Daniela Trbović: Moj sin neće biti poluproizvod

Kako uspijevate izvršiti sve zadatke i biti novinarka, majka, zadovoljna žena?
Ove sezone, srećom, nisam nijednom poželjela sposobnost teleportacije. Prošlog smo ljeta unaprijed snimili mnoge emisije pa smo uvijek mjesec ispred emitiranja. A to znači opuštenu atmosferu. No, kad je situacija obratna onda na televiziji imam cjelodnevni boravak pa se zapitam: “Hoću li ja ikad imati vremena?” Kad ga imam, onda se gubim i ne znam što bih sa sobom. Pravi sam adrenalinski ovisnik!

Što to znači u vašem slučaju?
Sve bih odjednom – spavala, depilirala se, čupala obrve... Na kraju od previše razmišljanja obično ništa ne napravim. S druge strane, kad imam ludi ritam onda sve stignem. Zaključak je da mi mali odmori ne odgovaraju. Kad se ja opuštam, onda me nema mjesec dana – spustim se i skinem s adrenalina. Tako će biti i ovog ljeta koje ću provesti sa sinom Lovrom.

Kako devetogodišnji Lovro podnosi vašu odsutnost?
Dobro, on je još dijete koje ne mulja pa tako, iako ovaj tjedan nisam bila na roditeljskom sastanku, znam sve njegove ocjene. Kad ne odem u školu, onda ode Šime. A imamo i divnu učiteljicu pa zasad sve to jako dobro izgleda. Lovro ima devet godina i ludosti još nisu došle na red.

U kakvim ste odnosima s bivšim suprugom Šimom Vlajkijem s kojim ste se rastali prije četiri godine?
Katkad se rado vidimo, katkad bismo najradije da se nismo ni vidjeli. Tješi me kad čujem da su i drugi rastavljeni ljudi u takvim odnosima. To su stvari koje se razbucaju i to je tako. Mislim, daleko smo od pas-mater, ali ponekad ste svjesni toga da je nešto trebalo ili moglo biti pa... U principu smo u dobirm odnosima zbog Lovre, a da njega nema, ne vjerujem da bismo bili!



Jeste li postali ljutita osoba ili zlopamtilo?
Ljutnja je stvar moje razine tolerancije. Po prirodi nisam zlopamtilo, zapravo ništa me dosad nije toliko zgazilo da bih imala nešto i pamtiti. Priznajem da sam ponekad živčenjak i da imam kratki fitilj pa privatno bližnji često “pate” jer sam temperamentna i vrlo glasna.

A u braku? Jeste li tad bili tipična supruga?
Priznajem da nisam tip koji će nekoga zvati na ručkove i večere. Kuham, ali za svoje dijete. Ovo drugo samo kad mogu ili trebam. Nisam tip koji u tome uživa i toliko o meni kao kućanici! No, u braku sam kuhala, i glačala, i spremala. A kad sam shvatila da to samo ja radim, a ne i on – pronašla sam ženu koja će to raditi za mene. No imali smo mali stan pa sam se i tada glupo osjećala. Uglavnom, očekivala sam partnerski odnos. Kad sam shvatila da su to samo ženske iluzije, vratila sam se na zemlju.

Jeste li u braku otvoreno pokazivali svoj temperament?
Ja sam pseće odana. Moja emocionalna inteligencija nije pratila ovu moju drugu varijantu pa sam ameba, biljka, papučica. To nije ni čudo jer sam horoskopska Vaga pa kad mislim da je to to, mnogo mi treba da shvatim da nisam u pravu. Moraš mi puno toga napraviti da to shvatim, ali kad odlučim – to je zacementirana odluka! Sad sam ponovno na zemlji.

Je li bilo teško prebaciti sklopku sa statusa udana na ponovno sama?
Ne, najteže je bilo samoj sebi priznati neke stvari, ali već sam tad odradila 70 posto posla. U preostalih 30 posto ušli su strpljenje i pokoja turbulencija, no i njihov intenzitet ovisi o tome kakav je muškarac bio u kući. Ako je to bio čovjek koji je kuhao i pospremao, to se osjeti. Ako nije, a danas je sve manje praktičara i muškaraca koji nešto znaju raditi, onda je to manje bolno.

Nedostaje li vam muška ruka u kući?
Imala sam pet iz tehničkog pa mi je lako. Osigurače ne moram mijenjati, a znam kupiti i spojiti uređaje, ali uspješno spajam i razvodne kutije, perilice i drugo. Relativno sam spretna i nije mi to neki bauk. Ako treba, susjed mi pomogne primjerice postaviti zvučnike ili oko nekih završnih radova. Nikad ne radim ono što mislim da ne mogu pa tako iza mene ne ostaje više dijelova.

Je li nakon rastave bilo neugodnih “uleta”?
Nisam imala neugodnih uleta, štoviše nije uopće bilo uleta – što me sad već i zabrinjava. Jer bilo bi zgodno da mi netko priđe pa da možda mogu reći: “Tko to mene geda?” ili bar da sam nekoga i otkantala. Ali nema više toga! Svi susreti i kontakti su strogo poslovni, što u biti izgleda ovako – ja dogovorim gažu, raspravimo sadržaj, odradim, hvala lijepo i doviđenja. Eventualno mu se javim nakon šest mjeseci s pitanjem: “Zašto mi nisi platio?” A što se tiče radnog okružja, ni tamo nije bilo nepoželjnih situacija, a zgodne kolege na koje se pale mnoge žene ja ne doživljavam.

Izlazite li?
Prije sam s prijateljima s “Karike” više tulumarila i dobro se provodila, ali sad smo već ostarili. Iako se jako volimo, sve se teže okupljamo. Osim toga često odlazim i u Rijeku za koju sam vezana sjećanjima i drugim motivima.

Tražite li novog muškarca?
Ekipa s “Karike” još mi je poslije rastave savjetovala da krenem na plesnjake, plesne tečajeve ili na planinarske ture jer, kažu, tamo počinje lov na dečka. To je njihov prijedlog za mene i pronalaženje moje srodne duše. Mislim da ću ga sad prihvatiti.

Kako bi trebao izgledati gospodin idealni?
Budimo realni, daleko sam ja od idealnog. Ali evo, pitajmo se kako bi to mene muškarac mogao zadovoljiti. Ne mislim seksualno, nego kako bi mi imponirao, činio me zadovoljnom i sretnom. Iskreno? Ne znam! To je ono najgore! Znam što neću pa barem znam što ću križati. Već dugo sam sama i super funkcioniram, samodovoljna sam i samozadovoljna. Mogu sve sama, u smislu operative pa ne paničarim. Ne iščekujem kad će se nešto dogoditi. No, da bi se nešto i dogodilo, mora to biti splet okolnosti.

Jeste li razmišljali o upoznavanju preko interneta?
Sve što je virtualno, za mene informatički nepismenu totalno je strano. Ne volim spojeve naslijepo. Meni su to sve nepoznanice. Ali morat ću se malo osuvremeniti, ako ništa onda zbog Lovre.



Čemu učite svojega sina?
Svaka majka će svojem djetetu dati sve što misli da treba. Ali ja sam kod roditelja naučila krečiti, pospremati pa bih za to voljela osposobiti i Lovru. Ne želim da bude poluproizvod kojemu majka pere, a sirota žena mu se podaje i glanca. No na kraju sve žene naprave takvog sina pa ispadnemo podvojene ličnosti. Majka u nama isključuje partnericu i obratno! Tome moram stati na kraj, jer ne mogu samo reći “muko moja, prijeđi na drugoga” i pustiti ga.

Dobije li i on, makar verbalno, po nosu kao i natjecatelji kviza?
Ma i oni su me samo u početku gledali kao bezobraznu gaduru, a sad... Nekad sam bila bahata i odvratna kučka u crnom, a sad su shvatili da je to Biblija kviza. Treba zadržati odnos podignutog, prijetećeg prsta sa stavom. Ali trebate znati da, iako ne kažem da ja to ne bih mogla, ja ne pišem one “poskočice”.

Je li vas ikad itko napao ili na vas nasrnuo zbog toga?
Ne, ljudi se više naljute kad naprave banalnu pogrešku na nekom pitanju nego kad ih ja bocnem.

Biste li se sami prijavili na kviz?
Možda na potezanje konopca, ali na odmjeravanje znanja – nikad! Ne bih rješavala ni test inteligencije jer nakon što toliko godina živim sama, o sebi imam dobro mišljenje. Ne bih to sad htjela razobličiti.

Kakvo mišljenje imate o svojem izgledu?
Ujutro se natašte po kruh zaputim neprepoznatljiva, nenamazana, s pepeljarama na očima i bez korektora na licu. Tako sam ležerna da su i ljudi već naviknuti obitavati u kvartu s planetarno popularnom zvijezdom i to ih ne fascinira.

Mislite li da bi vam u životu bilo lakše da ste se rodili kao muškarac?
Uvijek sam se družila s dečkima pa sam vjerovala da je njima bolje, ali čari ženstvenosti nikad ne bih mijenjala.

Jeste li zbog TV slave ili ženskih atributa bolje prolazili na studiju novinarstva?
Profesore nisam lovila ni osvajala onim “Valjda vi znate tko sam ja”. Učila sam punom parom i tako završila.

Otvoreno govorite o svojem životu...
O mom životu sve se zna, a opet ništa ne zna! Nitko mi recimo neće s fotoaparatom ući u stan. To je moja zadnja doza privatnosti i to nikad neću dopustiti.

Koju biste poslovnu ponudu odbili?
Nisam neki komad koji imponira izgledom, ali imam dovoljno posla. Važno mi je da mogu birati poslove pa neću uletjeti u nešto pri čemu ću se na pozornici osjećati loše. Ili u nešto što nije u skladu s mojim svjetonazorima.