BALOG I DOLENČIĆ TRAŽE NAPITAK KOJI LIJEČI SVE BOLESTI, Prazne zagrebačke ulice (kolovoz 2024.)
Zagreb je najljepši ljeti. Kad svi odu svojim kućama. A mi, rođeni Zagrepčani, zagospodarimo gradom. Ma, ljudi moji, koja milina. Uđeš u tramvaj i biraš. O'š lijevo. O'š desno. Praznih mjesta koliko te volja. Dođe mi da zamolim vozača da malo provozam ZET-ovu limuzinu.
Onako užarenog i blesavog u praznom gradu zateknem samoga sebe kako po četiri-pet puta prelazim Savsku. Bez veze. I cilja. Samo tako da preletavam. Jer nikoga nema. Užitak, brate.
I moja ulica prazna. Nailazi Lana Barić. Zadnjih ljeta najnagrađivanija glumica. U Hrvatskoj. U Zagrebu. Na Trešnjevci. U Čakovečkoj ulici. U mojoj zgradi. Kad god je sretnem, oponašam legendarnog Zorka Srebrića i njegovo: "Čestitam!"
– Ubuduće kad god se sretnemo, čestitat ću ti. Da slučajno ne fulam – rekoh. Lana se smije. Ovog puta čestitka je bila za zlatnu hižu gladijatora. Onu pulsku.
Plutajući dalje, u kvartu na kavici srećem Vida Baloga.
– Kaj se dela?
– S Krešom Dolenčićem radim priču o nastanku Ludbrega. O Ludbrengini koja je osnovala grad. Usput tražimo i recept za Ludbrengininu vodicu, tj. vino koje liječi sve bolesti.
Divim se Vidu i Kreši koji, eto, rade po ovim vulkanskim vrućinama. Priredba s mnoštvom glumaca i statista bit će uprizorena u Ludbregu krajem kolovoza. Valjda me se buju setili ak pronajdu čarobni gemišt.
Dašak zraka u ovoj Božjoj roštiljani uhvatio sam na Tuškancu. Kao da cuclam bronhi. Na bajku Ines Bojanić. Ispred nje trčkara ljubimac s jezikom do poda.
– Nije baš neka sparina za vožnju biciklom.
– Operirala sam nogu i vožnja bicikla je dio terapije.
– Radi li se nešto novo?
– Uz redovni repertoar u Kerempuhu s Borisom Svrtanom spremamo "Kokoš" – reče Ines. I da mi ideju za pečenog piceka s mlincima. Koliko je vruće, možda neću ni morati paliti pećnicu.
GALERIJA: FOTO Veličanstveni prizori iz Dugopolja! Marko Perković Thompson bacio publiku u trans
DIMITRIJE SNIMA MEĐU ZMIJAMA, WhatsApp (kolovoz 2024.)
Goran Milić radi pomoću WhatsAppa TV serijale. Eto ideje da i ja odem daleko uz pomoć ove besplatne aplikacije. Tipkam broj dragog mi prijatelja Dimitrija Popovića, koji je kod majke na Cetinju.
– Radi li se štogod, šefe?
– Pri vrhu sam Lovćena. Berem divlje jagode i tražim lokaciju za snimanje novog dokumentarca.
– Drugi film?
– Da. Inspiriran je Njegoševom "Lučom mikrokozma" i čovjekovim padom na zemlju. Uskoro krećemo sa snimanjem.
– Ima li problema?
– Pripreme teku po planu. A što se problema tiče, prave ih zmije, kojih na Lovćenu ima koliko te volja.
– Naslov filma?
– "Iskra smrtne prašine".
Na WhatsApp lajni sam s Igorom Jovićevićem. On se s obitelji odmara u Crnoj Gori. I ne pada mu na pamet produžiti boravak u Saudijskoj Arabiji. Iako je, s nikakvom ekipom, postigao nemoguće. Padali su redom Ronaldo, Mane, Benzema, Brozović i ostale pustinjske zvijezde.
– S ekipom koju sam imao na raspolaganju ostvarili smo nezamisliv rezultat. Trebalo je zasukati rukave i raditi. Osvajao sam u Ukrajini naslove, igrao Ligu prvaka i Europsku ligu, ali ovaj uspjeh u Saudijskoj Arabiji, s momčadi bez zvučnih imena i pojačanja, možda je nešto najslađe što sam kao trener ostvario. Bilo je ponuda, ali još ništa ni s kim nisam potpisao. Zaslužio sam valjda mali predah – objasnio mi je svoju odluku Igor.
Sve mi je to potvrdila Igorova mama Sanja kad se vrnula u Zagreb. Završim WhatsApp avanturu i razmišljam da odjurim na rođendansku tortu Slavice Galović. Ili u Zlatni dukat na rođendanskog janjca Slaveka Hale.
– Dojdi, tu smo Zorko Srebrić i ja. Lijepo se družimo – skoro me slomi prijatelj Damir Vrbanović.
Izađem ispred haustora. Ispovraćani asfalt se topi i katranizirani zagrebački zrak vode u "mrak". Nema mi druge. Nego nazaj u horizontalu. Spuštene rolete u sobi bez klime. I to bi bilo to da me Džemo ne diže porukom: "Umro je tata Tomici Ivkoviću. Sahrana je u 12.05." Oblačim duge hlače. Tenisice. I pravac Krematorij. Tu se nema što razmišljati. To se mora.
VEZANI ČLANCI:
ZAMKE VIRTUALNOG ODRASTANJA, Neuspjeli predgovor (kolovoz 2024.)
Reče mi najdraže biće na ovom svijetu kako želi napisati knjigu o virtualnom odrastanju.
– Ajd mi napiši predgovor – naredi mi unuka Uma.
I što mi je drugo preostalo nego sjedi i piši. A kad sam joj predao rukopis, uslijedio je šok.
– Deda, to ništa ne valja!
Evo većeg dijela teksta pa vi prosudite valja li to ili ne.
Božji plan je utapanje naše djece, unuka i potomaka u nepostojanje.
U crne rupe virtualnog svijeta koji nas udaljava od stvarnosti.
Od prirode. Emocija. I ljepote trajanja.
Počinje li konačni obračun sa životom kakav poznajemo?
Odlazimo li u prošlost? Ili budućnost?
Prepuštamo li se magiji umjetne inteligencije?
Tko danas može bez mobitela?
Kompjutora?
Društvenih mreža?
Igara i igrica?
Tko se može oduprijeti ulasku u virtualnost?
Uglavnom nitko. Ili malo tko.
Uđeš u tramvaj.
Ljudi ne gledaju kroz prozore. Bulje u mobitele.
Pred školama i vrtićima. Djeca ih ne ispuštaju iz ruku.
Postali su dio šake.
Srasli su s njom.
Nemo'š ih se riješiti.
A mozak. Peru li ga, peru. Uništavaju.
Ne daju im da se pobune protiv strojeva.
Usisavaju ih u sebe.
Djeca postaju mobiteli.
Realnost na granici tuge i užasa. Skreću s uma.
A Uma je za mene jedna jedina.
Neponovljiva. Posebna. Čudesna.
I svoja.
Ne dam je strojevima.
Oni osjete tko ima snagu i moć.
Pa pod svaku cijenu žele da ga podčine.
Unište.
Uma.
Ljubav u kojoj obitavaju sve vjere i sve nacije ovoga svijeta.
Ljubav koja može razbiti virtualnost.
I uništiti vladavinu strojeva.
Potencijal koji može objediniti sve religije.
U jednu. S jednim, jedinim, Bogom.
I nagovoriti ga da promijeni svemirski plan.
Stvaranja "superiornije" umjetne inteligencije.
Bez emocija. Bez duše.
Itd. Itd.
Ma to bu dost. Ionako Uma kaže da ništa to ne valja.
VIDEO: Baby Lasagna pokazao novi imidž: Uz Vojka V i Nipplepeople napravio show