koje je za modne revije koristio glazbenu pratnju, prvi koji je na piste pustio crne manekenke... Bio je pravi feminist, čovjek koji je istinski vjerovao u snagu žene, a baš takve žene su ga i obožavale.
Posebno poglavlje u priči o Rabanneu mora se posvetiti mirisima koje je lansirao u svijet, a koji su i za njega samog bili jako važni. Samo tri godine nakon što je dizajnirao "revolucionarnu" kolekcije odjeće, Paco je pažnju usmjerio prema svijetu mirisa, a sve od kraja šezdesetih upravo su oni temelj bogatstva koje je uprihodila kuća Paco Rabanne.
Prvi miris koji je kreirao bio je Calandre (1969. godine) i taj je miris odmah osvojio žene diljem svijeta, jer je i on bio velika novost. Naime, krajem šezdesetih svijetom ženskih mirisa vladale su citrosne note, s većim ili manjim daškom egzotika, a Paco je svoj prvi miris utemeljio na (neočekivanoj) suptilnoj noti čempresa. Njegov sljedeći miris bio je muški miris Raco Rabanne pour homme (1973. godine), koji je 1974. godine osvojio Oscar parfemske industrije, ali i nagrade Fragrance Foundation Recognition Award za kompoziciju mirisa i dizajn bočice i kutije. Slijedili su mirisi: Metal (1979.), Soin pour Homme (1984.), La Nuit (1985.), Sport (1986.), Tenere (1988.), Ultraviolet... No, nijedan novi miris nije nadmašio muški parfem XS (Excess Pour Homme) koji i danas zauzima jedno od prvih mjesta na top-listi muških mirisa.
"Svijet mirisa mi je veoma važan. Sve počinje slikom, slikom modernog muškarca ili žene u vrlo specifičnoj situaciji. Na tu sliku zatim dodajem mirise, baš kao što boje dodajem na osnovnu kompoziciju neke slike", rekao je jednom Rabanne.
Za svoj rad u modnoj industriji dobio je sva moguća priznanja i nagrade, od kojih je on sam najviše cijenio trenutak kada je odlikovan najvišim španjolskim ordenom jer, iako je svijet pokorio radeći u Parizu, bio je i ostao: "Španjolac, po rođenju, krvi i sudbini", kako je sam govorio.
Rabenne moda je najbolje izgledala na Twiggy
Mnoge su slavne žene nosile odjeću Paca Rabannea. Naravno, najslavnija od njih je Jane Fonda u filmu "Barbarella", ali zapravo je njegova nesvakidašnja odjeća najbolje izgledala na manekenki za koju sa sigurnošću možemo reći da je bila prvi svjetski supermodel.
Njeno je ime Lesley Lawson, što prepoznaju samo najveći zaljubljenici u modu i modnu povijest, ali kada se tom imenu doda Twiggy, onda je svima jasno o kome je riječ. Bila je ona najslavniji model šezdesetih, čiji se nadimak i danas koristi kao sinonim za ekstremnu mršavost. Ona je karijeru modela počela kada je imala samo šesnaest godina, a njena je popularnost tako eksplodirala da joj je zabavu za 17. rođendan organizirala Cher. Bilo je to doba djece cvijeća i androginih modela, a ona se u tome snašla kao riba u vodi. I danas se pamte njene velike i izražajne oči, ali i duge trepavice, lice na kojem su make-up artisti doista mogli postići čuda, a njene su oči još više došle do izražaja kada je koncem šezdesetih odrezala svoju dugu kosu, što pokazuje i fotografija na kojoj nosi kožnu Paco Rabanne haljinu.
Do trenutka kada je osnovana modna kuća Rabanne (1967. godine) ona je već bila superstar. Nosila je revije u Francuskoj, Japanu i SAD-u, krasila nebrojene naslovnice modnih i inih časopisa. Uvijek je govorila kako je njena mršavost stvar genetike, a s pista je otišla nakon samo četiri godine, kada je bila dvadesetogodišnjakinja, uz znakovitu izjavu: "Ne možeš biti vješalica za odjeću čitav svoj život." Nakon mode snimala je filmove i tv serije, bavila se glazbom, ali je svjesna činjenice da će ju svijet uvijek pamtiti kao manekenku.
VIDEO Aleksandar Stanković: Već 14 godina se borim s depresijom, skroz sam bio dezorijentiran uoči jedne emisije
Građanski rat u Španjolskoj je počeo zbog komunističko anarhistiĉkog terora kojeg su poceli nakon legitimnog preuzimanja vlasti, tek nakon početka ubijanja i paleži je Franko sa legionarima prešao iz Afrike u Španjolsku.