ekskluzivno. b. cooper i c. eastwood

Držanje pištolja u ruci na veterane djeluje terapeutski

snajperist
snajperist
VL
Autor
Kristina Bosno
01.02.2015.
u 13:08
U zajedničkom intervjuu glavni glumac i redatelj biografske ratne drame nominirane za šest Oscara govore o nevjerojatnom životu junaka filma, najubojitijem snajperistu u povijesti SAD-a
Pogledaj originalni članak

Šest nominacija za Oscar, uključujući onu za najbolji film, najbolji adaptirani scenarij i za najboljeg glumca Bradleya Coopera, govore da je biografska ratna drama "Snajperist" djelo vrijedno gledanja. Sve o nastanku filma, koji možete gledati u kinima, u ekskluzivnom intervjuu ispričali su glavni glumac Bradley Cooper i redatelj Clint Eastwood.

Bradley, zbog čega ste strastveno željeli odglumiti Chrisa Kylea?

BRADLEY COOPER: Chrisova je priča univerzalna priča o tome s čime se ratni veterani zaista nose, kroz kakav emocionalni kaos i izazove prolaze kada se iz rata vrate kući obiteljskom životu.

Clinte, što je vas privuklo ovom projektu?

CLINT EASTWOOD: Kad su me iz studija nazvali i pitali želim li režirati film, baš sam čitao knjigu na kojoj se temelji. Rekao sam im da ću ih nazvati kad pročitam još 30 stranica. Priča je bila zanimljiva, ironična i dobra pa sam ih nazvao i rekao da bih volio vidjeti scenarij. Nakon sastanka s producentima Bradley me nazvao i rekao: "Žele da ti režiraš film." Stvar je bila riješena.

Istražujući za film, upoznali ste Chrisovu suprugu Tayu. Što ste doznali o Chrisu a da nije bilo u knjizi?

Emotivan vikend u Teksasu

COOPER: S Tayom, njihovom djecom McKennom i Coltonom, Chrisovim bratom Jeffom te s njegovim roditeljima proveli smo vikend kod njih u Teksasu, i to točno na prvu godišnjicu Chrisove smrti. Gledali smo snimke svih intervjua koje je Chris dao, fotografije i mailove koje je razmjenjivao s drugima. Taya nam je dopustila i da pregledamo njegovu odjeću. Govorila nam je o njihovu braku i dopustila nam da ponesemo neke osobne predmete koji su završili u filmu.

EASTWOOD: Taj posjet bio je važan i za odabir glumice koja će utjeloviti Tayu. Željeli smo glumicu koja neće samo imitirati nego imati Tayin duh, i to smo našli u Sienni Miller. Na čitanju uloge bila je sjajna. Iznenadio sam se njenim odličnim američkim naglaskom, uopće se nije moglo reći da je Britanka.

Zbog čega je Chris stvorio toliko ekstreman vlastiti doživljaj ratovanja?

COOPER: U današnje doba to možda zvuči sladunjavo, ali mislim da je bit u njegovoj filmskoj rečenici koju kaže Tayi u baru: "Položio bih život za svoju zemlju. Želim joj služiti." Za njega to nisu bile samo riječi, on je to zaista mislio. Želio je biti kauboj i vojnik, točka. I tako je živio od djetinjstva, brinući se za mlađeg brata i odrastajući da bi postao čovjek kakav je bio. To ga ne čini mučenikom. To ga ne čini ničim drugim osim čovjekom kakav je bio.

EASTWOOD: Volio se brinuti za druge i biti im vođa. To je bio njegov poziv.

Kako je iskustvo rata utjecalo na njegov obiteljski život kojem se vratio?

COOPER: Časno je otpušten iz vojske. Za njega nije vrijedilo "Bog, obitelj, domovina" nego "Bog, domovina, obitelj". Na posljednjem mjestu bila mu je obitelj i želio je to ispraviti. Stavio je stoga obitelj na prvo mjesto, međutim tranzicija nije bila laka. Na kraju je našao drugi način na koji će biti koristan – pomažući veteranima. Stavio je pištolj ponovno u njihove ruke jer je znao da će držanje pištolja na njih djelovati terapeutski. Odlazio je s njima na ranč pucati, upoznavao ih je, slušao njihove priče, dijelio s njima svoju...

"Na setu sam stalno jeo"

EASTWOOD: Pomagao im je s njihovim psihičkim problemima, neki od njih ostali su bez nogu i ruku u ratu. Kraj je na neki način tužan jer je zaključak da nijedno dobro djelo ne prođe nekažnjeno.

Bradley, kako je bilo raditi s Clintom?

COOPER: Zbog Clinta sam i želio postati glumac. Odrastajući, uvijek sam razmišljao o tome da postoje dva glumca s kojima želim raditi, Robert De Niro i Clint Eastwood. Nevjerojatno je da sam dobio priliku raditi s obojicom. Snimiti film s Clintom za mene je apsolutna sreća, a i sprijateljili smo se.

Clinte, kako je pak bilo raditi s Bradleyem?

EASTWOOD: Divim se njegovoj glumi, glasao sam za njega na nominacijama za Oscar. Jako je fokusiran i ima veliku radnu etiku. Zna se zabavljati, ali uvijek razmišlja o poslu. Možete ga nazvati u ponoć i neće vam reći da će vas nazvati ujutro nego će razgovarati. Naravno, ja to nikad nisam napravio (smijeh).

Jeste li se zbog ove uloge na neki način morali izložiti opasnosti?

COOPER: Toliko sam se bio nabildao i udebljao da sam izgledao kao da me ne netko napuhao!

EASTWOOD: Izgledao je poput crtanog lika Johnnyja Brava. (smijeh) Stalno je nešto trpao u sebe. Razumio sam ga jer sam se i ja za neke uloge morao udebljati. Posljednjeg dana snimanja mislio je: "Hvala Bogu, ne moram više jesti". (smijeh)

>> Bradley Cooper progovorio o ovisnosti o alkoholu

Ključne riječi
"Snajperist" veterani Clint Eastwood Bradley Cooper
Pogledajte na vecernji.hr

Komentari 20

Pogledaj Sve
TO
tomzag
14:00 01.02.2015.

Neka Ameri pokušaju povući kamarilu i barem jednu godinu mirovati: neće vjerovati kako to terapeutski djeluje.

LU
LucianUrban
14:09 01.02.2015.

Kako amerikanci od ubojice marketingom načine heroja! Moram povući paralelu između dva filma i dvije osobe po kojima su ti filmovi snimljeni. Nadam se da ima još filmofila koji su povukli istu paralelu? Na prvi pogled čovjek bi mogao reći daa se ta dva filma ne mogu po ničemu usporediti, ali oni su apsolutno usporedivi isto kao i protagonsiti tih biografija, vremena i ratovi koji su se vodili. Kad se snime dva filma, o heroju i "heroju" rata, jedan o Alanu drugi o Chrisu, uvijek ću svoj glas dati onom istinitijem što se tiče življenja i osobnosti, djelovanja ili osebujnosti pa na kraju i cjelokupne biografije. Što bi značilo da je Igra Oponašanja film koji priča priču o istinskom heroju rata, čovjeku koji je spasio milione života, a američki snajper preuveličana američka priča o sociopatu i ubojici koji je ubijajući ljude u ime države slobodno ( nekažnjeno )mogao biti ono što uistinu jest, ubojica u duši i srcu ili s druge strane američko sebeljublje i veličanje "domovine" , te opravdavanje apsolutno svih sredstava za postizanje nacionalnog cilja. Nisam siguran što je Clint doživio čitajući Chrisovu biografiju, ali siguran sam da nije bila erekcija. Tip je bio takav patološki lažac, očiti primjer psihopata da mi nije jasno kako inteligentnom čovjeku poput Clinta nije zasmetalo to što u film mora unijeti nekakve unutarnje i moralne borbe u Chrisu, a kojih uopće u stvarnosti nema. Osim ako Clint dušom i tijelom nije okorjeli amerikanac! Alan Turing, zaboravljen gotovo šezdeset godina, istinski heroj i samozatajni genij kojemu nije bilo potrebno veličati samog sebe i ono što je učinio jer su njegova djela i njegova svjesnost samoga sebe i svijeta u kojem živi bila dovoljna da ima na što biti ponosan. Uopće ne postoji dvojba koji je film bolji, kojeg je trebalo još odavno snimiti, a koji uopće nije trebao biti snimljen. Isto tako ne postoji dvojba tko je zaslužio Oscara za glumu, režiju, scenarij, kostimografiju...Američki Snajper, dvije riječi govore više od svih smrti Chrisa Kylea...

Avatar NenadNikolicZagreb
NenadNikolicZagreb
15:26 01.02.2015.

Dosadan i razvučen film urađen uz financijsku podršku Ministarstva obrane. A film strahota, rađen na morbidnoj knjizi koju je navodno napisao neobrazovani provincijski nasilnik. A sad samo jedno o ovome članku. Kažu terapija je dati osobama koje su prošle rat oružje u ruke. Kao narkomanima pune šprice u ruke. Ili na dohvat ruke. Idiotizam, kojeg je onaj koji to tvrdi platio vlastitim životom. A to u filmu nisu prikazali, kako od tog oružja kojeg u Americi slobodno ima svaka kuća koliko god ga želi godišnje na milijun stanovnika strada dvadeset puta više ljudi nego u Kanadi, gdje toga nema. I obiteljski zločini i nasilje nastali su uz pomoć takvog lako dostupnog oružja. Tisuće žena ubijeno je od svojih partnera baš zbog takvog oružja. I sada Eastwood, koji je članom američkog udruženja koje propagira slobodnu prodaju, držanje i uporabu oružja, niti on svojim umjetničkim umijećem ne može iz tanke priče i dosade neprekidnog ubijanja uraditi ništa. A mogao je samo da je uzeo način smrti glavnog junaka. Ali nije, jer bi to razgolitilo sve za što je Eastwood primio financijsku podršku. Pa tako toga nema u filmu. Uostalom, slobodno, svatko se može uvjeriti koliko je to jadan film. Na njega ne možete voditi djecu, niti curu, niti ženu. Ne možete niti uživati u skrivenim porukama ili vjkeštini režisera ili glumaca, toga tamo nema. Ali ima "fake baby", ukucati trebate u Google ili YouTube i pogledati sami. E za to bi Eastwoodu trebalo dati Oskar. Oskara za glupost neviđenu u filmovima A produkcije. Kad danas pomislim na Eastwooda, kojeg sam uvijek obožavao kao glumca akcijskih filmova, tada pomislim kako nije znao stati u svome životu već je sam sebi dozvolio da tjelesna i misaona snaga ode od njega i da prevlada površnost i demencija. Žao mi je zbog Eastwooda, tužan i jadan kraj karijere što god kolege izbornici Oskara kažu. Ja kažem zaboraviti što prije.

Još iz rubrike Showbiz