Profesor geografije, TV voditelj i bloger Domagoj Jakopović Ribafish na svojem blogu često govori o hrani, a poznat je i kao veliki ljubitelj piva. Kako kaže na blogu, voli pojest, popit i nasmijavat ljude oko sebe, a blog naziva svojim malim carstvom lijepih priča o hrani, piću i koječemu. Kroz svoje objave govori o gastronomskim događanjima koje je posjetio, a mi smo s njim porazgovarali o kuhanju. Ribafish je otkrio koliko često kuha, o kojim jelima se radi, kako izgleda njegova rutina te mnoge druge sitnice iz svoje kuhinje.
Sami ističete da volite "pojest", no koliko često kuhate?
- Obožavam amatersko kuhanje, ali smatram da je prokleto teško biti profesionalni kuhar te se duboko divim tim ljudima. Shodno tome, kuham kad sam gladan ili kad imam gladne ljude u gostima. Nekad češće, nekad rjeđe, ali uvijek oran!
Kuhate li kako biste se opustili ili na kuhanje gledate kao na obavezu?
- Zavisi od prilike. Smatram da kuhanje nije niti igra niti zezancija, pa se više opuštam dok jedem. Svejedno, uvijek se trudim što bliže prići savršenstvu, od Čokolina do T-bonea.
Koliko vremena ostavljate za kuhanje?
- Nemam mjesečni planer da točno znam kad, kako i koliko ću kuhati, ali uvijek se volim latiti noža i kuhače. Trenutno moja djevojka kuha puno, puno bolje od mene pa se ne bi štel mešat… Kad se kuha, nema jurnjave jer se onda uvijek nešto sfuša. Kuhanje je posao, ozbiljan posao.
Koje jelo volite najviše pripremati? A koje jesti?
- Obožavam pripremati kompleksne sendviče i jela na bazi iznutrica. Što se tiče konzumacije, kvalitetan ražanj i peka su mi jako dragi, iako rižota, pizze, variva… U biti, puno toga volim jesti, zato i imam 100 kilograma.
- Torte. Mislim da za pripremu slatkiša trebate umjesto mozga imati perfektnu excel tablicu, a ja sam se rodio kao word dokument, dakle, nebo i zemlja.
Bez kojeg sastojka ne možete zamisliti svoj obrok?
- Sol. Ovisnik sam o slanoći. Ne pretjerano, ali uvijek volim imati taj neki nivo u jelu koji me umiri i stavi mi osmijeh na lice. Dugujem to svojim otočkim korijenima.
Inzistirate li uvijek na zdravoj prehrani ili se kod vas može naći i neki fast food?
- Apsolutno ne. Dapače, mislim da pohano, pečeno i dinstano odnose glatku pobjedu. Ali kad pređem stotku, celeru brate, evo tebe opet!
Veliki ste ljubitelj i piva. Možete li istaknuti jedno omiljeno?
- Ne, to je kao da trenera pitate tko mu je omiljen igrač. Trenutno od pivskih stilova najviše volim IPA, pa probajte nešto od Gardena, Varionice, Zmajske, Gardena, Medvedgrada…
Koliko često isprobavate nova piva?
- Na tjednoj ili eventualno dvotjednoj bazi. Danas imamo oko 120 pivovara u Hrvatskoj i još toliko u regiji, a ljudi stvarno znaju napraviti čuda, pa hajde ti reci ne!
Koja vam je slastica omiljena za pripremu, a koja za konzumaciju?
- Jako volim društvu raditi palačinke, i to je to od mene što se tiče slatkiša. Ima dovoljno slaniša za cijeli svijet, a i slatkiši su po meni precijenjeni. Jedite više jabuka!
Postoji li neka skupina namirnica koju ne možete smisliti?
- Bilo je perioda u životu kad sam bio gladan, tako da jedem sve. Mogao bih preživjeti bez graška i musake, i to je to.
- Smatram da je vegetarijanska i veganska kuhinja apsolutno sjajna ako je sprema netko tko uživa u tome, a ne zato što se isfurava. Uvijek volim probati nešto novo i zanimljivo, a isto tako obožavam i ribu i sireve i meso pa smatram da su kombinacije ono najbolje.
Poznato je da ste velik ljubitelj domaće kuhinje. Postoje li još neke kuhinje koje rado posjećujete?
- Obožavam makedonsku i kuhinju s juga Srbije. Puno povrća, mljevenog mesa, punjenih pljeskavica, vješalica, gustih čorbi, šunki i sireva, pita i općenito vrlo slično našoj kuhinji. Italija mi nije mrska, Francuska, američki steakovi i smokeano meso, ufff, ma cijeli svijet je kutija puna iznenađenja.
U slučaju da vam dođu neki prijatelji u nenajavljeni posjet, čime ćete ih ponuditi?
- Gin tonicom, rakijom i finim škrletom Florijanović. Tog uvijek ima doma, pivu mi uglavnom popiju. Ako su gladni, nareže se malo Slavonije, naprave poderane gaće, sve zavisi koliko ih je i koliko ostaju.
U Hrvatskoj se nudi velik broj gastronomskih festivala. Postoji li neki koji posjećujete svake godine?
- Fišijada u Garešnici, Bučijada u Ivanić-Gradu, Ajvarijada u Buzinu, Čvarkijade, izbor za najboljeg pizzaiola, Štrudlafest, Bickovi festivali fileka, gljivarski kotlić u Staroj Sušici, Festival rakija u Humu… Svi su moji!
Postoji li neki slavni chef kojeg rado pratite?
- Sad sam sa Špičekom ocjenjivao najbolju kotlovinu Velike Gorice, uvijek ga pitam ako zapnem. Toma Gretića nazovem ako je nešto hitno. Mate Janković je uvijek as iz rukava, moj idol Skoko, mali Matija Bogdan, Kiki Misirača… Hrvatska ima sjajne mlade ljude za svako jelo.
Isprobavate li neke recepte koje vidite na televiziji ili u novinama, na internetu?
- Naravno, ali samo ako su dobro pojašnjeni. Tu je moja Kasandra s portala Vilicom kroz Hrvatsku apsolutni majstor.
- Za jako velike novce. Volim uživati dok kuham, opustiti se, nigdje ne žuriti i kombinirati. I znati gdje što stoji. Tako da bih radije to prepustio ljudima koje to više veseli, ali ako je u pitanju životna egzistencija…
Imate li neku anegdotu iz kuhinje? Dogodi li vam se da zaboravite na neko jelo na štednjaku ili u pećnici?
- Palačinke s ajvarom umjesto pekmezom kad je nestalo struje, "juha od Štrumpfova" kad sam slučajno u lonac stavio crveni kupus da se ne baci, ma svako kuhanje je avantura kad nisi profić.
Je li vaša ljubav prema kuhanju krenula od malih nogu? Tko vam ju je usadio?
- Obje bake su brutalno kuhale, jedna zagorsko-prigorsku, druga dalmatinsku kuhinju. Nema ih više, ali neke stvari su ostale, puno vas volim Milka i Katice.
Sjećate li se koje ste prvo jelo u životu napravili?
- Puding. Uspio je iz treće.
Trenutno je vrijeme bučinih juha i kesten pirea, kako izgleda vaš savršeni jesenski meni?
- Obožavam kupiti ne pancetu nego pečeni hamburger, friški kruh i rezani kiseli kupus pa to brutalno sirovo doručkovati. Pileća jetrica i srca, kao i kasnojesenski plodovi tora poput krvavica i bunceka su mi također jako dragi kad zahladni.
Kako izgleda jedan vaš dan kroz obroke?
- Probudim se iza pet, prošećem psa i popijem kavu močvaricu - jaku, gustu i sa žlicom meda. Pišem par sati i pojedem dvije šnite kruha s paštetom, masti, špekom ili nečim da mogu preživjeti trening. Ručak mora imati juhu, a sve ostalo je poželjno. Navečer izbjegavam jesti, eventualno grickam sjemenke buče prije spavanja jer mi je frend rekao da je to dobro za prostatu. Ili odem na event pa se prežderem pršuta i rižota pa plačem. Vikendom se puno jede, obično nakon jutarnje šetnje šumetinama vodim neki event pa moram sve pojesti i tako u krug.
Kakvi ste s isprobavanjem nečeg egzotičnog? Upuštate li se lako u neke nove okuse?
- Obožavam se susresti s nečim novim i uvijek svemu dajem priliku. Upravo doma krijem dvije konzerve najsmrdljivije hrane na svijetu po Guinnessu, koje ću podijeliti s velikim doktorom, pivarom, čovjekom i čudom od Igora Bereckog. Sve jedem!
Postoji li neko jelo za koje ste sigurni da ga ne biste mogli kušati?
- McDonald'sov burger, Negro bombone i čokoladu za kuhanje. Život je prekratak da jedemo nešto takvo jer su to jednostavno stvari koje ne pašu meni osobno. Tako da jedete što vam je volja i što vas veseli, ali uvijek imajte na pameti da sve što ste pojeli i popili trebate i istrošiti.