Hrvatski glazbenici na društvenim mrežama opraštaju se od kolege kontrabasista Mladena Barakovića, koji je preminuo u 71. godini života.
Nastupao je s brojnim hrvatskim, ali i svjetskim glazbenicima poput Kaya Windinga, Ursule May, Michaela Urbaniaka, Georgija Garagnana, Pepina Principa, Csabe Desea, Rona Ringwooda i drugih.
Bio je član je jazz sastava Boilers Quartet s kojim je u suradnji s Boškom Petrovićem objavio nekoliko albuma “Some Blues”, “Abstract Lights” i “St. Miles Infirmary”, te sastava Boilers All Starsa s kojim je snimio album “That’s It”, a kao dugogodišnji session glazbenik snimio je veliki broj pjesama i albuma neovisno o žanru.
Kao istaknuti jazz glazbenik bio je dugogodišnji član Big Banda Hrvatske Televizije. Višestruki je dobitnik nagrade Status Hrvatske glazbene unije za najboljeg kontrabasista.
- Dragi Lima, hvala ti na svemu! Uvijek si mi bio najveća podrška na našem glazbenom putovanju, i to nikad neću zaboraviti. Bila je čast biti tvoj prijatelj, snimati i toliko puno nastupati s tobom. Kad si ti bio iza, to je uvijek značilo sigurnost i za mene i za bend. Tvojim odlaskom ostaje velika praznina na glazbenoj sceni, pomiješana tuga i ljubav koju si ostavio za sve nas! Izniman čovjek i profesionalac! Uvijek ćemo te voljeti i nikad zaboraviti! Počivaj u miru dragi prijatelju, napisao je na svom Facebook profilu Kristijan Beluhan.
Od dragog kolege biranim se riječima oprostio i Ante Gelo.
- Teško mi je i slomio si mi srce. Ne znam više što nam se to događa...ne možeš samo tako otići. Ja ti moram napisati pismo, moram se prisjetiti svega što smo prošli i sve što nisam dospio reći moram ti izgovoriti moj najdraži prijatelju, moj Lima. Ne sjećaš se kad sam došao u Video Teatar u Ilici, a tamo ste svirali ti, Igrec i Levačić...ne sjećaš se 1990. i klinca s cvikerima koji je puko tad na svirku koju nikad prije nije čuo i sutradan odlučio svirati jazz gitaru. To sam bio ja, već tamo si me usmjerio. Ljudima treba reći. Ljudima treba reći da si snimio većinu ex-Yu diskografije 70-& 80-ih, da si snimio neke od najboljih jazz albuma na ovim prostorima, da si snimio “Vjeruj u ljubav” original i da svi sviraju tvoju bas liniju i onu najbolju figuru u pjesmi, da si snimio “Ulicu jorgovana”, da si s Matijom, Mirom Vidovićem, sa mnom i cijelom ekipom snimio jedan od najljepših albuma hrvatske diskografije “Pjesma je moj život” s Gabi na kojoj je i “Za mene je sreća”, a pamtim listić papira na kojem si, u svom stilu, sitno, neuredno, ali besprijekorno i da tebi funkcionira, zapisao pjesmu. Nisam ti dospio reći da si mi najdraži basist i da nitko ne može svirati na prvu sve, samo ti to možeš, muzikante svijeta, napisao je Ante Gelo i nastavio:
- Ljudima treba reći da si ti bio pravi Petar Pan, vječiti dječak, pravi vođa i primjer, da si se uvijek borio za glazbu, za prave ljude, za ispravno, za mlade i za nas. Nitko se za mene nije borio i znao me pohvaliti ili kuditi kao ti. I kakvo je ovo prokleto vrijeme došlo da ruši sve što volim i da Petri Panovi padaju...mrzim ovo vrijeme. Slomio si mi srce Lima. Sjećam se kad sam prvi puta pisao za Revijski, pa za Big Band, rekao si kako mogu i bolje, da je ok, ali da mogu još bolje. Rekao si baš što treba. Sjećam se kad smo svirali u Beču i ti si mijenjao Tomeca s Cubismom, tri dana si hodao sa slušalicama i sve naučio s takvom voljom da mi je to uvijek bio primjer da se može. A sve svirke na Kvarneru, u Lisinskom, Advent, sva glupiranja i smijanja...A kad smo svirali s Arsenom i Ginom Paolijem pa ti nisam pokupio kontrabas pa si Bornu i mene izvrijeđao jer, ako već vozimo aute i mislimo da smo zbog toga bolji ljudi od tebe koji ne voziš, kad si ljut izgovorio: “a vaš će se svijet na staklenim nogama srušiti kao kula od karata”....pa smo se smijali kao ludi jer je i tebi bilo suludo šta si izgovorio....Lima moj najbolji. A sve gitare koje si nesebično posuđivao drugima, pa Alembic u New Yorku..... Slomio si me. Hvala ti za sve. Ni nemaš pojma koliko te užasno puno volim. Uza sav tvoj ludi način življenja i poimanja ljudi i glazbe, priznat ću ti da si mi uvijek bio od svih najbolji i najdraži, nastavio je Gelo i prisjetio se zajedničkih svirki.
- Sve one svirke Ivana, ti i ja....pa to je svemir, mikrosvijet, smisao života protkan kroz plovidbu nekom drugom dimenzijom, uskraćenu većini, podarenu samo nama i muzičkom triju koji se tako rijetko dogodi. I šta ću ja sad? Opet me čeka skitanje i potraga za nekim kao ti? Već ovako sam razbijen od ove minule godine, proklete za sve muzičare koji su ostali sami, osiromašeni i slomljeni, ali ponosni, preponosni da prozbore riječ i progovore o svom katastrofalnom stanju, situaciji u kojoj nitko ne mari za nas, ni država ni sindikati koji to nisu i sami su sebi svrha. Da smo svirali minulo vrijeme ovo se ne bi dogodilo, bio bi tu, sa mnom, svirali bi i veselili ljude, ono što muzičari oduvijek rade, a sad su nam ruke skršene, sad nam instrumenti šute. Pa svirali smo, snimali smo ljetos, jesenas..kako je ovo moguće....Tužan sam beskrajno i ogorčen, slomio si mi srce, brijem da je moglo drugačije biti. Učini mi se da nisam prepoznao tvoj vapaj, da sam mogao nešto napraviti. Tužan sam, samo mi slike dolaze...A sva noćna druženja, sessioni, klopa u 3 ujutro? Kaže Vrba ajmo zvati Limu, on je sigurno budan. I je, idemo, pa slušamo Jaretta do jutra, popravljamo pick-up na basu, pričamo, sviramo....
Stvarno, šta je život? Uistinu, stane u tišinu između dvije note. Ali to koliko života si mi dao između te dvije note, to je čudo. Hvala ti Lima moj predivni. Prijatelju, kolega, glazbeniče, dušo najljepša. Budi uvijek tu, sa mnom, ja ću te čuvati, skriti sebi, da si mi uvijek tu, zaključio je glazbenik.
Počivaj u miru Lima !