ispunio obećanje sinu

Domagoj Jakopović Ribafish: 'Godinu dana bio sam praktički mrtav, pokušao sam tugu liječiti na krive načine'

Foto: Instagram
Foto: Miranda Cikotic/Pixsell
Foto: Miranda Cikotic/Pixsell
Foto: Ivan Rebić/Pixsell
Foto: Luka Stanzl/PIXSELL
Foto: Zvonimir Ferina
Foto: Miranda Čikotić/PIXSELL
Foto: Ivan Čujić
Foto: Ivan Čujić
17.08.2022.
u 20:43
Klinci su učili o ekologiji i odnosu s roditeljima, a bloger koji je u pothvatu izgubio 20 kg, kaže da ovo nije kraj RokOtoka.
Pogledaj originalni članak

Po otoku Unijama, najzapadnijem hrvatskom naseljenom pučinskom otoku na kojem zimi živi manje od 50 stanovnika, a ljeti je, razumije se, mnogo življe, brzo se potkraj srpnja proširila vijest da dolazi Ribafish. Mlađa djeca su od roditelja saznala da će na otok doplivati barba sa susjednih Velih Srakana i da će im na druženju pričati o ekologiji, odnosu roditelja i djece te da će donijeti poklone, a starija su već bila upoznata s projektom RokOtok i željno iščekivala da Domagoj Jakopović Ribafish (52) napokon dođe na otok na kojem ljetuju, kao posljednji, 50. naseljeni otok u Hrvatskoj na koji je doplivao u čast svom sinu Roku. Pljesak stotinjak ljudi dočekao ga je na žalu na Unijama, sjeo je među djecu i započeo duhovito predavanje.

Cušpajz emocija

Znate li što je otok? Znate li koliko treba godina plastici da se razgradi u moru? 400! A koliko staklu? Čak 1000 godina.

– Ako u more bacimo plastiku, ona se razgradi u mikroplastiku, a nju pojedu ribe i onda sve to na koncu pojedemo mi kad jedemo ribu – pričao je ležerno Ribafish, uz šale za djecu, koja su ga sa zanimanjem slušala. Pričao je i o važnosti dobrog odnosa djece s roditeljima te objašnjavao kako je dobro da više vremena provode zajedno u prirodi, igri, veselju i međusobnom druženju, da više cijene svaki zajednički trenutak. I da se vole. Na kraju je pozvao klince da zajedno s njim očiste plažu od otpada. Iako se činila dosta čista, za samo 15-ak minuta skupilo se nekoliko vreća smeća. A potom je slijedila podjela darova! Svakome paket s majicom, loptom s otisnutim globusom, kartom sa svih 50 naseljenih otoka, knjigom RokOtok, medaljom kao nagradom za čišćenje plaže i velikom vrećom za otpatke da je iskoriste kasnije. Veća djeca su potom s Domagojem išla po otoku tražiti skriveno blago. Geocaching je zanimljiva igra pronalaženja tzv. cacheva u prirodi, a Jakopović je prije nekoliko godina počeo skupljati "cacheve" sa svojim sinom Rokom. S njim je posjetio i osam naših naseljenih otoka, a sam projekt RokOtok nastao je jer mu je davno dao obećanje da će zajedno obići sve naše naseljene otoke.

Ima li na svijetu išta gore nego izgubiti dijete? Nema. A upravo to dogodilo se prije četiri i pol godine Domagoju Jakopoviću, novinaru i blogeru, nekadašnjoj glavnoj zvijezdi kultnog magazina Klik i uredniku hrvatskog izdanja Playboya te jednom od voditelja kulinarskog showa "Tri, dva, jedan - kuhaj!", po struci profesoru geografije i, kako sam za sebe kaže, do tog događaja koji mu je zauvijek promijenio život, nepatvorenom veseljaku. Godinu dana nakon smrti 12-godišnjeg sina Roka, odlučio je da će tugu kanalizirati u ekološko-edukativni projekt za djecu RokOtok, plivanjem povezati sve hrvatske nastanjene otoke i na njima se družiti s djecom, budući da je s Rokom često putovao, uživao u prirodi, pogotovo na otocima. I potkraj srpnja, nakon tri ljeta plivanja, uz stanku 2020. godine zbog epidemije, uspio je, doplivao je do svih 50 hrvatskih naseljenih otoka. Dva dana nakon Unija službeno je završio projekt bonus etapom, plivanjem od otoka Košljuna, gdje u samostanu žive franjevci, do Punta na Krku, gdje ga je dočekalo petstotinjak ljudi. Kako se osjeća sad, kad je sve završilo?

Foto: Ivan Čujić
– Totalni cušpajz emocija. Na trenutke sam euforičan, ponosan i sretan, a onda dođu praznina i tuga. Ja sam još uvijek ruina, kao ona zgrada u Đorđićevoj nakon zagrebačkog potresa. Prije sam cijeli život bio veseljak, kad bi god bio neki tulum, zvalo se Ribu da digne atmosferu, a nakon Rokove smrti sve je to nestalo. Godinu dana bio sam praktički mrtav, pokušao sam tugu liječiti na krive načine, preispitivanjem i samosažaljenjem, pa sam si zadao i previše posla, ali to nije išlo nikamo. I tada sam jednog dana, plivajući u bazenu, došao na ideju RokOtoka. U mašti sam vidio kako Rok i ja, poput našeg slavnog plivača maratonca Veljka Rogošića, uplivavamo nakon neke velike etape u luku, a tamo nas dočekuju ljudi s cvijećem, glazbom, s veseljem. Da, taj sam projekt pokrenuo da bih ostao živ i zdrav te mi je manje zlo bilo pokazati svijetu moju tragediju nego se potpuno zatvoriti, a ako pritom na svakom otoku tri klinca na nekoliko sati odvojim od mobitela, potaknem ih na bolji odnos prema roditeljima i prirodi, sretan sam – kaže Jakopović. Na početku projekta u planu je mala ekipa RokOtoka imala da će ih na otocima dočekivati manje djece, pa su tiskali 200 primjeraka knjige i pripremili manji broj darova. No, nakon tri godine, Ribafisha je dočekalo oko 5800 djece. Pripreme za ljetno plivanje trajale su šest mjeseci, a osim vježbe, najbitnije je bilo pronalaženje sponzora.

Tijekom etapa nije samo plivao, već je vodio i društvene mreže, svakodnevno, jer kako kaže, nitko nije mogao prenijeti njegove osjećaje. Njegova partnerica Kasandra Draganić brinula se o kontaktima s medijima i o puno drugih stvari. Na brodu koji ga je pratio bili su još skiper, ronilac-snimatelj, fotograf, spasiteljica, liječnici te suplivač Boris. U tri je ljeta preplivao 210 kilometara, izgubio je 20 kilograma, a tijekom plivanja susreo je šest dupina, dvije meduze i dva jata tuna. Morskih pasa, srećom, nije bilo.

– Najteže je ove godine bilo na etapi od Cresa do Krka, uhvatila nas je jaka bura, more je valjalo s valovima od dva i pol metra, svima je bilo loše na brodu, ali nisam odustajao i preplivao sam "na škrge" tu dionicu od oko pet kilometara. S djecom mi je bilo sjajno, imam iskustva iz škole gdje sam radio kao profesor geografije pa ih znam zaintrigirati. Na svakom je otoku bilo drukčije, negdje je bilo samo nekoliko djece, na Velom Budikovcu, nažalost, djece nema uopće, a negdje ih je bilo više od 200. Na Visu sam imao problema s ramenom i dobio sam injekciju, ali sam otplivao dionicu, no bio sam toliko umoran da se razgovora s djecom gotovo i ne sjećam. Nekoliko puta su me klinci usred predavanja pitali kako je Rok umro. Prvi put sam zanijemio, 10 sekundi bio sam potpuno nijem, a spasila me ekipa koja je uletjela i okrenula priču na drugu temu. Ali, to je očekivano, djeca su znatiželjna. Kasnije bih se nekako postavio i objasnio im, iako je strahovito teško živjeti svaki dan s time. S djecom mi je općenito odlično, ali istovremeno nakon cjelodnevnog druženja i dalje osjećam prazninu – kaže Jakopović. Neka anegdota, smiješna situacija?

Foto: Ivan Čujić
U rujnu nastavak

– Bilo je puno smiješnih situacija. Kako sam stalno u neoprenskom odijelu kada plivam, jedan me dječak dodirnuo i počeo plakati. Kasnije su mi roditelji objasnili da plače zato što je mislio da sam Aquaman i razočarao se kad je vidio da nisam superjunak. Na Premudi nam je jedan dječak ljubazno objasnio gdje je dućan. Kad smo se vraćali, ugledali smo ga kako pita drugog dječaka: "Jel to bija Ribafish?" A drugi mu posprdno odgovara: "Ma je, Ribašupak". Na jednom većem otoku, neću ga imenovati, pripremili smo 250 poklona za djecu, a kad tamo samo 32 djece. Pitamo, pa kako to, poslali smo plakate. A oni odgovaraju da nisu htjeli nikoga zvati iz drugih mjesta na otoku da sva njihova djeca dobiju poklone. A bilo ih je dovoljno za sve, šteta – kaže Jakopović.

A bilo je i masovnih dočeka. Primjerice, na Čiovu bilo je 350 djece i ukupno 500-600 ljudi, u Preku na Ugljanu također više od 500 ljudi, kao i u Puntu na Krku, gdje je bio službeni kraj RokOtoka. A što dalje?

– Projekt RokOtok sigurno neće završiti. Nešto mora ići dalje, budući da imamo zaista odlične reakcije ljudi. Puno je poziva za predavanja u školama, knjižnicama... Tako da svakako planiramo nastaviti, a još nismo sigurni u kojem smjeru. Hoće li to biti u smjeru ekologije i očuvanja mora od plastike, razvoju otoka ili iskorištavanju slobodnog vremena roditelja i djece u prirodi, još ne znam. Sada ćemo se dobro odmoriti, a u rujnu se, kao udruga, sastati i vidjeti što dalje – rekao je Jakopović.

VIDEO Joli na koncert u Virovitici došao čitav grad

 

USUSRET VELIKOM KATOLIČKOM BLAGDANU

Simona Mijoković: 'Djed Božićnjak' sotonsko je djelo, a svoju djecu ne darujem na dan Božića

- Moja djeca ne vjeruju u postojanje "Djeda Božićnjaka". To je sotonsko djelo i sigurno znam da svoj život, roditeljstvo i odgoj želim graditi na stijeni Isusa. Ta stijena neće se nikada srušiti. A kada je nešto sagrađeno na pijesku, na lažima, kad tad će se srušiti. Moja djeca znaju da je "Djed Božićnjak" lažac i da ne postoji. On je čak i kradljivac, uzima sve ono što Božić uistinu jest, rođenje Isusa Krista. Uzima kroz nametnutu kupovinu, a što je lažni privid sreće - istaknula je za Večernji list Simona Mijoković.

Pogledajte na vecernji.hr

Komentari 7

Avatar lasta mala
lasta mala
21:22 17.08.2022.

Mnogi ga ne podnose, meni je inspiracija. Tugu je usmjerio u pozitivnom smjeru, mlade vodi na pravi put. Onaj put kojeg nije odabrao njegov pokojni sin.

ZP
zpadjen
10:43 18.08.2022.

Riba fish, moj poznaniče i kolega. Ja nisam ni znao za tragediju nikako se dogodila skoro godinu dana smo se družili ti si to progutao u sebi , a druge kolege su mi samo rekli da je to jako teško objasniti govoriti tako da sam tek prošlo u jesen doznao što se desilo. Da li bi te trebalo zvati bog Zeus ili bog Olimp, ali to je čudo koliko si snagu u sebi našao i pozitivno je iskoristio prema djeci na zapuštenih hrvatskim otocima. Drago mi je da si završio upravo na uni jama na kojima sam tri puta sletio sa avionom Rajka Tomašića, iz Vrsara i jedini malo i otok koji imao direktnu avionsku liniju davno.