Povijest ponekad ima čudne puteve. S vremenskim razmakom od nekoliko desetljeća, neki glazbeni fenomeni bivaju tretirani sasvim drugačije nego u vrijeme aktualnih proboja.
Jedan od njih je, na domaćem tržištu, i onaj Novih fosila. Ono što je u vrijeme procvata rock-scene krajem sedamdesetih mnogima, a najčešće smo svi bili nepopustljivi prema bilo kakvom otklonu od rock-matrice, bila “ljiga”, s vremenom je i od kritike dobilo atribute visokokvalitetne pop-glazbe kakvu više nemamo i dali bismo svašta da je ona danas srednja struja.
Najšira publika
Rajko Dujmić ostavio je iza sebe rekorde prodaje albuma, ulaznica za koncerte i dostignute popularnosti i na domaćem terenu postao i ostao zapamćen otprilike kao ono što je Abba tih godina bila na svjetskom tržištu. A sve ono što je tih godina, pa i glazba Abbe, smatrano za “zabavnjak”, s vremenom je postalo cijenjeno kao rijedak primjer domaće komercijalne glazbe koja je imala glavu i rep te bila profesionalno snimljena, izvedena i sastavljena.
Od samih pjesama do aranžmana i produkcije, pjesme Novih fosila, otkako je u grupu došao Rajko Dujmić 1977., bile su daleko bolje nego što su to svjetlucava scenska odijela i visoke potpetice, znakovi tadašnjeg vremena, davali naslutiti. No Dujmić nije bio sam na tom zadatku, ali ga je presudno poboljšao. Nove fosile osnovao je bubnjar Slobodan Momčilović Moka još 1969., a osim velikih, bedastih hitova poput “Kad naš brod plovi” 1973., nastupali su i kao prateći sastav Ivici Šerfeziju i Ljupki Dimitrovskoj. Sredinom 70-ih u grupi ostaju Momčilović i basist Marinko Colnago, a pridružuju im se gitarist Vladimir Kočiš Zec, prije član Bisera, Rajko Dujmić, prije toga član Crno-bijelih, Grupe Marina Škrgatića i Zlatnih akorda, te pjevačica Đurđica Miličević, kasnije Barlović. Upravo tada nastaju Novi fosili koji će osvojiti najširu publiku.
Uz Dujmićevu glazbu i (najčešće) tekstove Momčila Popadića, Steve Cvikića, Đurđica Barlović i Sanja Doležal, svaka u svoje vrijeme, ostavile su dubok trag premda nije bilo lako mijenjati vokalne soliste. Dujmić je imao sreću raditi s njima, ali i znanje, zbog čega su jedino Novi fosili, Magazin i Bijelo dugme mogli mijenjati vokalne soliste i zadržati, pa i povećati popularnost. Uz njih, Vladimir Kočiš Zec, Marinko Colnago i Moka, a kasnije i bubnjar Nenad Šarić Brada, prerano preminuli suprug Sanje Doležal, bili su čvrsta okosnica benda koji je uživo žario i palio sedamdesetih i osamdesetih. Godine 1977. novi Novi fosili na Splitskom festivalu izvode budući hit “Diridonda”, autora teksta i glazbe Zdenka Runjića, i tu kreće uspon Fosila koji nastupaju i dobivaju nagrade po domaćim festivalima, sviraju tipične “izvozne” turneje po istočnoj Europi, Sovjetskom Savezu, ali i u SAD-u, Kanadi i diljem Europe te postaju jedan od najpopularnijih sastava bivše države. Rajko je bio Lima, talentirani klinac velikih sposobnosti koji je sve promijenio, slično kao mladi Tonči Huljić dolaskom u Magazin. Dujmić je na klavijaturama pokazivao naklonost nekoj drugačijoj glazbi, a sve to unio je u Nove fosile, revitalizirao im karijeru i napravio svojim pjesmama od njih pravu tvornicu hitova. Ali ne onih bezveznih, banalnih pjesmuljaka kakvi danas caruju na estradi, nego punokrvnih hitova zabavne i pop-glazbe koji su postizali goleme naklade. Ne samo naklade nego i pamtljivost kod najšire publike koja im je osigurala status pop-klasika. Ni danas ne možete slušati radio a da vas ne dohvati neka pjesma Novih fosila iz razdoblja nakon 1977.
Visoke naklade
Nakon što je Đurđica Barlović 1983. napustila sastav, zamijenila ju je 20-godišnja Sanja Doležal, koja se u novoj ulozi snašla sjajno. Sam Dujmić poslije je objašnjavao: “Kad je odlučila da više neće pjevati s nama jer smo imali strašan tempo budući da smo svirali svaki dan po jedan, ako ne i dva koncerta, bila je izuzetno poštena jer su se ona i Sanja Doležal zamijenile doslovno na pozornici. Nije bila egoistična u smislu – e sad vam neću pomoći, nego baš obrnuto. Albumi sa Sanjom Doležal nastavili su postizati visoke naklade. Fosili 1986. osvajaju nagradu publike i 3. nagradu stručnog žirija na Međunarodnom festivalu u Dresdenu, a album “Za dobra stara vremena” dobiva Grand Prix JRT-a za najbolji album u kategoriji pop-glazbe 1986. Godinu dana poslije, 1987., predstavljaju Jugoslaviju na Pjesmi Eurovizije u Bruxellesu i osvajaju četvrto mjesto s pjesmom “Ja sam za ples”. Dujmić je i inače bio najuspješniji domaći skladatelj na Euroviziji, s Fosilima je sedam puta bio drugoplasirani na našim izborima, ali je s tekstovima Steve Cvikića i svojim pjesmama tri godine zaredom bio “pretplaćen” i išao na Eurosong.
Godine 1987. bili su četvrti, 1988. šesti, a 1989. pobijedio je s pjesmom “Rock Me Baby” Rive i doveo Eurosong u Zagreb 1990. Nakon razlaza najtrajnije postave 1991. godine i prerane smrti Đurđice Barlović 1992., Fosili s novim pjevačicama nastavljaju rad, ali ni izbliza ne postižu prijašnje uspjehe. Godine 2005. ponovno se okupljaju u sastavu sa Sanjom Doležal i Vladimirom Kočišem Zecom, ali zbog tragedije kratkotrajno prestaju s radom nakon iznenadne smrti bubnjara Nenada Šarića Brade 3. svibnja 2012. Šarić je tih godina vodio grupu i kao menadžer, a Dujmić je tada govorio: “Nenad i ja imali smo poseban odnos. Zajedno smo dogovarali programe, planirali nastupe, pripremali snimke. Uvijek je bio sa mnom u studiju kad sam smišljao nove pjesme. Ja sam sa svijetom komunicirao glazbom, a Nenad je bio naša riječ prema javnosti. Bio je pravi član moje obitelji jer ja nemam više nikoga. Sin Tin iz prvog braka s Vesnom Srećković opet me napustio i vratio se živjeti u Španjolsku, gdje je proveo djetinjstvo s majkom i očuhom. Uz Snježanu, moju dragu, sadašnju suprugu, od obitelji su mi ostali samo Sanja Doležal, Marinko Colnago i Vladimir Kočiš Zec. (…) Važno nam je svima da Novi fosili i dalje ostanu brend koji će podsjećati stare i odgajati nove generacije s našim pjesmama. A što će se sada događati, ne mogu vam reći.” Iako su bili široko prihvatljiv sastav koji će tek poslije sustići današnji skandali u odnosu Rajka Dujmića i ostalih članova, nedvojbeno je bilo nekih tamnih strana usporedivih s nesrećama na svjetskoj pop-sceni. Primjerice, prvi bubnjar i utemeljitelj grupe Slobodan Momčilović Moka preminuo je 7. kolovoza 1984. na Dujmićev rođendan, a Nenad Šarić pokopan je na 49. rođendan supruge Sanje Doležal. Problematično zdravstveno stanje Rajka Dujmića i zategnuti odnosi među članovima doveli su do medijskih prepucavanja i reaktivacije ostalih članova grupe pod imenom Fosili. No i danas je sasvim dovoljno reći Fosili pa da svi znaju o čemu se radi, za što su, budimo pošteni, ipak najzaslužnije Dujmićeve pjesme. Radio je Dujmić i s drugim izvođačima, napisao “Moju domovinu” sa Zrinkom Tutićem, pa su i njih dvojica kao nekadašnji hitmejkeri ostali zapamćeni kao vodeći igrači zabavne glazbe, u vrijeme njena najvećeg utjecaja na domaćem tržištu. No, ma koliko bili umiljati i slatkasti, Novi fosili u liku Rajka Dujmića dobili su pravu rokersku varijantu karizmatičnog autora podložnog svjetovnim porocima, ali ga ni činjenica da je zapravo al pari Goranu Bari nikada u očima njihove sredovječne publike nije inkriminirala kao “nedopušten” ili artikl upitnih moralnih poruka i vrijednosti. Upravo ta činjenica, temeljena na pjesmama koje su tijekom 50 godina posijali po estradi, govori o dometu Dujmićeve obljubljenosti, koja čak i upitne biografske dijelove gura u zapećak i pod tepih iluzija masovne publike. Upravo zato što su njegove pjesme svakom pojedinačnom licu iz njihove publike sinonim za ista ta “bolja stara vremena”. Baš kao što će ostati i Rajko Dujmić.
Iako nisam ljubitelj pop glazbe na žalost otišao je hrvatski Cole Porter.