U svojih trideset i osam godina karijere jedan od najboljih i najpopularnijih pop bendova, Crvena jabuka svirao je gotovo na svim kontinentima, a ove godine na samo Valentinovo zasvirao je po prvi put u zagrebačkoj Areni. Interes publike je bio očekivano velik, a rasprodana Arena pokazala je da je pubilka imala veliku želju ovaj legendarni bend gledati i slušati na najvećoj hrvatskoj pozornici.
Na koncertu nazvanom "Tamo gdje ljubav počinje" Žera i Crvena jabuka izvela je svoje najveće hitove uz koje su odrastale mnoge generacije, ali i one novije s posljednjih albuma "Nocturno" i "Tvrđava" te aktualnog "Neka nova jutra". Bio je to jedinstveni doživljaj i spoj vječne ljubavi Crvene jabuke i vjerne publike koja je u jedan glas pjevala pjesme koje su im obilježile formativne godine.
Mnoge zvuk Crvene jabuke veže za neke njihove lijepe trenutke i sjećanja iz mladosti, trenutke u kojima su se zaljubljivali ili pak društvom uz more, s gitarom u ruci okupljali i živili neke bezbrižne dane.
Bend je, između ostalog, zasvirao hitove kao što su 'Ne govori više', 'Bježi kišo s prozora', 'Dirlija', a kada je krenuo hit 'Jazz ba' na pozornicu su došli i gosti koji su vikali ŠČ, a bili su to Ahmed El Rahim koji je utjelovio Antimona u 'Večernjoj školi', a brzo nakon toga i glumac Enis Bešlagić te su zajedno s bendom zapjevali.
Frontmen benda, Žera je inače, mnoge iznenadio kada je za naš Ekran otkrio da nakon 45 godina više ne nosi starke. Štoviše, Enis Bešlagić snimio ga je u čizmama, a sve se to dogodilo jer im, kako kaže Dražen, brend tenisica koje je glazbenik desetljećima kupovao na stotine nije htio biti sponzor koncerta u Areni, bez obzira na veliku reklamu koju im je radio. Ipak, svoj zaštitni znak nije propustio nositi na ovom koncertu bez obzira na sve.
Dodao je u intervjuu u Ekranu i da mnogi nisu vjerovali da će napuniti Arenu.
– Mi smo jedini bend koji ne pripada nikakvim klanovima, PR grupacijama i raznim inženjerinzima, 38 godina objavljujemo dobre pjesme, sviramo dobre koncerte i svakom pristupamo kao da je prvi ili zadnji. Kad smo odlučili zakazati prvi koncert u Areni Zagreb, 14. veljače, dakle na samo Valentinovo, mnogi su nas odgovarali. U smislu radni je dan, ne možemo napuniti, morat ćemo skupljati ljude po ulicama i tome slično. Sjećam se da je, kad smo 1996. godine radili Valentinovo u Domu sportova, dio publike ostao vani, a iste smo godine još jedanput, na iznenađenje mnogih, napunili istu dvoranu. Ključ je graditi karijeru godinama, imati dosta dobrih pjesmama, a mnogi danas s jednom pjesmom odmah idu na veliki koncert. Nakon tog Doma sportova htjeli smo na isti dan, dakle na Dan zaljubljenih, organizirati nove koncerte, ali mnogi su se kolege otimali za taj termin uvjereni da će im samo on napuniti dvoranu, tako da nismo uspjeli. Kako nismo uspjeli ni svečanije obilježiti 35 godina benda zbog pandemije, ove sam godine slučajno shvatio da je Arena na Valentinovo slobodna i odmah smo je odlučili bukirati. Shvatio sam da iza odgovaranja da održimo tako velik koncert stoje neki interesi, ali nisam odustao.
Ranije nam je otkrio i neke detalje o sebi.
– Rođen sam u srpnju 1964. godine na 42 stupnja u Mostaru u kojem sam bio do drugog mjeseca života, a onda sam nastavio živjeti u Sarajevu. Volim i Mostar i Sarajevo i Zagreb. Vidio sam puno gradova i sve ih volim, ali za Mostar i Sarajevo, koji su odredili moj životni put, sam ipak najviše vezan. Sarajevo je centar pop-rock škole. Indexi, Bijelo dugme, Zdravko Čolić, Kemal Monteno, Plavi orkestar, Hari Mata Hari, Dino Merlin, Bombaj štampa, Zabranjeno pušenje, Elvis J. Kurtović... Mislim da je dovoljno pročitati ova imena pa da se shvati što je Sarajevo. Odrastao sam kao i svi tih godina na glazbi Beatlesa, Stonesa, Led Zeppelina, Deep Purplea, Dire Straitsa. Volim i U2, Stinga, ali naravno, najveći utjecaj na mene kao glazbenika ostavili su Indexi i Bijelo dugme – kaže Žera, koji od domaće glazbene scene posljednjih godina najviše sluša Prljavo kazalište, Gibonnija i Olivera. Što se tiče aktualne glazbene scene i lakih ritmova koje mladi danas slušaju, Žera kaže da mu to ne smeta.
– Mladi slušaju što im se sluša. Treba ih uvijek pustiti da slušaju ono što osjećaju i što žele. Svaka se zabrana razbije o glavu, a i ukusi su različiti, a o njima se isto ne raspravlja. Pop-rock ima svoju publiku kao i istočnjački melos pa ipak o kvalitetnom pop-rocku nećete pročitati u medijima u kojima su zastupljeni neki drugi, i to ne baš po nekim velikim zaslugama. Danas u medijima bolje prolaze instant-zvijezde koje mediji brzo stvore, ali i brzo zaborave.
Žera sa suprugom ima i svoj “Žera bar”, pa je njega epidemija koronavirusa pogodila i kao glazbenika i kao ugostitelja.
– Mjere su spasile radna mjesta u prva tri mjeseca. Stanje je danas kao da je lockdown. Ugostiteljstvo je na koljenima, a glazbenici potpuno na dnu. Koncert na Trgu uz poštovanje svih mjera, dakle na otvorenoj površini, okupljanje je uz visok rizik, a plaže i rive nisu. Nikome se zbog toga ne isplati raditi koncerte. Organizatori su nemoćni kao i mi, veliki su troškovi organizacije i onda nas se još kažnjava velikim svotama. Ispada da je to upozorenje drugima da se uopće ne trude organizirati bilo kakav koncert. Ljudi razmišljaju kako samo glazbenici sjede u kući, a ne vide koliko još ljudi živi oko nas, oni koji rade rasvjetu, razglas, lijepe plakate, oglašavaju, prodaju koncerte, rade u velikim dvoranama, klubovima – kazao je Žera i za kraj otkrio kakav je privatno te kako vidi svoju budućnost.
– Nervira me senzacija od naslova i vijesti, a veselim se dobrom koncertu, putovanju te dobrom roštilju, fiš-paprikašu i espressu. Ne znam što će biti sutra ni u budućnosti. Znam samo da glazbenik postoji do posljednjeg dana kad god on bio, godinu, dvije ili dvadeset.
Kao klinac sam obožavao Jabuku, a i sad volim poslušati pjesme s prva 4 albuma. Sve nakon toga nije vrijedno spomena.