Danijela Martinović: Davat ću životne savjete svima kojima treba pomoć

Gotovo tri desetljeća pjevačica Danijela Martinović uspješno plovi estradnim vodama. Nekadašnja pjevačica grupe Magazin stasala je u jednu od najomiljenijih domaćih izvođačica iza koje je uspješna samostalna karijera. Glazba je Danijeli oduvijek bila na prvome mjestu iako u posljednje vrijeme sve više zanimanja privlači i njezina duhovna strana.

Posvetila se proučavanju raznih metoda samospoznaje pa danas, osim u glazbi, uživa i dijeleći životne savjete svima kojima je pomoć potrebna.

Nedavno ste ponovno napravili mali iskorak s estrade. Na konferenciji TedxZagreb održali ste inspirativan govor o postizanju životnog zadovoljstva. Kakve su bile reakcije publike?

Kada sam primila poziv da nastupim na ovogodišnjem TEDx-u bila sam iznenađena i počašćena. Dulje vrijeme pratim TEDx i ondje sam čula zaista predivne ljude iz cijelog svijeta koji su govorili o raznim temama. S obzirom na to da se radi o najvećoj svjetskoj platformi na kojoj se prezentiraju ideje vrijedne širenja, znala sam da je to pravo mjesto na kojem ću prvi put predstaviti jednu drugu sebe.

Kada ste shvatili da vlastitim iskustvom i spoznajama želite utjecati na tuđe živote?

Kada napravite bilo koju pozitivnu promjenu u svom životu i kada prvo osjetite, a onda i vidite u opipljivom svijetu što su to promjene donijele u vaš život poželite to prenijeti cijelom svijetu po hitnom postupku želeći da svi ljudi osjete isto što ste osjetili i vi, ali to ne ide tako. Naša promjena samo je naš osobni doživljaj, a kako, kada i kojim tempom će se netko promijeniti i hoće li se uopće promijeniti nije naša volja ni naš izbor. To je slobodna volja svakog pojedinca. Kada sam smirila prvotnu ushićenost počela sam jednostavno tu punoću živjeti, a ljudi su samo počeli prilaziti i pitati savjete za određene situacije u kojima su se našli. U početku oni iz moje neposredne blizine, a zatim i oni koji su me malo ili čak nimalo poznavali.

Namjeravate li nastaviti u tom smjeru? Što je idući korak?

To mi je ljubav jednaka kao i pjevanje. Vrlo intenzivno punih 13 godina posvećena sam proučavanju raznih metoda samospoznaje. Kad kažem vrlo intenzivno onda mislim doslovno svaki dan po nekoliko sati. Učila sam od predivnih, velikih učitelja, slušala vrhunske predavače i sigurno ću nastaviti tim putem. Kada sam zakoračila na tu stazu shvatila sam da nikamo neću i ne mogu stići jer cilja nema u onom obliku kakvim ga mi doživljavamo. U duhovnom svijetu cilj je putovanje. Ta spoznaja me razoružala i potpuno oslobodila. Upravo sam se vratila iz Zadra gdje sam u crkvi sv. Frane održala govor “Putevima jedne molitve”. Otišla sam na poziv bračnog para Blaslov. Tanja Blaslov pronašla je molitvu koju sam napisala u “Šalabahteru života” i počela je dijeliti kao poklon ljudima pa je molitva otišla sve do daleke Australije. Voljela bih vam približiti kako je bilo tu večer, ali zasad mi nedostaju prave riječi jer se dogodila neopisiva čarolija.

U svom govoru progovorili ste o postizanju zadovoljstva, ali i o prevladavanju boli. Koje su to boli ostavile najveće ožiljke na vašem životu?

Tema ovogodišnjeg TEDx-a bilo je zadovoljstvo, a ja sam govorila o tome kako samo prolazeći kroz bol možemo iskusiti pravo zadovoljstvo. Temeljna bol i trenutak kada ćemo je doživjeti ovisi o mnogočemu, ali presudna je naša osobnost i način na koji percipiramo stvari. Kod mene su se događale mnoge vidljive, ali i one oku nevidljive situacije koje su prouzročile vrlo veliku bol koja me u početku jako plašila sve dok nisam upoznala mehanizme stvaranja i rastvaranja boli. Sada sa sigurnošću znam da sam s njom otvorila vrata svoje istinske punine.

 Kako danas reagirate na bol? Može li se spoznajama kojima vladate ta negativna emocija potpuno potisnuti?

Najveća je pogreška upravo to što se bol potiskuje. Ta je reakcija prirodni mehanizam svakoga čovjeka kako bi se zaštitio od boli koju je doživio dok je bio nemoćan i nesposoban shvatiti i procesuirati okolnosti pod kojima je bol nastala pa je nikako ne želi ponovo iskusiti. Osim samog osjećaja koji donosi bol, koja bi što drugo nego boljela, javlja se strah da tu bol nećemo moći kontrolirati, a sve to čini nerazvijena dječja svijest u nama jer su svi temelji boli nastali i nastaju do sedme godine života. Takvim ponašanjem događa se suprotan efekt jer svakim potiskivanjem tvrda, učahurena energija boli samo se još malo pojača svakim sljedećim zanemarivanjem i potiskivanjem, a događa se da svjesno a najčešće nesvjesno svakodnevno potiskujemo bol nebrojeno puta. To prerasta u razne poremećaje bilo psihičke ili fizičke.

Postali ste i theta-praktičar. Što točno podrazumijeva taj pojam?

Theta praktičar ulazi u theta stanje moždanih valova u kojima je aktivnost svjesnog uma svedena na minimum pa praktičar može jasnije vidjeti gdje se nalaze blokade klijenta i tehnikom ih čistiti.

U čemu sve pomaže theta iscjeljivanje? Planirate li se aktivno time baviti?

Uvjerenja po kojima živimo najjači su autopilot po kojem živimo. Kada sam učila theta praksu dobili smo nekoliko isprintanih listova najučestalijih uvjerenja koja ljudi imaju i bila sam osupnuta koliko toga zajedničkog imamo. Najljepše je to što dok usvajate znanja radite prvenstveno na sebi i na kolegama kako biste stekli i usavršili vještinu te kako biste vidjeli konkretne promjene. Theta je upotpunila moje znanje, ali ne mislim se isključivo njome baviti jer sam upoznala još mnoge divne tehnike, ali kao kombinaciju tehnika svakako da.

Koliko vam duhovne tehnike kojima vladate pomažu u estradnim vodama? Život pod svjetlima reflektora često nije tako bajkovit kako izgleda...

Pod reflektorima sam od četrnaeste godine, tako da je to zaista moje prirodno stanište. Duhovne tehnike nemaju selektivno čišćenje već obuhvaćaju sve ono što vi jeste. Danas nemam potrebu nikome se dokazivati, nikamo i ni za čim ne trčim, ne bojim se tuđeg mišljenja, nemam potrebu svima se svidjeti. Jedino što želim je biti vjerna sebi i sretna, za drugo je premalo vremena.

Prije dvije godine izdali ste “Šalabahter života”, a u pripremi je i nastavak knjige. Po čemu će se on razlikovati od vašeg književnog prvijenca?

Svuda, ali baš svuda. U pogledu, slici, sjećanju, mašti, trenutku koji uhvatim dok nitko i ne zna da sam ga uhvatila. Jako mi se sviđa jedan zapis iz “Šalabahtera 2” za koji me inspirirao list koji sam uhvatila pogledom dok je polagano padao nošen laganim povjetarcem. Ima mnogo slika iz moga života, ali nisam nikomu otkrila koje su to slike – to je samo moja tajna.

Početkom godine posjetili ste Aziju. Čime vas je Nepal privukao?

Htjela sam vidjeti kako izgledaju ljudi koji su toliko siromašni, a uvijek nasmijani, sretni i ljubazni. Bilo je divno.

Na društvenim mrežama tada ste objavili i fotografiju uz opis: “Ponekad je potrebno otputovati miljama daleko, da bi se tamo negdje, gdje nas ništa podsjeća na ništa, gdje ništa ne nalikuje ničem viđenom, a pronađemo izgubljeni dio sebe...”. Koji ste to dio sebe pronašli na tom putovanju?

Ako putujete samo zato da smirite nemir u sebi, znači da izvan sebe tražite rješenje i spas, a to nije moguće. Sve što je u nama je u nama, a ne izvan nas. U tom slučaju putovanje nas može samo trenutačno umiriti, ali ne i trajno smiriti. Pitanje je trenutka kada će opet nemir isplivati, ali ako putujemo zbog širenja slike ukupnosti putovanja su nezamjenjiva i neophodna.

Spremate li se uskoro ponovno na neko putovanje? 

Sredinom siječnja putujem u Teksas na mjesec dana i već sam počela odbrojavati.

Zajedno s Jolom otpjevali ste naslovnu pjesmu za TV seriju “Na granici”. Jeste li uspjeli popratiti koju epizodu serije? Gledate li uopće televiziju u privatno vrijeme? Kakvi vas sadržaji najviše opuštaju?

Suradnja s Jolom me jako veseli jer je on predivan čovjek da vas s njim apsolutno sve veseli. Njemu je život jedno veliko maturalno putovanje i tu iskonsku radost postojanja jednostavno rasipa okolo. Komercijalni TV program već dugo ne gledam i jako sam zadovoljna tom odlukom kad sam vidjela koliko mi vremena ostaje za sve stvari kojima se doista radujem. Gledam emisije koje me interesiraju, a dokumentarce obožavam. Ima ih toliko dobrih da ostanete bez daha.

Gdje ćete provesti blagdane? Kako izgleda Božić u vašoj obitelji?

Badnjak mi je najdraži dan u godini. Uvijek sam s obitelji i prijateljima, a kruna tih blagdanskih dana je kad nakon božićnog ručka zapjevamo božićne pjesme, a tata vodi prvi glas. To nema cijenu.

Imate li planove za doček Nove godine? Hoće li to i ovaj put biti radno?

Još nisam usvojila riječ rad kada pjevam i to je  zapravo super jer znači da doista uživam. Što ima ljepše nego ući pjevajući u novo kalendarsko poglavlje.

Godina je na izmaku. Kakva vam je bila 2018.? Biste li nešto promijenili u ovoj godini da možete?

Nikada ništa ne bih mijenjala, a s 2018. sam baš zadovoljna.

Što si želite u 2019. godini?

Zdravlja, mira, osmijeha, ljubavi, blizine najdražih.

Pogledajte i koji su estradnjaci postali duhovnjaci.