Matija Cvek u četvrtak navečer na dodjeli "Cesarica" osvojio je nagradu za hit godine, pjesmu "Trebaš li me", duet s Eni Jurišić. Završetak je to jedne faze uspješne karijere u kojoj se Cvek nametnuo kao jedno od rijetkih mlađih imena koje može bez problema napuniti Dom sportova, što je domaćoj konkurenciji, nažalost, nedostižna rabota. Cveku je to uspjelo u prosincu prošle godine, čime je zaokružio svoj uspjeh na vrlo konkretan i transparentan način, privukavši par tisuća ljudi s plaćenim ulaznicama u malu dvoranu Doma sportova.
Važna nominacija
Valja svakako i spomenuti da se na domaćem glazbenom nebu dugo nije isprofilirao ovako kvalitetan mladi umjetnik koji jednako uspješno sklada i interpretira vlastite skladbe, a lijepo je vidjeti i da ga je Večernji list prepoznao već na samom početku i nominirao na Večernjakovu ružu, najvažniju i najprestižniju domaću nagradu.
Vjerojatno bi napunio i veliku dvoranu, ali ona nakon zagrebačkog potresa nije u funkciji. No, nemojte se začuditi ako za nekoliko godina Matija Cvek dospije i u Arenu Zagreb. Jer, s nizom uspješnih singlova i albumom "Izbirljivo i slučajno" Matija Cvek etablirao se kao rastuća domaća pop-zvijezda čije nagrade samo potvrđuju prethodni uspjeh, a ne, kao kod drugih, da pokušavaju izazvati uspjeh kod publike.
Dapače, Matija Cvek jedno je od rijetkih domaćih imena koja su se uspjela uvrstiti na famoznu Billboardovu "Croatia Song" top listu najslušanijih pjesama u Hrvatskoj (računajući po streaming servisima i kanalu YouTube), matematički vrlo konkretnom dokazu slušanosti kod široke publike, na kojoj su se, osim njega, našla još samo tri domaća imena u nekoliko mjeseci. Osim toga njegov singl "Zaplesala je s ljetom" s Markom Kutlićem jedna je od najboljih domaćih pop-pjesama zadnjih godina koje se ni Jamiroquai ne bi postidio, što pokazuje da se i na domaćem terenu pop-glazbe može raditi po svjetskim standardima.
Sve to pokazuje jasan odaziv publike koju Cvek ne mora ganjati novinskim napisima i internetskim skandalima. Drugim riječima, radi se o jasnom i konkretnom tržišnom uspjehu. Imao je Cvek lani i i duet s Jelenom Rozgom "Zar je ljubav spala na to", koja je bila hit rujna Cesarice, što pokazuje da se služi svim dopuštenim sredstvima kako bi stigao do masovne publike, ali čak je i ta pjesma Tončija Huljića bila profesionalno iznad ostatka konkurencije.
Sjajan vokal tu je, dakako, prednost, ali Cvek očito posjeduje i ono "nešto drugo", ili "treće", što mu ostavlja prostora za rast u idućim godinama. Rijetko kad se kod nas poklopilo da je neki nadolazeći mladi pjevač imao logičan put između očitog talenta i sve većeg uspjeha kod publike kao Matija Cvek. U samo tri godine uspio je od debitanta postati jedan od najpopularnijih, pritom ne dovodeći u pitanje visoki kvalitativni prag rada.
Među najemitiranijima
Sa Cvekova prvog albuma "Izbirljivo i slučajno" iz 2021. čak osam pjesama od uključenih 11 već su bili hitovi prije nego li je album objavljen, a zadnji singl "Trebaš li me", s kojim je i osvojio Cesaricu, bio mu je najuspješniji u karijeri. Dvije nagrade Porin u prestižnim kategorijama pop-albuma godine i najbolje muške vokalne izvedbe pokazale su da se i struka, kao i kritika, podudaraju s naklonostima publike, što je bila prilično rijetka pojava kod nas. I tako je Matija Cvek naslijedio Massima i Olivera Dragojevića u kategorijama koje su, činilo se, bile rezervirane za njih.
Treba reći da je Cvekov prvi album "Izbirljivo i slučajno" snimljen s koautorom većine pjesama, producentom i aranžerom Alanom Dovićem, što pokazuje da dobar tim znači puno. Ukratko, Matija Cvek ima šansu nakon Gibonnija postati najveće novo ime iduće generacije na domaćoj pop-sceni. Taj album skoro pa je bio "dnevnički" zbir svih objavljenih pjesama na kojima su pažljivo radili. Podsjetimo, od početka s hitom "Visine" prije četiri godine, preko "Praviš me ludim" (dueta sa Sašom Antićem i Mladenom Badovincem iz TBF-a), "Probudi se", "Drame", "Plaže" i "Nasloni se" s Matijom Dedićem, ili "Blizu (69)" i singla "Ptice" koji je nekoliko mjeseci bio među najemitiranijim pjesmama na domaćim radijskim programima, Matija Cvek je sa suradnicima imao siguran uzlazni put potkrijepljen pjesmama koje su ljudi dobrovoljno slušali.
Od balada do funky-popa Cvek i ekipa pokazali su se podjednako sposobnim prijemčive pjesme zamotati u visokoprofesionalni ogrtač odlične svirke i sjajnih vokala, a sve to dalo je lakoću i prohodnost materijalu koji vas i bez izravnih usporedbi može podsjetiti na mnoge, od Gibonnija do Dine Dvornika i Toše Proeskog. Cvekov uspjeh zapravo nije bio nelogičan; prirodno talentiran i muzikalan, na svoj način spajao je različite elemente visokoprofesionalne i "uglancane" pop-glazbe koja poštuje sve zakonitosti slične svjetske produkcije, a pritom zvuči nepogrešivo "naše".
Ponovimo, Cvek ima šansu nakon Gibonnija postati najveće novo ime iduće generacije na domaćoj pop-sceni, što bi bilo odlično rješenje i za publiku i za kritiku. Popis suradnika – poput spomenutog koautora većine pjesama, producenta i aranžera Alana Dovića, ili Mislava Žabarovića koji je bio koautor pjesama "Visine" i "Blizu (69)" – daje sigurnost da će u tonskom studiju ekipa i dalje sve raditi kako treba jer njihov uspjeh zadnjih godina podigao je kvalitativan prag masovno popularne domaće pop-glazbe.