Dario Maradin: Vodio sam nacionalni radio samo u gaćama, bio mi je to prvi radni dan

Za sve što radim, potrebna mi je glazba. Za sve mi treba taj ‘ritam’. Navodno čak i hodam u ritmu”, stoji u opisu na stranici Otvorenog radija na profilu Darija Maradina. Ovaj radijski voditelj svakog radnog dana sa slušateljima provodi vrijeme od 10 do 14 sati, odnosno vodi emisiju “Radno vrijeme na Otvorenom”. Koliko uživa u svom poslu, ne skriva ni na društvenim mrežama gdje se mogu vidjeti mnogobrojne fotografije iz studija, a poznati radijski glas otkrio nam je kako je izgledao njegov put do radijskog etera. Maradin snima i kratke YouTube videe u kojima govori o svojim stavovima i događajima, a u razgovoru nam je otkrio i kako je započeo svoj kanal. 

Vodite “Radno vrijeme” na Otvorenom radiju, kako pronalazite teme o kojima govorite u eteru?

Teme? Što su to teme?! Mislim da slušateljima nije do tema dok rade svoj posao. Mislim da oni samo žele preživjeti radni dan i osjećati se dobro. I zato se uključe na Otvoreni, feel good radio. Vođen time, mislim da ih ne treba zamarati s nekim “temama”. Ali bitno je popratiti što im se događa u životu. Tako da uvijek gledam što se događa meni, u Hrvatskoj, u svijetu... i na neki način se malo zagrebe po tome. Uglavnom se slušatelji mogu poistovjetiti, jer većinom proživljavamo slične situacije. Ali generalno, fokus je na tome da se osjećamo dobro. A dobri hitovi pomažu u postizanju tog osjećaja.

Kako birate glazbu koju puštate slušateljima?

Pa mađioničar nikad ne otkriva svoje trikove. Što ne?! Ono što mogu reći je da imamo vjerne slušatelje, koji nam sami daju do znanja što žele slušati. Putem glazbenog testa koji je uvijek aktivan na webu Otvorenog radija. Uzmemo u obzir to, pa svjetske top liste, pa malo trendove društvenih mreža, šaka osobnog feelinga... Ostalo je čista magija.

Koji su najveći izazovi vašeg posla? Je li vam live program stresan, kako se nosite s tim?

Radio je najljepši posao koji sam radio u životu i nadam se da nikad neću prestati raditi to. No, isto, ima i svoju dozu stresa. Kao prvo, jako je transparentan tip posla. Nikad ne vidiš greške koje napravi kuhar u kuhinji i kako ih popravlja, ali u live programu se svaka greška vidi (čuje!). I svi imaju potrebu ukazati ti na nju. Tako da imaš taj neki mini pritisak da sve mora teći bez greške. No, one se događaju i to je normalno. I znaju biti simpatične. Ima i dana kad ne možeš stati ni na minutu. Šihta traje četiri sata, otprilike isto i priprema za nju. Iako se ne možeš nikad 100 posto pripremiti, jer nikad ne znaš u kojem će smjeru dan otići i u ta četiri sata ima hrpa stvari koje ovise o tebi da krenu na vrijeme, sve ti se nešto odbrojava, obrađuješ tonove, pripremaš podloge, reklame, pratiš promet, prognozu... Jednom kad krene u 10:00, vozi se u jednom dahu do 14:00. Nije svaki dan takav, ali kad je, ideš doma energetski iscijeđen i to je malo stresno, ali čudno je da si ovisan o tome i jedva čekaš opet.

Imate li neke svoje rituale prije emisije?

Imam! Ja sam valjda jedini DJ na Otvorenom koji u studiju ima radio pojačan na najjače koliko tehnika dopušta. Često mi znaju ući u studio i tražiti me da stišam, jer se u prostoriji do studija nešto snima. Mrzim kad to rade, ali da, čim uđem u studio, prvo što napravim je to da pojačam radio. Jednostavno mi se odmah diže energija kad slušam mjuzu cijelim tijelom, a ne samo preko slušalica. A i vjerojatno je stvar u tome da stvarno imamo samo najjače hitove. Možda da je neki drugi radio u igri, ne bih funkcioniralo na isti način. Ne znam.

Toga uvijek ima. Jednu neću nikad zaboraviti s prvog radija gdje sam radio. Imali smo neki plaćeni dio u kojem je kolegica čitala obavijesti o ukopima na današnji dan (lokalni radio, što da vam kažem). Slušao sam s pola uha, jer sam pripremao program za dalje, a ona je završila brže nego inače. I ja kao iz topa ispalio: “Samo troje?!”.

Ili, recimo, prvi radni dan na Otvorenom je bio neki Svjetski dan bez gaća ili tako nešto, što sam shvatio kao priliku da vodim nacionalni radio samo u gaćama. Naravno da je to bilo na društvenim mrežama, ali ja sam shvatio priliku na radiju iz snova kao “All in” situaciju. Uglavnom, ima tih nekih situacija i priča i za neke je možda bolje da su samo prošle kroz eter, da se ne vraća fokus na njih.

Dogodi li vam se da neki put nešto krivo kažete ili naglasite? Overthinkate li tu situaciju?

Vjerojatno skoro u svakom breaku. Break zovemo onaj trenutak kad dižemo mikrofon i nešto pričamo na radiju. Imam pravi karlovački naglasak i to se osjeti, ali mislim da slušatelji to ne zamjeraju. Poanta radija je danas da su DJ i slušatelj prijatelji, a prijatelji bi te trebali prihvatiti takvog kakav jesi. Ima dana kad ste u svađi i ne možete se smisliti, a ima dana kad se razvalite od smijeha zajedno. To je tako s prijateljima. Kad sam to shvatio, prestao sam overthinkati takve situacije i od tada, nema više krivog naglašavanja i krivih riječi. Sve je točno kako treba biti, jer to sam ja. Dario Maradin iz Karlovca.

Po struci ste grafički dizajner, ispričajte nam kako ste završili na radiju?

Sad je vrijeme za rečenicu: “Nisam ja odabrao radio. Radio je izabrao mene”.

Čudan niz događaja, moram priznati. Jako sam volio radio i hitove zapravo. Uvijek sam bio onaj koji se pobrinuo za dobru listu na rođendanima, u razredu, na bivšim poslovima i kad sam kao grafički dizajner dobio posao na TV4R u Karlovcu u video montaži, bila je jedna situacija kad sam trebao uskočiti na radio i realizirati gostovanje gradonačelnika. Voditeljica jutarnjeg programa se razboljela i nije mogla doći na posao. Tako da je druga kolegica uskočila kao novinarka, a ja sam uskočio realizirati program. Pult i sve to. Me being me, svako toliko bih nešto dobacio dok je trajao intervju. Svidjela im se moja spontanost i tu je nekako krenulo igranje s radijom. Tri godine kasnije, Otvoreni je objavio natječaj i prijavio sam se na audiciju. Jako volim Karlovac, ali Otvoreni je bio san snova. I evo me na Otvorenom već sedam godina.

Vidite li se u eteru do kraja karijere?

Nadam se. U nekom obliku etera sigurno, ali nadam se da na radiju. Iako je moguće i da ću biti samo online ili u kojem god smjeru nas već odvede budućnost. Nekako sam se nadao da ću do sada već imati Hoverboard, ali ispada da je Povratak u budućnosti ipak bio samo film i nema toga još na vidiku. Pa sam odlučio ne zamarati se previše s budućnosti. Imam neke vizije, planove i slično, jer moraš imati neki cilj, ali ne diktira mi to previše toga u životu. Gledam da volim što radim i dok uživam u tome, i paše mi dnevni ritam - ne diram. Uživam.

Na YouTubeu objavljujete i videe različite tematike, kako ste se odlučili započeti kanal?

Pa zapravo je sve krenulo zbog radija. Kako sam došao na Otvoreni, puno smo radili na edukaciji o tome tko si, što si, što slušatelj ima od toga što ti pričaš i slično. U meni se probudila neka potreba za reći neke stvari i iznijeti neke stavove, a radio je ipak format gdje je većinom najbitnija glazba i personality DJ-a. A i puno vremena provodim u autu dok putujem Karlovac – Zagreb – Karlovac. Još k tome preferiram vođnju starom cestom i jednom prilikom, da si malo skratim vrijeme u vožnji, prepričao sam nešto u kameru na mobitelu. Stavio to na Facebook i jako je dobro prošlo. Proširilo se i puno dalje od mojih Facebook prijatelja, pa sam probao opet. Već kod trećeg videa sam otvorio YouTube kanal i od tada to radim. Nisam siguran do kad ću. Postaje sve teže uskladit obiteljski život, posao, slobodno vrijeme i YouTube zahtjeve, ali za sad još ide.

Teme funkioniraju na isti način kao i na radiju. To je sve stvaranje sadržaja. Ja krećem od sebe. Što mi se događa, što mi je bitno, o čemu imam stav od aktualnih stvari u Hrvatskoj i svijetu, i iznesem to van iskreno prema svojoj publici. Nekad im smetaju moji stavovi, nekad su smiješni, nekad se slože, a to je ono prijateljstvo koje sam ranije spomenuo. Nekad bi se grlili i pjevali, a nekad bi ga opalio iza uha. Bitno je samo da se s temom možemo povezati i poistovjetiti, a većinom svi proživljavamo neke slične scenarije u životu.

Koliko smo primijetili, radi se uglavnom o videa snimljenima tijekom vožnje. Opišite nam proces snimanja videa. Koliko vremena vam treba? Kako izgledaju snimanja? Dogodi li vam se kada da prekinete događaj koji prepričavate jer vas je pogodila neka pjesma?

Pjesma me nikad ne prekine, jer je radio stišan dok snimam. Smetalo bi to na snimkama. Osim toga, imam neke pripreme dok si raspišem malo o čemu ću pričat. Više je to ko neki trening mozga da si stavim temu u fokus, nego raspisivanje sinopsisa. Samo natuknice i slično. Kameru upalim kad krenem autom prema Zagrebu (ili natrag). I snimanje traje nekih 20 minuta, jer nekad se u vožnji nešto dogodi, pa moram biti koncetriran ili izgovorim nešto krivo, pa ponovim. Nakon toga slijedi montaža gdje izrežem sav višak i ostavim samo dio koji želim reći. Taj dio najduže traje između 2 i 3 sata u prosjeku, da bi skratio video na 5-7 minuta. Proces je to i ima posla. Ima i nekih stvari koje ti diktiraju snimanje. Tako ljeti moram snimat ujutro na putu prema Zagrebu, jer se popodne topim u autu a moram imati zatvoren prozor zbog zvuka na videu. Zimi moram krenuti sa snimanjem najkasnije do 3 popodne, jer već oko pola 4 je dnevna svjetlost toliko slaba da kvaliteta videa izgleda očajno. Problemi su to. Pravi Hollywodski, hehe.

Imate li neki video koji ste objavili koji vam je najdraži?

Ajoj. Nemam, mislim da nemam. To mi je ko pitanje koja mi je najdraža pjesma. Nema je. Svaki dan je neka druga, zavisi kako se osjećam. Nisam uvijek isto raspoložen. Tako mi je i s vlogovima. Neke su mi teme bile bolje, al već za koji tjedan padnu u sjenu. Iako, evo napomenuo bih... Jako mi je drag video koji sam radio 2016.godine, kad sam cijelo ljeto snimao hrpu nekih detalja i na kraju složio jedan video spot. Danima sam bio u montaži i napravio sam si odličnu uspomenu fenomenalnog ljeta i jako se potrudio. Taj mi je video najlošije prošao na društvenim mrežama, a ovi u kojima „smaram“ stavovima, prolaze puno bolje. Ludilo, ali nema veze..i . Imam jako lijepu uspomenu.

Aktivni ste na društvenim mrežama, koliko su vam one važne?

Dovoljno. Nisam ovisan o njima, ali koristim ih povremeno. Najviše zapravo da ostanem u kontaktu sa svojom publikom. Ovaj privatni dio se više odvija preko Vibera i WhatsUpa (i naravno uživo). Iako kad si u ovom poslu, ne postoji baš više privatno.

Rekli ste da glazbu ukomponirate u svaki dio svog života. Koju glazbu volite slušati privatno? Tko vam je omiljeni glazbenik?

Da. Nemam to, stvarno nemam. Teško mi je to objasniti, ali skoro svaki dan mijenjam pjesmu koja mi najbolja i nikad se nisam uspio vezati ni za jednog izvođača ili opredijeliti samo za jedan žanr. Uvijek sam bio jedan od onih koji slušaju sve i to je još uvijek tako. Zavisi do raspoloženja, prigode, društva... Mislim da je svaka pjesma dobra pjesma, ako ti dobro prati raspoloženje (ili ga mijenja na bolje).

Volim aktivno provoditi slobodno vrijeme. Ne volim kad mi je dosadno i uvijek se trudim pobrinuti da se nešto događa. Čak i ako nitko nema vremena za druženje, izmislim si nešto. Na primjer, uzmem SUP i odem veslati po rijekama. Uvijek se može nešto. Mislim da je samo dosadnim ljudima - dosadno, ali moja bi žena rekla da imam neki poremećaj, da nije normalno to što ne mogu biti dugo na jednom mjestu. Moguće da je u pravu.

Veliki ste ljubitelj ljeta, kako ste ga proveli?

Dosta aktivno, ali moram priznati, puno drugačije nego sva ljeta do sada. Već jedno godinu i pol je prošlo otkad sam postao roditelj. Što god netko rekao, jako ti se promijene prioriteti i dnevni ritam, pogotovo sloboda, ali našao sam način da to funkcionira. Budim se u pet, da odradim što se mora odraditi prije posla. Kad se vratim doma oko 15 sati, ostatak dana sam tata. Navečer kad sin ide na spavanje, ja se zaletim na kupanje na Koranu. Naravno, ima dana kad se lijepo organiziramo supruga i ja, pa dobijem popodne za veslanje ili kupanje ili neki izlet. Još su bolji dani kad možemo to svi troje zajedno, ali ipak je David za neke stvari još premalen. Tako da, moram priznat i dalje uživam u ljetu jako aktivno, samo što sam se morao prilagoditi s ovim dijelom “slobodno vrijeme”.

Imate li neke planove za jesen? Očekuje li nas neka novost na radiju?

Privatno, jesen je hibernacija. Svaki film ili serija što sam je želio pogledati zadnjih mjeseci, na popisu je za jesen. Imam grižnju savjesti ako preko ljeta provedem vrijeme ispred televizije. Znači chill period je na rasporedu uskoro. Što se radija tiče, uvijek ima novih stvari. Skoro svaki dan ih ubacujemo u program. Samo treba slušati. Pogotovo Otvoreni i Maradina od 10 do 14 sati. Slobodno se javite. Volim kad radimo zajedno.