Zbog specifičnih okolnosti ovoga tržišta koje su tema za sebe, koncertni promotori ne vole ponavljati dovođenje stranih zvijezda, osobito ne turnju za turnejom. No, Depeche Mode izlaze iz okvira tih nepisanih pravila (Nick Cave je također jedna od takvih iznimki), pa su u nedjelju navečer po treći put nastupili pred zagrebačkom publikom (posljednji put 2006. godine).
Pola starih i novih
I sudeći po dojmu koji su ostavili nakon dvosatne svirke u prepunoj Areni, svima nam se smiješi i četvrto bukiranje, čime bi Depeche postali rekorderi od imena tako velikoga ranga. U dva sata odsvirali su dvadeset pjesama, od kojih su polovinu izvodili posljednji put, a od novoizabranoga je ostataka samo manji broj bio s posljednjeg albuma “Sounds Of The Universe”.
Njegove “In Chains” i “Wrong” bile su doslovno uvod u nastup ne samo zbog toga što su se našle na samom početku, nego stoga što su doista djelovale kao zagrijavanje pred prave stvari koje su se počele događati od “It’s No Good” do samoga finala u kojem su se izredale “Policy Of Truth”, “I Feel You” i “Enjoy The Silence”. Jedan bis s četiri pjesme, posljednja, dakako, “Personal Jesus”.
Tajna dugotrajnosti
U čemu je tajna Depechea i zagrebačke publike? Reklo bi se u istom onom po čemu se bend uspio održati puna tri desteljeća na sceni, usprkos tome što je većina elektropop atrakcija iz njihovoga vremena zastarjela brže od računala koje su koristili, i unatoč osobnim peripetijama frontmena Davida Gahana koje su se bendu priječile putem.
Samo u našem slučaju to djeluje nekako osobito uspješnom kombinacijom. Naime, Depeche Mode samo su naoko elektropop, radi se o bendu koji je po strukturi pjesama čistokrvni (indie) rock; istina, njihov se zvuk u veklikoj mjeri oslanja na kompjutore, ali istodobno gitarskih rifova provučeni kroz wah-wah ili druge efekte ne bi se posramili ni Stoogesi u najžešćim danima (u “I Feel You” ili “Jesusu”, npr.). Takav im pristup daje dozu atraktivnosti kod publike koja nije primarno rockerska, dok su istodobno isporučivali sasvim dovoljan broj zaraznih mističnih i nadrealnih da priča oko njih već odavno nadiđe okvire.
a kakvi su bili Nitzer ebb ?