Presedan se dogodio ove godine, Vlada je pala nakon samo šest mjeseci, a političari umjesto na plaži godišnji odmor provode pripremajući kampanju za rujanske izbore. A tko je savršeniji da ta događanja prokomentira od dugogodišnjeg novinara i voditelja te političkog analitičara Mislava Bage.
Je li vas kao političkog analitičara iznenadio rasplet političke situacije u zemlji ili ste to baš očekivali prateći cjelokupnu situaciju?
Svi smo očekivali da će ova koalicija trajati puno kraće od 4 godine, pretpostavljao sam da će pasti već nakon godinu dana i izglasavanja proračuna u prosincu. No nitko nije očekivao ovakvih šest mjeseci, posebno zadnjih 30 dana. To su situacije koje nikada nismo doživjeli i mislim da se sigurno neće uskoro ponoviti. Svakog tjedna afera jedna. A zadnjih 30 dana prije pada Vlade afere su se nizale kao na traci. Na kraju je svatko od svakoga u Banskim dvorima tražio ostavku. Ostat će upamćeno da je vladajuća većina srušila svog premijera, a oporba praktički raspustila Hrvatski sabor. To je svakako jako zanimljivo iz novinarskog aspekta, ali pitanje je što građani nakon svega misle i što su zaključili o politici.
Kakve poteze najjačih političkih stranaka očekujete prije izbora?
Teško je nakon samo 300 dana od zadnjih izbora izmišljati „toplu vodu“, bit će to samo malo prilagođavanje programa te mnogo političkog „udaranja“. Ali ja se nadam da će se stranke prvi put sučeljavati i predstaviti svoje planove i razmišljanja o ključnim i aktualnim stavkama te tako prikupljati glasove, na osnovi tema koje nemaju veze s 2. svjetskim ratom ili pitanjem „gdje si bio ‘91.?“ No zadržavam oprez, ipak smo mi Hrvatska. Sučeljavanja su po meni krucijalna i omogućavaju da svaki građanin, kada izađe na biralište, ima dovoljno informacija za donošenje odluke. Tu moram spomenuti i našu aplikaciju ‘Gdje sam’ koja građanima daje uvid u konkretne stavove i planove političara, daje informacije koje omogućavaju donošenje kvalitetne odluke. Na prošlim je izborima aplikacija polučila velik uspjeh, a vjerujem da će tako biti i ovoga puta.
Pred zemljom su prvi izvanredni izbori, a zadnji smo put na biralištima bili nešto manje od godinu dana. Kako se u takvoj situaciji pripremate za izbore?
Premotavaš film, gledaš što su radili, što su trebali, a nisu radili, što su govorili, a nisu možda trebali, analiziraš s kolegama što je bitno za sljedeće razdoblje. Potrebno je razmišljati o tome što zapravo građane muči, koji su njihovi prioriteti i tražiti stranke da objasne kako su to planirale rješavati ili kako bi to rješavale da dođu u mogućnost upravljanja zemljom nakon izbora.
Hoćemo li 2016. napokon biti svjedoci sučeljavanja čelnika dviju vodećih stranaka?
Mislim da hoćemo. Plenković i Milanović to su i najavili. Bio bi veliki demokratski korak unazad kad bi netko od njih dvojice odustao ili kad bi počeo postavljati uvjete kako bi izbjegao sučeljavanje. Čini mi se da zapravo obojica to žarko žele. Plenković da se pokaže kao miran novi predsjednik stranke, a Milanović kako bi pokazao da zapravo nije pitbul. Oni će i tijek i završnicu kampanje dobro odraditi od samog početka, a njima će se onda ostali ili priklanjati ili ih napadati. Svakako mislim da će sučeljavanje biti kruna kampanje i prilika da pred građanima konkretno “stave karte na stol”.
Što mislite koliko su sučeljavanja važna?
Iznimno, jer sučeljavanja odgovorom na jedno ili više pitanja, međusobnim replikama, pa čak i po izrazu lica mnogo toga biračima govore. To je 60 ili 90 minuta u kojima će netko od sučeljenih postati ili pukovnik ili pokojnik. Birači će pratiti svaki pokret i mislim da će za njih dojam o nastupu biti presudan, posebno neodlučnima. Jer birači vladajuće i Narodne koalicije već su odabrali, njihovi lideri moraju ih samo motivirati da izađu na birališta, a neodlučne pridobiti ako je ikako moguće. A to je najteže.
Kako se vi inače snalazite s tehnološkim pomagalima koja su danas aktualna ne samo na TV-u nego i u životu?
Učiš svaki dan. Nisam baš sa svime „na ti“. Ali pratim trendove, to je neminovno. Mlađe generacije do 24 godine prvo pale laptop, a onda idu prati zube, prvo idu vidjeti što ima na društvenim mrežama, a onda jedu. To je nova Hrvatska. Tehnologiju najviše koristim u poslu, imam sreću da koristim najnovije tehnologije koje mi uvelike pomažu u poslu, omogućavaju da gledateljima predstavim sadržaj na najkvalitetniji mogući način. Radujem se izborima koji nam uskoro stižu jer ću dobiti priliku raditi neke nove zanimljive stvari.
Koji je ključ uspjeha u dnevnom informativnom ritmu? Radite li još uvijek svaki dan s punom snagom kao da vam je zadnji?
Zapravo baš tako, svaki dan moraš raditi najbolje što možeš, truditi se da daš što više od sebe. I to radim s guštom. U stvaranju vijesti ključan je tim, dobro posložen tim i međusobno povjerenje. U svakom trenutku imam beskrajno povjerenje u svoje kolege, imam sreću da radim s najboljima i zato svaki dan stvaramo najbolji i najgledaniji sadržaj.
Prisjetite se svoje prve novinarske reportaže.
Mislim da je to bila priča o Hrvatu koji je spasio Židove i postao pravednik među narodima. Uživao sam u tome.
Kada ste u karijeri bili najhrabriji?
Ja samo radim svoj posao. Što je to hrabrost? Hrabri su piloti. Kada radiš ovaj posao, radiš ga da budeš prvi, da budeš točan, da doneseš što više vjerodostojnih i važnih informacija. To nije hrabrost, to je predanost. Ali toga ima u svim poslovima. U političkom novinarstvu hrabrost je možda propitivati najjače političare kada su na vrhuncu moći, a ne kad padaju.
Je li vas ikada vuklo da se okušate kao ratni reporter s ratnih područja?
Zanimljivo, ali do sada nije bilo prilike. No, ako se pruži, zašto ne?
Što vas još novinarski privlači osim politike?
Ekonomija. Ona je zapravo politika, politika prati kretanje ekonomije i za nekoliko će je mjeseci slijediti. To su pokazale sve krize, pa i kod nas, samo u krivom smjeru. I, da, vanjska politika jer ona je neizostavna i produžetak je unutarnje politike svake nacije, pa i Hrvatske.
Svi vas doživljavaju kao dosta strogu osobu. Je li dojam istinit ili ste privatno potpuno suprotna osoba?
Posao je takav da moraš biti suzdržan, distanciran, kažu hladan. No to je posao. U ovom poslu ili te vole ili te ne vole, to je tako, nema tu neke sredine. S tim se pomiriš i nosiš. Privatno sam, kažu mi mnogi, apsolutna suprotnost. No ja ne volim sebe suditi, tu su drugi.
Jeste oduvijek znali da se želite baviti novinarstvom?
Naravno, prvo sam kao klinac, kao i svi, htio biti pilot. A onda, kada je tata početkom 90-ih kupio satelitsku, počeo sam „gutati“ CNN i Sky i meni je to bilo sjajno. Biti na mjestima gdje većina tvojih sugrađana ne može biti i zapravo za njih izvještavati. I tada sam shvatio da je to ono čime se želim baviti.
Kako se opuštate od stresa, čime se volite baviti u slobodno vrijeme?
Odem trčati, izbacim negativnu energiju i osjećam se kao nov. Ili pročitam dobru knjigu, volim beletristiku, memoare, povijest.
Čujem i da ste veliki radoholičar. Zacijelo pamtite situaciju kada vam se dogodilo da ste radili 24 sata u komadu? Ili je brojka još zanimljivija i veća?
Ne baš toliko, ali ima dana kad si svjestan da tvoj dan počinje u osam ujutro i s prekidima traje do dva ujutro, ali na to si se spremio, za to si godinama radio i živio. I onda dođe taj dan i ti ga odradiš najbolje što znaš. Na kraju od tolikog adrenalina ne možeš zaspati još dva sata.
Novinari nerijetko postaju pisci. Ima li šanse da jedan dan čitamo knjigu kojoj ste vi autor? Recimo, neki politički triler?
Možda, ali kad odem u mirovinu, a to će biti za dvadesetak godina. A koga će onda zanimati samo reforme, Petrov, Orešković, Plenković, Milanović, Karamarko? Svoju knjigu, kao i moji kolege, „pišem“ svaki dan kroz naše informativne emisije i mislim da nam ide dobro jer smo prvi, Dnevnik Nove TV ima najveću gledanost. Dobra je to knjiga za sada, ha-ha.
Da dobijete jackpot na lotu, što biste prvo napravili?
Nazvao bih šeficu i rekao: „Ja sad malo idem, ali ću se vratiti.“ I vratio bih se.
Je li pred vama radno ljeto ili ćete naći vremena za godišnji odmor? I, naravno, kamo planirate i kako ćete ga provesti?
Zapravo posvećeno izborima jer prvi put imamo izvanredne parlamentarne izbore usred ljeta i za nas koji pratimo politiku to je kao žetva za seljaka koji je posijao pšenicu. To je to.
Da sam ja ovom liku šef vodil bi on meni emisiju za djecji vrtic..