Čuli smo se samo tjedan dana prije nesreće. Kazao mi je: 'Doktore, završio sam nešto veliko'

Nebeske kočije spustile su se u ponedjeljak nad veliku dvoranu zagrebačkog Krematorija i odnijele Rajka Dujmića negdje daleko, možda nizvodno od raja. Od maestra hrvatske pop-glazbe koji je napisao tisuće hitova i stvorio stotine karijera oprostili su se obitelj, kolege, prijatelji i štovatelji. Za života istodobno omiljen i omražen, u smrti je u žalosti ujedinio hrvatsku glazbenu scenu koju je koronakriza gotovo bacila na koljena.

U dugačkoj koloni stajali su oni koji su došli izraziti sućut ožalošćenoj obitelji. Rajkov odar čuvala je počasna straža koju su činili njegovi najbliži kolege te članovi obitelji koji nisu skrivali suze. S Rajkom su se tako zajednički oprostili njegova supruga Snježana, sin Tin te Tinova majka Vesna Srećković. Sve troje nisu se odvajali tijekom čitave ceremonije. Kada su se svi okupili oko odra, doznajemo, Rajkova supruga svima je zahvalila.

– Rajka je trebalo samo voljeti i razumjeti njegovu ranjenu dušu. Hvala vam što ste bili dio njegova života – kazala im je kratko.

Pogreb je započeo pjesmom Caruso Lucia Dallasa, a misu je vodio velečasni Željko Odobašić, vikar gradišćanskih Hrvata u Austriji. I na njegovu licu bila je vidljiva žalost što se morao prerano oprostiti s voljenim prijateljem. U svom govoru Odobašić se prisjetio dirljivih trenutaka kada su Novi fosili nastupili u njegovoj crkvi. Ubrzo je krenula i druga pjesma, ''I will always love you'' Whitney Houston.

Emotivan govor prekidan suzama održao je Rajkov prijatelj, skladatelj i tekstopisac Nenad Ninčević. – Zbogom, kralju crnih i bijelih tipki. Putuj, mi te nikada nećemo zaboraviti – rekao je vidno shrvani Ninčević, a nakon njega govorio je i Antun Tomislav Šaban, tajnik Hrvatskog društva skladatelja.

Posljednja pjesma uz koju je lijes spušten bila je Refiner Maverick City Musica. Novija je to pjesma gospel prizvuka koja govori o pročišćenju vatrom, strasti i izgaranju, a takvo je bilo i Dujmićevo životno djelo.  Završna pjesma bila je tako ona o žrtvi paljenici čiji pepeo odlazi u nebo.

Posljednju je pjesmu, doznajemo, odabrao njegov sin Tin kojemu je prije spuštanja lijesa u ruke predana hrvatska zastava kojom je bio pokriven. Prve dvije pjesme odabrala je supruga Snježana. Za odabrane pjesme obitelj vežu posebni trenuci provedeni s pokojnikom, a one koje je odabrala supruga, bile su mu dvije omiljene.

Skladatelj čiji su hitovi obilježili osamdesete i devedesete u hrvatskoj glazbi prošao je osobni križni put u 2000. U tihoj povorci koja se udaljavala nakon pogreba, primjećujemo i doktora Slavka Sakomana koji je uz Dujmića bio u vrijeme njegovih najtežih trenutaka. Ni on nije skrivao bol što mu je otišao prijatelj.

– Čuli smo se samo tjedan dana prije nesreće. Kazao mi je: "Doktore, završio sam nešto veliko." Shvatio sam da se radi o dvije pjesme, jednoj veselog ritma te jednoj duhovnoj, koju je nazvao ''Sudbina'', otkrio nam je umirovljeni neurolog.

Za stolom krematorijskog kafića zatekli smo Rajkove najbliže prijatelje Nenada Ninčevića, Jasenka Houru i Mladena Grdovića kako se prisjećaju voljenog im sudruga.

– Sjećamo se lijepih trenutaka da ne bude sve turobno. Otišao je naš Mali Braco, tako smo ga zvali. Bio je vizionar koji je pomaknuo našu glazbu produkcijski prema zapadu, to je njegova veličina, no nama će on ostati Mali Braco i nedostajat će nam – kazao je frontmen Prljavaca Jasenko Houra, a Mladen Grdović nam je otkrio da ga je upravo on upoznao sa suprugom Snježanom.

– Bio je duša od čovjeka, veliki čovjek koji je u sebi ima dušu malog djeteta. Predobar je bija. Nas dvojica smo se uvik šalili da smo lavovi, da smo snažni, ali nismo. Žao mi je rodbine, Snježe... Ako niste znali, ja sam ih upoznao u ljeto '79. na brodu. Tada su se zaljubili i od tada su skupa. Teško mi je. Poginuo mi je i prijatelj Tomislav Ivčić, a ja i dalje ne mogu vjerovati da ga nema. Tako je i s Rajkom. Ne mogu vjerovati da ga više nikad neću sresti i reći mu: ''Ajmo ća u kafić'' – kazao je vidno shrvani Grdović, a bol zbog gubitka s nama je podijelio i Nenad Ninčević.

– Ne gledam na ovo kao na ispraćaj već kao na pozdrav dok se opet ne vidimo. Falit će nam svima, koliko god smo ponekad bili ljuti na njega. Mislim da je današnja najvažnija poruka: 'Rajko, voljeli smo te i voljet ćemo uvijek", iako mu je to bilo katkad nemoguće dokazati – rekao je kroz uzdah Ninčević opraštajući se od velikog prijatelja kojemu je Grad Zagreb za posljednji počinak osigurao mjesto u mirogojskoj Aleji velikana.