Damir Smrtić karijeru je počeo u garaži iz koje se emitirao program

Veza između HTV-a i Damira Smrtića, urednika i voditelja Dnevnika 3, rodila se još dok je Damir bio osnovnoškolac. Naime, u sedmom razredu osnovne svoje novinarske radove poslao je na natječaj emisije "Stigla je pošta" na tadašnji Radio Zagreb, ne očekujući da će se žiriju svidjeti njegovo pisanje.

– Na kraju prvog i drugog polugodišta objavljivale su se liste najboljih. U prvom polugodištu bio sam na 11 mjestu, a na kraju drugog došao sam na šestu poziciju i zajedno s ostalih top deset malih pisaca kao nagradu dobio ljetovanje u Dubrovniku i Crnoj Gori, gdje smo se sastali s ostalim nagrađenim iz cijele tadašnje Jugoslavije – prepričao je 37-godišnji novinar i dodao kako su i sljedeće godine članovi žirija njegovo pisanje nagradili ulaskom među deset najboljih. Kada se upisao u gimnaziju u Varaždinu, 12 kilometara udaljenom od rodnog Čakovca, počeo je otkrivati radijski svijet.

– Počelo me fascinirati kako funkcionira radio i pred kraj gimnazije došlo je do buma ilegalnih radiostanica i član redakcije jedne takve radiopostaje postao sam i ja. Program smo emitirali iz jedne garaže i svako toliko bi je zapečatili kad bi shvatili što radimo – prisjetio se Damir. Tada je već postalo jasno kako je novinarstvo njegov životni poziv i kada je došlo vrijeme odabira fakulteta, dvojbi nije imao. Kako je svojim spisateljskim sposobnostima još u osnovnoj školi očarao redakciju dječjeg obrazovnog programa, na Hrvatskom radiju rekli su mu da se javi ako ikad poželi postati dio njihove redakcije.

– Dva tjedna nakon dolaska u Zagreb javio sam se na radio jer sam silno želio raditi nešto. Kako se u to vrijeme pomlađivao kadar redakcije radio Sljemena, tamo sam počeo svoj honorarni staž.

Tada je sa mnom počeo raditi i Mislav Togonal s kojim sam i danas dobar prijatelj – kaže Smrtić. Kao gimnazijalac i na fakultetu bio je kampanjac u učenju te mu je draže bilo odraditi nekoliko smjena na radiju nego sjediti za knjigom. No, kako je horoskopska Vaga, precizan je i odgovoran i na kraju je uvijek uspijevao na oba kolosijeka. U tom razdoblju mali izlet pred televizijske kamere imao je u glazbenoj emisiji na tadašnjem trećem programu HTV-a.

– Na trećem su se tada glazbene emisije emitirale cijelu noć i ja sam s Uršulom Tolj, koju sam upoznao nekoliko minuta prije emisije, vodio jednu takvu emisiju u noći na petak i onda sam odmah ujutro jurio na svoju smjenu na radio – kaže urednik Dnevnika 3. Prije jedanaest godina odlučio je prihvatiti poziv Zlatka Mehuna da dođe raditi na televiziju i ubrzo je postao šef dopisništva u Čakovcu.

– Sjećam se kako sam tada bio jako ljut na Mehuna jer sam radio svaki vikend u dopisništvu. Ta ljutnja je sada prerasla u zahvalnost jer me bacio u vatru i pokazao mi najbolji način kako naučiti tajne tog posla – govori novinar čiji su prvi važniji televizijski zadaci bili vezani za naše susjede Slovence. – Intenzivnije sam počeo pratiti događanja u Sloveniji 2006., kada se dogodila prva frka na granici i kada me, priznajem, bilo strah od broja naoružanih specijalaca koji su bili na slovenskom teritoriju – simpatično će Damir.

Početkom lipnja sljedeće godine privremeno mjesto boravka postaje mu Ljubljana, koju i nakon povratka u Zagreb posjećuje barem dva puta mjesečno. – U Ljubljanu sam se doselio taman kada je zabranjen promet u centru grada i kako sam imao stan u centru, uvijek sam išao pješice do parlamenta ili vlade. Došao sam tamo u pravo vrijeme kada su počele prave diplomatske polemike i drukčiji sukobi na relaciji Hrvatska – Slovenija i to je bilo veliko iskustvo. Janša je izgubio ubrzo izbore pa su bili predsjednički izbori, pa je Slovenija predsjedala Europskom unijom te su nas blokirali u pristupnim pregovorima, Nakon toga su se sastali Kosorica i Pahor i tako je to sve krenulo. Nakon što je riješen arbitražni sporazum, odlučeno je da se dopisništvo zatvori i Renato Kunić pozvao me da dođem u Zagreb – priznaje. Neizvjesnost i činjenica da nikad ne znaš kako i gdje će mu završiti dan na poslu Damira jako veseli, ali ne i njegovu djevojku.

– Bilo je puno situacija u kojima su me neplanirano poslali na neki zadatak. Kad je uhićen Sanader, trebao sam otići u Ljubljanu i navečer se vratiti u Zagreb, ali na Bregani su mi javili da moram otići u Salzburg jer je tamo Sanader pritvoren. Moja bolja polovica sada se privikla na taj ritam koji se mojim povratkom u Zagreb ipak malo normalizirao i sada u pravilu svaki treći vikend, otkako radim u Dnevniku 3, imam slobodan – veli urednik. Loših uspomena sa zadataka nema, ali zbog bivšeg premijera koji je sada na osuđeničkoj klupi i te kako se smrzavao u Austriji.

– Volim rad na terenu, ali tih sedam dana u Salzburgu pamtit ću po temperaturi od -15 i cjelodnevnom smrzavanju ispred suda. Kako su jedine bitne informacije dolazile sa suda, jedini način bio je kampirati ispred – prisjetio se. Zbog uređivanja Dnevnika odlasci na teren malo su se prorijedili, ali uživa s ekipom s kojom surađuje. – Dan počnemo ležerno uz kavu, kada se uvijek analizira kako smo odradili prethodni dan i onda uz prelistavanje novina smišljamo teme za Dnevnik koje se dodjeljuju novinarima na kolegiju u 15 sati. Dan završava oko ponoći. Kad dođem doma, još me drži adrenalin i ne mogu zaspati nekoliko sati – kaže.