Ako se i za koga može reći da je dijete HRT-a, onda je to bivša glavna urednica HTV-a, danas urednica i voditeljica u Znanstvenom programu, Jasna Burić, koja je prvi posao na televiziji dobila još kao sedmogodišnja djevojčica.
– Roditelji su me doveli u Ansambl dječje drame RTV-a Zagreb, gdje su se mali budući glumci pripremali za radijske i televizijske uloge – kaže.
Snimila je brojne radijske drame, televizijske serije za djecu i filmove u kojima je imala glavne uloge. Nedugo zatim postaje i stalna članica glumačkog ansambla ZeKaeM-a u predstavama za mlade, često u glavnim ulogama.
– Predstave koje su u to vrijeme punile dvorane, poput “Nevidljivog Leonarda”, “Pogrešnih godina”, mjuzikla “Mačak Džingiskan i Miki Trasi” u režiji Zvjezdane Ladike, cijeli niz sjajnih kazališnih djela, dale su priliku glumcima tog vremena da pokažu sve svoje talente i nauče glumački zanat – kaže Jasna.
Doista, malo se koji televizijski voditelj ili urednik može pohvaliti da je igrao predstave s Nikom Pavlovićem, Vilijem Matulom, Ninom Erak, Ivicom Zadrom i mnogim drugima. Silne glumačke obaveze nisu utjecale na Jasnine školske obaveze. Bila je odlikašica, unatoč brojnim obavezama izvan škole, a maturirala je u Križanićevoj gimnaziji s prosjekom 4,9. Jedinu četvorku imala je iz matematike. Iako zvuči kao da za dječje nestašluke nije bilo vremena, Jasna kaže da je za igru itekako bilo prostora. No ne i za upadanje u tuđe vrtove, krađu trešanja, jabuka.
– Rođena sam Zagrepčanka, odrasla u Martićevoj ulici gdje vrtova, na žalost nas djece, nije bilo. Gradsko sam dijete, kako se kaže, klinci smo s asfalta, što ne znači da se nismo znali dobro zabaviti, obožavali smo gumi-gumi, rolanje i, naravno, klizanje na Šalati – priča.
Redatelj “Velog mista” Joakim Marušić izabrao ju je za glavnu ulogu u TV drami “U vremenu rasta”, uz Anu Karić i Borisa Buzančića. Glumila je s umjetnicima poput Svena Laste, Pere Kvrgića, Sande Langerholz, na čiju glumačku snagu i talent ni danas nitko nije ravnodušan. U dječjim serijalima Višnje Laste te u radijskim dramama redom sa zahtjevnim redateljima Jasna je imala priliku pokazati sve svoje talente, a ujedno je od njih mogla mnogo naučiti. A drugi je učenici, zbog silnih izvanškolskih aktivnosti, nisu gledali ispod oka.
– Tada su ljudi imali iskrenu potrebu ići u kazalište, a danas mi se teatar čini kao moderna arena, i on je ispolitiziran, klinci moraju gledati predstave jer je to odredila škola ili netko drugi.Nekad su pobude bile drugačije. Ni današnja rokerska scena me ne podsjeća na ondašnju. Sve se radilo bez imperativa za vrtoglavim zaradama, bez pritisaka, s impulsom iznutra, iz snažne želje da se još nekome pokaže talent, izvrsnost, umijeće – priča.
Zato u svojim emisijama nastoji govoriti o temama od općeg interesa, potaknuti mlade na učenje, približiti im znanost i vrijednosti znanja. Iako je u redakciji Znanstvenog programa 16 godina, rado se sjeća dana kad je prvi put sjela u voditeljski stolac.
– Nekad se samo audicijama moglo doći do posla na televiziji. Nakon niza provjera scenskih i glasovnih mogućnosti te općeg znanja, a neposredno prije početka Domovinskog rata, počela sam raditi u Zagrebačkoj panorami, a potom u Dnevniku. Uređivala sam ratne vijesti i izvještavala iz Sabora, kao diplomirana pravnica pratila sam referendum za osamostaljenje Hrvatske – kaže.
U Informativnom programu vodila je vijesti tijekom rata svaka dva sata, a potom je za Denisa Latina radila reportaže za kultnu “Slikom na sliku”, a poslije i za “Latinicu”. Nakon tih iskustava okušala se kao autorica kontakt-emisije za djecu “Halo, tko igra?”, a potom je prešla u Znanstveni program u kojem je i danas. Iza Jasne Burić tisuće su minuta emisija uživo: “To je to”, “Ispod glasa”, “Sa svrhom i razlogom”, i “Među nama” koja se emitira 16 godina. Emisija ima odličnu gledanost, a predstavlja vrhunske znanstvenike, mahom ljude koji su cijeli svoj radni vijek posvetili svom znanstvenom interesu.
– To su redom ljudi fokusirani na svoje znanstveno područje, a nedavni gost, akademik Vladimir Ibler, prava je rijetkost. Potpuno je posvećen znanosti, zdrav je i aktivan stogodišnjak, uključen u razne znanstvene simpozije, istraživanja! Pun je energije, aktivan, a kad neke institucije traže savjet iz međunarodnog javnog prava, pitaju baš akademika Iblera – kaže.
Objavila je i dvije knjige znanstvenih razgovora “Među nama” s najuglednijim imenima iz znanosti, kulture, civilne scene iz zemlje i inozemstva.
Nepune tri godine bila je i glavna urednica HTV-a. U njezinu mandatu, HTV je 2003. pobijedio na Dječjem Eurosongu. Prvo mjesto s malenim Dinom Jelusićem bilo je velik uspjeh.
– Bilo je to razdoblje iznimnih iskustava, prilika da se pokrenu neke nove serije i emisije, koje su i danas u programu HTV-a – kaže.
I danas se zalaže da baš HRT podržava emisije od općeg interesa, da se ni na koji način ne forsira nešto što nije bit javne televizije, koju plaćamo.
– Gledatelji imaju pravo tražiti obrazovni sadržaj za djecu, kulturu, informacije o postignućima iz znanosti, po tome se i razlikujemo od komercijalnih televizija. To treba biti naša filozofija, koju je, na kraju krajeva, propisao i Zakon o HRT-u. Na tome trebamo graditi prepoznatljivost, specifičnost, gledanost – govori danas, a govorila je i tada kad je, nakon funkcije glavne urednice, bila direktorica programa HTV-a.
1976. Pseudologija fantasika
– Rado se sjećam snimanja TV filma s redateljem Joakimom Marušićem u kojem sam glumila naslovnu ulogu, djevojčicu Dašku, čija se majka, nakon razvoda i nove veze, ponovno, zahvaljujući njoj, vraća njezinom tati i obitelj je opet na okupu. Moderna priča o ljubavi i praštanju, ljubavnim i roditeljskim vezama, aktualna i tada i danas. Za taj film dobili smo nagrade publike i priznanje na Festivalu televizijskih drama u Stockholmu za najbolju TV dramu u Europi. Bila je to sjajna ekipa glumaca poput Ane Karić, Borisa Buzančića, Nede Spasojević, Steve Krnjajića i drugih.
1985. Diploma u rukama
– Iako se to moglo očekivati, nisam ni pokušala upisati Akademiju dramske umjetnosti. Nakon mature sam htjela postati sutkinja. Kao mala curica stalno sam se borila za pravdu, iritirali su me laž, nepoštenje, nepravda, imala sam potrebu miriti sukobljene strane, nalaziti rješenja. A onda, kad sam diplomirala pravo, i nakon staža, odlučila sam da ću jednom ponovno studirati. Filozofiju.
2002. Na vrhu
Te je godine Jasna dosegla vrh koji se može postići u uredničkoj karijeri, na bilo kojoj televiziji. Postala je prva glavna urednica u povijesti HTV-a izabrana na javnom natječaju.
– Bila je to zaista nepredvidljiva, teška borba, s mnogo kandidata, i na kraju me je tajnim glasovanjem izabralo Vijeće HRT-a sastavljeno od 25 članova. Na toj sam dužnosti bila nepune tri godine, do donošenja novog Zakona o HRT-u, koji je ukinuo funkciju glavnog urednika i normirao Vijeće HRT-a u sastavu od 11 članova.
2007. Doktorat
S diplomom prava u rukama upisala je magisterij, a potom i doktorat iz filozofije, te 2007. godine dobila titulu doktorice znanosti s područja humanističkih znanosti, grana etika. Uspješno se bavi i sveučilišnim radom, kao predavač različitih kolegija. Četiri godine bila je članica Vijeća za djecu Vlade RH, članica Povjerenstva za borbu protiv nasilja Grada Zagreba, a iza nje su i brojni seminari, stručna predavanja o etici u medijima i zaštiti prava djece te međunarodni znanstveni simpoziji.