Danas ljudi prosvjeduju na Facebooku, a mi smo u 90-ima i zbog manjih stvari izlazili na ulice!

Zagrebački Boćarski dom ovog će vikenda odjekivati zvukovima rocka. Na festivalu Brijačnica nastupaju popularni rock-bendovi iz regije predvođeni grupom Pips, Chips & Videoclips, ali i Kojotima, koji se na scenu vraćaju nakon punih sedamnaest godina.

Kojoti su sredinom i krajem 90-ih bili predvodnici Fiju-Briju vala, a raspali su se nakon velikog uspjeha i tri albuma.

Njihovi osnivači Davor Viduka i Alen Marin posvetili su se drugim projektima, pa je tako Viduka autor i gitarist u grupi Kawasaki 3P, dok je Alen aktivan u grupi Superoperater.

Ljubitelje rocka iznenadio je povratak Kojota na scenu nakon punih 17 godina. Kako ste se odlučili vratiti?

DAVOR: Više je razloga. Najvažniji je da smo Alen, Vanja, Bobo i ja u dobrim odnosima kao odrasli ljudi i da nas sve raduje konačni reunion Kojota na Brijačnici, ali i u budućnosti, jer previše nam se sviđa kako sada zvučimo i kako danas funkcioniramo kao bend da bi to stalo samo na jednom koncertu. Velika je razlika, odrasli smo i puno smo tolerantniji i poštujemo jedan drugoga, što možda nismo znali kada smo bili klinci u 20-ima, a tada nam se stvarno svašta događalo svjetlosnom brzinom. Jedan od razloga jest što sceni kronično nedostaje iskonski, žestoki rock n’ roll bend koji ipak može privući više ljudi. Danas postoji puno dobrih R’n’R bendova, ali svi pjevaju na engleskom, što, nažalost. u većini slučajeva ne dobacuje predaleko na ovim prostorima. Konačno se poklopio i tajming, jer smo i prije imali ponuda, ali tek sad je bilo moguće, barem meni, to izvesti. Moj najvažniji razlog kao gitaristu, osim ljudskog faktora, baš je ta vrsta muzike koju nisam svirao od raspada Kojota, a gitaristički ipak najbolje plivam u tom žestokom, prljavom i uzbudljivom R’n’R stilu sviranja, to mi je jednostavno u prstima i takvom svirkom sam inicijalno i napravio određenu reputaciju.

Kojoti su u 90-ima bili jedni od predvodnika rock uzleta. Kako se sjećate tih vremena?

DAVOR: Baš sam neki dan komentirao da mi je užasno žao što nisam vodio dnevnik koncerata, samo s osnovnim podacima: kada, gdje i kako je bilo jer mislim da smo prošli apsolutno sve što se može proći kada sviraš u R’n’R bendu i naravno da se većine toga danas ne sjećam, samo znam da nam se događalo stvarno svašta, možda i previše stvari u prekratkom razdoblju, a mi smo bili jako mladi, katkada naivni i blesavi, jako hedonistički nastrojeni, ali znam da smo u velikoj većini slučajeva uspjeli dati najbolje od sebe na koncertima kakvi god uvjeti bili, a u 90-ima je bilo stvarno svega i svačega.

ALEN: Nisam sklon romantičnim osvrtima na devedesete i ne doživljavam nas kao nekakve predvodnike nečega. Nekoliko godina prije nego što su se Kojoti afirmirali bila je jako popularna tzv. dance glazba. Radilo se o petparačkoj produkciji po uzoru na američku dance produkciju onog vremena, s tim što se kod nas pojavila gomila bizarnih izvođača i pjesama. Vaši čitatelji sigurno se sjećaju tih “radosti”, a oni mlađi vjerojatno su se zatekli na nekom od “trash partyja” gdje se redovno puštaju veliki dance hitovi devedesetih. Bilo je pitanje dana kada će to svima dozlogrditi. U takvim okolnostima izišlo je 5-6 odličnih, kvalitetnih albuma, uključujući i naš prvi album, koji su dobili dodatni poticaj. Mi smo objavili dva albuma u godini dana i jako puno nastupali. Bili smo jako vrijedni.

Kako su uopće nastali Kojoti i kako ste dali ime bendu?

DAVOR: Dan nakon izlaska iz Majki, tadašnji basist Jure Nižić i ja napravili smo Kojote. Što se tiče imena, sjećam se da mi se to ime svidjelo još par godina prije i čuvao sam ga za neki sljedeći bend i odmah sam nas nazvao Kojoti. Dan-danas osjetim malu dozu ljubomore kada čujem dobro ime jer ga nisam ja smislio. Tako sam neki dan saznao za Auf Wiedersehen – novi bend iz Beograda. Odlično ime!

Krajem 90-ih ste se dosta socijalno i politički angažirali. Otvoreno ste govorili i protiv HDZ-a i Franje Tuđmana i podržavali SDP na izborima 2000.?

DAVOR: Oduvijek sam i bio ljevičarski opredijeljen i pogotovo tada to je bila normalna stvar. Apsolutno svi rock-bendovi bili su protiv “takve” vlasti i podržavali su njihovu smjenu. To što smo se poslije razočarali i u ove druge, to je drugi problem, ali ipak neke stvari su se promijenile nabolje, prije svega stupanj demokracije, jer je do tada bila praktično diktatura jednog čovjeka i 20 bogatih obitelji, a posljedice toga osjećamo još uvijek i još dugo ćemo ih osjećati. Jednim su potezom “fantastičnom” privatizacijom uništili sve ono što je generacija naših roditelja desetljećima stvarala. Tako da podrška promjenama uopće nije bila upitna, a i smatram da je u opisu svakog pravog R’n’R ili punk benda da je protiv vlasti. Problem je bio što su rijetki tada imali “muda” za to jer je bilo opasno. Tu smo bili mi, Fiju Briju bendovi, tadašnji Radio 101 i Feral Tribune i to je bilo to, na što sam danas izrazito ponosan. Danas je normalno da gradonačelnik gasi najstariji klub u državi. Klub koji je našoj generaciji dao Fiju Briju, Crnog mačka, koncerte Zagreb gori i odredio nas kao tolerantne i zdrave, normalne individualce, a ljudi stavljaju sliku kluba na Facebook misleći da su obavili svoju dužnost.. Devedesetih smo izlazili na ulicu i borili se.

ALEN: Složio bih se s Davorom da u habitusu rock-sastava mora postojati otpor prema vladajućem režimu. To ne mora nužno imati veze s političkom opcijom.

Je li zasićenje bilo glavni “krivac” raspada Kojota?

DAVOR: Moguće da je bio jedan od razloga, ali ne i glavni. Mislim da smo “izgorjeli”, jer nam se previše toga izdogađalo u prekratkom periodu, a pritom smo bili premladi i ne baš mudri i poprilično hedonistički raspoloženi. Tko zna što bi bilo da smo nastavili. Zato mislim da je tada to bila pametna odluka.

Možete li usporediti scenu, ali i sebe u odnosu na razdoblje od prije 20 godina? Jeste li sad ipak mirniji, obiteljski ljudi? Što kaže vaša obitelj?

ALEN: Scenu pratim sporadično i ne osjećam se dovoljno kompetentnim da je komentiram. Uživam u obiteljskom životu koji uključuje brojne obaveze, uglavnom slatke, tako da kod mene nema mnogo prostora za dokolicu. Imam podršku supruge u svemu što radim i imam sreću da djeca misle da sam cool.

Kako danas gledate na političku situaciju u zemlji, što vam smeta? Hoćete li se aktivirati i na tom polju, slično kao u 90-ima?

ALEN: Oduvijek mi smeta licemjerje i demagogija koliko god da sam svjestan da su u politici to vrline. Nesposobnost i nemoć koja iz nje proizlazi uvijek traži neprijatelje i ondje gdje ih nema kako bi se prikrili. Svijet je puno veće i ljepše mjesto od hrvatske dnevne politike.

Koji vam je plan nakon Brijačnice? Nastavljate li dalje sa svirkama i hoćemo li ubrzo čuti nove pjesme i album?

DAVOR: Nekakav je generalni plan da o tome ne razmišljamo, ne govorimo do koncerta. Jako nam je stalo da se vratimo u velikom stilu, to nam je prioritet. Dakle prvo trebamo po planu odsvirati vrhunski Brijačnicu, a mislim da smo sve napravili da se to dogodi i da to bude koncert za pamćenje jer ljudi će vidjeti neke druge Kojote: pametnije, bolje usvirane, čvršće. Sviramo s puno više groovea, seksa, a da nismo izgubili ništa od energije i žestine. Ovo nam je svima preveliki gušt da bismo sada stali.

Davor je poznat i kao najveći proizvođač kupina i kupinova vina u Zagrebu. Odakle ljubav prema tome i kako stignete baviti se i time uz glazbene obaveze?

DAVOR: Već jako dugo to radim i taj posao sam davno naslijedio od pokojnog oca i u međuvremenu jako zavolio. Naravno, sve osim birokracije koja me izrazito živcira. Štoviše, volio bih se jednog dana baviti i uzgojem maslina i proizvodnjom maslinova ulja u Istri ili na nekom lijepom otoku, ali o tom potom. Zato bar mogu svirati s kim i što želim, a to je u današnje vrijeme strašno veliki prioritet.

>>Brijačnica objavila satnicu i još jedan bend za prvi dan festivala!