Ždrijeb skupina za SP u Kataru / HTV 2 (3 kaktusa)
Ovakav događaj napetošću se može mjeriti samo s finalnom utakmicom Svjetskog nogometnog prvenstva. Ali da bi nešto bilo napeto, ekipa treba imati i dobrog dramaturga, a to je u ovom slučaju komentator. A Marko Šapit i njegov sukomentator Luka Petrinec bili su toliko monotoni da se mačak Garfield pokraj njih nikada ne bi probudio. Osim što su njihove upadice bile nezanimljive i suvišne, ovaj je dvojac često griješio i to na vrlo jasnim pravilima: u jednoj skupini mogu biti najviše dvije europske momčadi, a s drugih kontinenata po jedna. I kad su u bubnju ostale dvije afričke momčadi, jedna europska i Kanada, bilo je već tada jasno da će Hrvatska kao najslabijeg protivnika dobiti Kanadu, jer je već u skupini imala europsku i afričku momčad. No to nije bilo jasno ovom HTV-ovu dvojcu gotovo do samoga kraja. A onda je nastupila nogometna frazeologija kakvu slušam od rođenja: lopta je okrugla, danas svi igraju nogomet, nema lakih skupina... U studiju Igor Cvitanović i Anton Samovojska plaše naciju: skupina je teška, mogli smo proći bolje, čekaju nas strašni Marokanci, urnebesni Kanađani i nepobjedivi crveni vragovi Belgijanci! Plaše nas kao da smo dobili sve vragove svijeta. Sreća da nismo dobili Katar, Poljsku i Novi Zeland, tko bi tek s ovim kandidatima za osvajanje SP-a izišao na kraj!
Dnevnik / Nova TV (2 kaktusa)
Ivana Petrović javlja se iz Beograda uoči tamošnjih trostrukih izbora. Pokraj nje je Čedomir Jovanović, nekad ugledni liberalni političar koji je političku karizmu prosuo tučnjavama sa susjedima po garažama i drugim beogradskim šupama. Svojedobno su iz Srbije uglavnom dolazile ovakve vijesti: jednu bi se noć potukao Čedo, drugu Dragan Bjelogrlić, i tako ukrug. Razgovor koji se trebao voditi oko izbora zapravo nam nije donio baš nikakvu izbornu analizu, sve se svodilo na mantru da Vučić pobjeđuje, a da Beograd možda dobije oporba, što smo ionako slušali danima. Očekivao sam da malo popričaju o Vučićevim protukandidatima, pogotovo generalu Zdravku Ponošu porijeklom iz Hrvatske, kojega srbijanski mediji razapinju na križ upravo zbog porijekla i činjenice da je tulumario po zagrebačkom Kulušiću. Ali ništa ni o njemu ni o bilo kome drugom osim o - Vučiću. Nesuvisli i teško razumljivi Jovanović u jednom je trenutku rekao da je bolestan, pa je donekle shvatljiva njegova konfuznost. Na kraju se razgovor sveo na nestale hrvatske državljane, o čemu je Jovanović izrazio svoj stid što se to pitanje nije riješilo, ali nije ponudio odgovor zašto sam nešto nije učinio dok je bio potpredsjednik vlade. Razgovor je pokazao koliko se ove dvije, nekada velike zvijezde, gase.
Rat u Ukrajini / HTV 4 (1 ruža)
U početku je ovaj program na HTV-u 4 bio koristan, no posljednjih se dana sveo na silno repriziranje razgovora, a između repriza su vijesti, poneka vremenska prognoza i Petar Vlahov iz Lavova. U tom se Lavovu zapravo ništa ne događa, Vlahov je tamo samo kao neka stanica preko koje se vijesti s 1000 kilometara udaljenog ratišta prenose u Hrvatsku. Vlahov je zapravo poput ukrajinskog plinovoda, samo što ne prenosi plin nego slova. No u nedjelju je osvanuo zanimljiv razgovor s tipom koji se iz vedra neba pojavio na ekranu: u početku ne znamo ni tko vodi razgovor (naravno, bila je to Branka Slavica), jer preko pitanja ide glas prevoditelja, ni tko je lik, sve dok nakon nekog vremena nije osvanulo njegovo ime - Chris Smith, zastupnik u američkom Kongresu. Iako je jasno da je riječ o jastrebu, razgovor je bio zanimljiv, a zapazio sam par jasnih poruka: "Ne postoji nikakav razlog za ovaj rat, to je obično klanje. Moramo odmah osnovati sud i proglasiti Putina i Lukašenka ratnim zločincima. Kakvi su nam dokazi više potrebni? Washington nije učinio dovoljno, Bidenova vlada je talibanima ostavila sofisticiranu vojnu opremu od 80 milijardi dolara, a Ukrajinci ne mogu dobiti poljske MIG-ove! Biden je samo stvorio zbrku u Europi!" Jastrebovi u mirnim vremenima zvuče čudno, no u ratnim vremenima oni zvuče najsuvislije, mnogo razumnije od umjerenih diplomata. Dobar Brankin ubod!
Ciklus filmova Érica Rohmera / HTV 3 (3 ruže)
Dok se podosta domaćih intelektualaca proteklih tjedana hvalilo kako gleda ciklus filmova Claudea Chabrola na HTV-u 3, a jedan je čak dodao da mu se zbog tog ciklusa napokon isplatilo što godinama plaća pretplatu državnoj dalekovidnici, ispod radara većine njih prolazi jedan ljepši, profinjeniji i kvalitetniji ciklus: filmovi Érica Rohmera. Obojica su pripadnici novog francuskog vala, no podosta su drugačiji. Recimo, dok su Chabrolovi likovi često na rubu bizarnosti i uglavnom se žele otresti bračnog druga (pogotovo u filmovima iz 70-ih godina), Rohmerovi su likovi svakodnevni i bliski, i u potrazi su za bračnim drugom ili ljubavnikom. Iako je bio pobožni katolik, Rohmer voli ispipavati seksualnost, ali ne kroz scene seksa (ako i ima takvih, prekrivene su misionarskim plaštom), no filmovi su mu snažno naelektrilizirani erotikom. Kod njega se seksualnost razotkriva za stolom dok likovi vode duge razgovore, uglavnom o muško-ženskim odnosima, ponekad o hrani (kao u filmu "Zelena zraka" koji je igrao u subotu), ili o umjetnosti i filozofiji. On je poput nekog promatrača koji slučajno pali kameru i bilježi svakodnevicu, tako da su mu radovi vrlo jednostavni, netko će reći previše ogoljeni, no duboki su i posebni jer svaki prikazuje drugačiji aspekt ljubavi. Inače jedan živući redatelj sličan Rohmeru živi na drugom kraju svijeta, u Južnoj Koreji, sjajni Hong Sang-soo. Pa Deane Šoša, kad ćemo njega gledati?
VIDEO>>Akademija je htjela izbaciti Willa Smitha s Oscara nakon što je ošamario Rocka: 'Mogli smo to i drukčije riješiti'