Dario Špelić: 'Ne bojim se nedostatka interesa mladih za povijest i znanost'

Tko je i kada nešto otkrio i tko je i kada ta otkrića ukrao? Kako nastaju i kako nestaju civilizacije? Što više pokreće ljude: nada i ljubav ili sila i strah? Sve to možete saznati u radijskom povijesnom spektaklu s pucanjem i pjevanjem, u emisiji o povijesti, arheologiji, antropologiji i povijesti znanosti. "Povijest četvrtkom" emitira se na Hrvatskom radiju svakog tjedna u 13.10, a njezin urednik i voditelj Dario Špelić iznenađen je što je emisija nakon dvije godine ponovno nominirana za Večernjakovu ružu u kategoriji radijske emisije godine.

Vaša emisija "Povijest četvrtkom" nakon dvije godine ponovno je nominirana za Večernjakovu ružu u kategoriji radijske emisije godine. Je li vas iznenadila ponovna nominacija?

Naravno. Iznenadila me prva nominacija za 2020. godinu. Ova je bila još veće iznenađenje.

Kako je nastala emisija i koliko ih je dosad emitirano?

"Povijest četvrtkom" nastala je krajem 90-ih godina prošlog stoljeća. Emisiju su isprva uređivali Nataša Ricijaš i Marko Rašica, ja sam im se naknadno pridružio. Marko i Nataša otišli su iz emisije, ja je sam radim od 2000. godine. Koliko sam točno emisija snimio, ne znam. Možda blizu i tisuću. Brojke postaju mutne kada se bližite četvrt stoljeća dugom radu na jednoj emisiji.

Koja je koncepcija emisije, kako birate teme koje ćete obrađivati?

Koncepcija je jednostavna: u pedeset minuta na suvisao i slušateljstvu privlačan način ispričati jednu pripovijest iz povijesti. To učiniti ne lažući i držeći se činjenica. U biranju tema ključna je dostupnost sugovornika koji poznaju razdoblje, događaj ili osobu o kojoj je emisija. Povijest je nepresušan izvor tema, pitanje je ima li u Hrvatskoj ljudi koji o nekoj temi mogu stručno i zanimljivo govoriti. A takvih u ovoj zemlji nema baš puno. Kada nađem sugovornika, počinje posao: intervju, montiranje sugovornika, pisanje teksta i nakon toga rad u režiji. Emisija se radi, kako su to govorili u Obrazovnom programu radija, na način na koji se radi pita: red teksta, red sugovornika, glazba ili arhivske snimke kao štaub-šećer na vrhu.

Koju biste temu posebno izdvojili od emisija koje ste radili u prošloj godini?

Izdvojio bih emisije o energiji kroz povijest, o novijoj povijesti Brazila te emisiju o moći. Ne razmišljamo o ugljenu, nafti i plinu i drugim izvorima energije, a bez njih ne možemo živjeti. Obratimo pažnju na energiju tek kada zbog nje izbije rat, a ona zbog toga poskupi. Brazil je zemlja s više od 200 milijuna stanovnika, a o njoj znamo skoro ništa. Moć je vezivno tkivo
politike, žeđ za njom tjera ljude na dobra i grozna djela, a o njoj se sramežljivo govori. Volim teme o kojima se ne priča puno.

Kažu da povijest pišu pobjednici. Jesu li velikani uistinu tako veliki i jesu li negativci uvijek samo negativni ?

Navodno je 1919. netko francuskom premijeru Georgesu Clemenceau rekao da će se naraštaji povjesničara sporiti oko toga tko je odgovoran za izbijanje Prvog svjetskog rata. Clemenceau je odgovorio: "Jedna je stvar sigurna, neće reći da je rat počeo napadom Belgije na Njemačku." Povijest nastoje pisati i pobjednici, ali činjenice su tvrdoglave i prkose rastezanju povijesti prema željama pobjednika i onih koji bi od povijesti radili sluškinju. Što se tiče velikana i negativaca, nekima eoni neće upropastiti ili poboljšati reputaciju. Nekima pak vrijeme čini dobro ili loše. Ali, kad bi se podvukla crta, malo je onih koji su poput atenskog vođe Perikla prije smrti mogli reći svojim prijateljima: "Nijedan Atenjanin zbog mene nije odjenuo crninu."

Kakve su reakcije slušatelja na emisiju? Koja vas populacija najviše sluša?

Zahvalan sam svakom tko potroši sat vremena na slušanje moje emisije. Koliko mogu znati, tih ljudi ima pristojan broj. Kada su u pitanju populacija slušatelja i razlozi zbog kojih slušaju, to ostavljam drugima na procjenu. Ja sam pristalica one medijske škole koja kaže da nije važno zašto i kako nešto funkcionira, važno je da funkcionira.

Mislite li da mlade danas dovoljno zanimaju povijest i znanost, bi li se o tome trebalo više učiti u školama?

Ne treba se bojati nedostatka interesa mladih za povijest i znanost. Valja se bojati toga da im one budu davane na nezanimljiv način ili da im se uopće ne daju. Previše je neobrazovanih i netalentiranih ljudi na položajima na kojima se odlučuje o školstvu i uredničkoj politici na radiju i televiziji. Postoji priča o Timonu Atenjaninu, čuvenom čovjekomrscu, koji je za vrijeme jedne sjednice skupštine izašao za govornicu i rekao da je u njegovu dvorištu smokva na koju se Atenjani vole vješati. Budući da namjerava zidati kuću, on je sjednicu skupštine iskoristio da bi svojim sugrađanima poručio da, ako neki imaju namjeru objesiti se, neka se požure prije nego što je on posiječe. Ova bi priča zainteresirala mnoge za politički život demokratske Atene. Tko zna svoj posao, može od voznog reda željeznica napraviti triler. Tko ne zna, upropastit će i najzanimljiviju priču.

Dolazite li dodjelu Večernjakove ruže u HNK i tko će vam biti pratnja?

Dolazim u pratnji supruge. Osim ako se povijest ne uplete u naše živote.

VIDEO: Glumica podivljala zbog buke pa sa suprugom i kćeri uništavala imovinu